“SUNCE izlazi, sunce zalazi i onda hita onamo odakle izlazi” (Propovjednik 1:5). Međutim, od sredine studenoga pa do kraja siječnja u mnogim područjima koja se nalaze iznad sjeverne polarnice izlazak i zalazak sunca zapravo se ne vidi. Ljudi koji ondje žive moraju se tijekom polarne zime nositi s dugim mračnim noćima.

Premda ne u tolikoj mjeri, noći su duge i u područjima koja se nalaze ispod sjeverne polarnice. Naprimjer, u Sankt Peterburgu (Rusija), Helsinkiju (Finska), Stockholmu (Švedska) i Oslu (Norveška) — gradovima koji se nalaze manje od 800 kilometara južno od sjeverne polarnice — dan usred zime traje svega oko 6 sati.

“Ljudi često pogrešno misle da tijekom polarne zime vlada potpuni mrak”, kaže Ari, koji je odrastao u gradu Kiruni, u švedskom dijelu Laponije. Najveći dio dana mogao bi se opisati kao “sumrak”. Paula, umjetnica koja živi u finskom dijelu Laponije, kaže: “Kad Laponiju prekrije snijeg, sve se oboji pastelnim nijansama plave i ljubičaste.”

Mračne zime loše utječu na neke ljude. “Vrlo sam osjetljiv na promjene godišnjih doba i klime”, napisao je finski kompozitor Jean Sibelius. Dodao je: “Zimi, kad su dani kratki, uvijek me uhvati depresija.” Sibelius nikako nije bio jedina žrtva takozvane zimske depresije. Još je grčki liječnik Hipokrat (o. 460-o. 377. pr. n. e.) vjerovao da godišnja doba utječu na čovjekovo raspoloženje.

Međutim, zimska je depresija tek u 1980-ima dijagnosticirana kao zdravstveni poremećaj te je nazvana sezonski afektivni poremećaj. Istraživanja su pokazala da od njega pati jedan manji broj ljudi u narodima koji žive na sjeveru našeg planeta, dok je blaža verzija tog poremećaja još tri do četiri puta učestalija. Smatra se da od njega u određenoj mjeri pate stotine tisuća ljudi.

Andrej, koji živi u Sankt Peterburgu, kaže: “Stalno mi se spava.” Anniku, koja živi u Finskoj, uvijek uhvati tuga kad se bliži zima. “Ponekad se”, kaže ona, “zbog te tame osjećam gotovo klaustrofobično jer nikamo ne mogu pobjeći od nje.”

Stručnjaci preporučuju razne metode za borbu protiv zimske depresije. Naprimjer, neki savjetuju ljudima da što više vremena provode vani dok ima dnevnog svjetla. Isto tako, oni koji se zimi bave nekom fizičkom aktivnošću izvan kuće lakše se nose sa zimskom depresijom.

Jarmo, koji je mnoge zime proveo i na sjeveru i na jugu Finske, kaže: “U vrijeme najveće tame palimo više svijeća i na više mjesta ostavljamo da gori svjetlo.” Nekima pomaže svjetlosna terapija. Drugi bježe od mračne zime tako što odlaze na odmor u južnije zemlje. No neki upozoravaju da povratak u mračnu zimu nakon odmora u sunčanim krajevima može dovesti do još veće potištenosti.

Dobro je da osobe koje pate od zimske depresije razmisle i o svojoj prehrani. Budući da sunčeva svjetlost pomaže ljudskom tijelu proizvesti vitamin D, nedovoljno izlaganje suncu može uzrokovati pomanjkanje tog vitamina. Stoga neki preporučuju da se zimi poveća unos hrane bogate vitaminom D, kao što je riba, jetra i mliječni proizvodi.

Isti faktori koji zimi uzrokuju dugotrajnu tamu kasnije donose mnoštvo svjetla. Kako se Zemlja kreće po svojoj putanji, tako se malo-pomalo njezin hladni vrh okreće prema Suncu. Dani polako postaju sve duži i sunčaniji te na koncu nastupa polarno ljeto — doba godine u kojem se u suncu može uživati čak i usred noći!