“SAM datum Kristova rođenja nije poznat”, stoji na hrvatskoj internetskoj stranici s nazivom Katolici na Internetu. Pa ipak, diljem svijeta milijuni ljudi koji tvrde da su kršćani slave Isusovo rođenje 25. prosinca. No taj se datum ne spominje u Bibliji. Da li se Isus zaista rodio u prosincu?

Iako Biblija ne navodi točan datum Isusovog rođenja, u njoj ipak nalazimo dokaze da se nije rodio u prosincu. Isto tako, iz svjetovnih izvora saznajemo zašto je baš 25. prosinca prihvaćen kao dan Isusovog rođenja.

Isus se rodio u judejskom gradu Betlehemu. U Lukinom evanđelju čitamo: “U tom kraju bili su i pastiri koji su boravili vani i čuvali noćne straže kod stada svojih” (Luka 2:4-8). Takvo što nije bilo neobično. “Stada su veći dio godine provodila na otvorenom”, piše u knjizi Daily Life in the Time of Jesus. No zar bi pastiri boravili vani sa svojim stadima i u hladnoj prosinačkoj noći? Ista knjiga kaže: “Stada su tijekom zime bila u zatvorenom, i već se iz toga može zaključiti da tradicionalni datum Božića, koji se slavi zimi, ne može biti točan, jer Evanđelje izvještava da su pastiri bili u poljima.”

Takav zaključak potvrđuje još jedna pojedinost spomenuta u Lukinom evanđelju: “U one dane izašla je naredba cara Augusta da se popiše sve stanovništvo. Bio je to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad” (Luka 2:1-3).

August je taj popis vjerojatno naredio kako bi skupio podatke koji su mu bili potrebni radi plaćanja poreza i novačenja. U skladu s tom naredbom, Marija je, premda je bila u poodmakloj trudnoći, sa svojim suprugom Josipom krenula iz Nazareta na 150 kilometara dug put u Betlehem. No razmislite o sljedećem. Bi li August — vladar koji se rijetko uplitao u rad lokalne uprave — zatražio da ljudi koji su ionako već bili skloni pobuni idu na tako dalek put usred zime?

 Zanimljivo je da većina povjesničara i bibličara odbacuje 25. prosinca kao datum Isusovog rođenja. Potvrda toga može se naći u brojnim izvorima. Katolička enciklopedija s naslovom Our Sunday Visitor’s Catholic Encyclopedia kaže: “Svi se slažu da Isus nije rođen 25. prosinca.”

Nekoliko stotina godina nakon Isusove smrti kao datum njegovog rođenja odabran je 25. prosinca. Zašto baš taj datum? Mnogi povjesničari smatraju da je za proslavu Božića odabran upravo onaj dio godine u kojem su se održavale poganske svetkovine.

Naprimjer, na već spomenutoj internetskoj stranici stoji: “Odabir 25. prosinca kao i sam početak slavljenja Božića seže u četvrto stoljeće. Tada je Crkva u poganskom ‘Danu sunca’, o kojem su Rimljani povodom zimskog solsticija proslavljali ‘početak razdoblja pobjede sunca’, prepoznala ‘primjeren termin’ za obilježavanje Božjeg rođenja i taj je poganski blagdan ‘kristijaniziran’.” Encyclopaedia Britannica u vezi s tim dodaje da je dies solis invicti nati (dan rođenja nepobjedivog sunca) odnosno zimski solsticij “simbol povratka sunca, svršetka zime i najava ponovnog rođenja proljeća i ljeta”.

The Encyclopedia Americana kaže: “Razlog zašto je 25. prosinca utvrđen kao datum Božića nije baš jasan, no obično se smatra da je taj dan odabran kako bi se poklopio s poganskim svetkovinama koje su se održavale u vrijeme zimskog solsticija, kad su se dani počeli produživati, kako bi se proslavilo ‘ponovno rođenje Sunca’. (...) Rimske Saturnalije (svetkovine posvećene bogu poljoprivrede Saturnu i obnovljenoj snazi Sunca) također su se održavale u to doba.” Sastavni dio tih svetkovina obično je bilo i razvratno vladanje slavitelja, koji su se veselili na neobuzdan i raskalašen način. Zanimljivo je da je takvo vladanje vrlo često i danas sastavni dio božićnih proslava.

Neki smatraju da kršćani trebaju obilježavati Isusovo rođenje iako ne znamo njegov točan datum. Oni smatraju da je ispravno na takav način iskazivati čast Kristu, pod uvjetom da se njegovo rođenje slavi na dostojanstven način.

Istina, Isusovo rođenje zauzima važno mjesto u biblijskom zapisu. Biblija kaže da se prilikom Isusovog rođenja odjednom pojavilo silno mnoštvo anđela, koji su radosno hvalili Boga, govoreći: “Slava Bogu na visinama, a na zemlji mir među ljudima koji su mu po volji!” (Luka 2:13, 14). No vrijedi zapaziti da nigdje u Bibliji nema ni najmanje naznake o tome da treba slaviti Isusovo rođenje. S druge strane, u njoj nalazimo jasnu zapovijed da se obilježava njegova smrt, što Jehovini svjedoci i čine jednom godišnje (Luka 22:19). To je jedan od načina kako trebamo iskazivati čast Isusu.

Zadnje noći svog života na Zemlji Isus je rekao: “Vi ste prijatelji moji ako činite ono što vam ja zapovijedam” (Ivan 15:14). Također je rekao: “Ako me ljubite, držat ćete moje zapovijedi” (Ivan 14:15). Dakle, učenje i primjenjivanje pouka Isusa Krista najbolji je način na koji mu možemo iskazivati čast.