BIBLIJA pokazuje da naš Stvoritelj, Jehova Bog, sve čini s određenom svrhom. Uzmimo za primjer kružni tok vode kojim je omogućio život na Zemlji. Biblija ga točno opisuje riječima: “Sve rijeke teku u more, a more se ipak ne prepuni. Na mjesto odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da ponovno teku” (Propovjednik 1:7).

Biblija uspoređuje pouzdanost Božjih obećanja s upravo opisanim kružnim tokom vode. Danas je poznato da pod utjecajem sunčeve topline voda isparava iz oceana, mora i jezera i kasnije se vraća na zemlju u obliku padalina. Nakon što je ukazao na taj kružni tok, Jehova je rekao: “Tako će se ispuniti riječ moja što izlazi iz usta  mojih. Neće se vratiti k meni bez ploda, nego će učiniti ono što želim i izvršit će ono zbog čega sam je poslao” (Izaija 55:10, 11).

Pročišćena voda vraća se iz oblaka na zemlju i podržava na njoj život. Slično tome, ‘riječ Božja što izlazi iz usta njegovih’ može nas održati na životu u duhovnom smislu. To je potvrdio i Isus Krist kad je rekao: “Čovjek ne smije živjeti samo o kruhu, nego treba živjeti i o svakoj riječi koja izlazi iz usta Jehovinih” (Matej 4:4).

Budemo li se duhovno hranili Božjim riječima, moći ćemo živjeti u skladu s njegovim naumom. No da bismo to mogli, najprije trebamo saznati koji je Božji naum. Primjerice, moramo saznati zašto je Bog stvorio Zemlju? Kako ono što je naumio sa Zemljom utječe na nas?

Bog ljudima uvijek želi pružiti sve što je za njih najbolje, pa je prvi ljudski par, Adama i Evu, smjestio u Eden, rajski vrt. Potom ih je uputio da rađaju djecu, rekavši im: “Rađajte se i množite, napunite zemlju i sebi je podložite, i vladajte nad ribama morskim i letećim stvorenjima nebeskim i nad svim stvorenjima što se miču po zemlji!” (1. Mojsijeva 1:26-28; 2:8, 9, 15).

Do kojeg zaključka dolazimo kad pročitamo te riječi? Zar nije očito da je Bog želio da cijela Zemlja bude pretvorena u raj u kojem će ljudi živjeti? Njegova Riječ kaže: “Nebesa — Jehovi nebesa pripadaju, a zemlju je dao sinovima ljudskim” (Psalam 115:16).

No da bi mogli živjeti vječno i tako ispuniti Božji naum, ljudi su trebali poštovati Jehovu i slušati ga. Je li Adam tako postupao? Nije. Bio je neposlušan Bogu i time je sagriješio. A kakve su posljedice? Svi Adamovi potomci, pa tako i mi danas, naslijedili su grijeh i smrt. Biblija o tome kaže: “Preko jednog čovjeka grijeh je ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili” (Rimljanima 5:12).

Zbog toga svi ljudi umiru, a Zemlja još nije pretvorena u raj. Je li se možda Božji naum sa Zemljom promijenio?

Nipošto! Sjetimo se da je Bog rekao: “Ispunit će se riječ moja što izlazi iz usta mojih. Neće se vratiti k meni bez ploda. (...) Izvršit će ono zbog čega sam je poslao.” Bog je također obećao: “Učinit ću sve što želim” (Izaija 45:18; 46:10; 55:11). A Bog želi da cijela Zemlja postane raj nastanjen sretnim ljudima koji će mu vječno služiti, kao što je prvobitno i naumio (Psalam 37:29; Izaija 35:5, 6; 65:21-24; Otkrivenje 21:3, 4).

Jehova je pokazao neizmjernu mudrost i ljubav omogućivši ljudima da budu spašeni od naslijeđenog grijeha i njegovih  posljedica — nesavršenosti i smrti. To je omogućio tako što je dao da se njegov Sin rodi kao čovjek. On nije bio okaljan grijehom koji su svi drugi naslijedili od prvog čovjeka, Adama. Taj je Sin osigurao otkupninu kako bi ljudi koji su toga dostojni mogli dobiti vječni život (Matej 20:28; Efežanima 1:7; 1. Timoteju 2:5, 6). A kako je ta otkupnina bila plaćena?

Jehovin anđeo Gabrijel objavio je djevici Mariji da će uskoro na čudesan način zatrudnjeti i roditi dijete. Rekao joj je da će se to dogoditi premda “još nije legla s muškarcem”. Bog je učinio čudo time što je život svog prvorođenog Sina koji je dotad živio na nebu prenio u Marijinu utrobu. Tako je ona zatrudnjela posredstvom Božjeg svetog duha (Luka 1:26-35).

Nakon devet mjeseci Isus se rodio kao savršeni čovjek koji je u svemu bio poput prvog čovjeka, Adama. Kad je odrastao, umro je položivši na žrtvu svoj savršeni ljudski život. Tako je poslužio kao ‘drugi Adam’ i svima koji vjerno služe Bogu omogućio da budu otkupljeni od grijeha i smrti (1. Korinćanima 15:45, 47).

Taj veliki čin Božje ljubavi trebao bi nas potaknuti da uzvratimo Bogu ljubav. Biblija kaže: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16). No postavlja se pitanje kako ćemo Bogu uzvratiti tu ljubav. Ne bismo li trebali pokazati cijenjenje za taj njegov dar? Pogledajmo kako su neki to učinili.

Denise, koju smo spomenuli u prethodnom članku, uvidjela je da poštivanje Boga  i slušanje njegovih zakona i smjernica daje njenom životu pravi cilj i smisao. Ona kaže: “Iz Biblije sam naučila da Bog s ljudima ima naum koji će se ispuniti u budućnosti, ali da za one koji mu žele služiti ima i jedan posao. Ja ga po slobodnoj volji koju mi je dao slavim tako što živim u skladu s njegovim naumom. Ne mogu ni zamisliti da bi mom životu išta moglo dati dublji smisao.”

I mi možemo tako živjeti ako naučimo što je Božja volja i ako je zatim izvršujemo. Istina, mi tek trebamo osjetiti punu snagu otkupne žrtve, koja će nam omogućiti da postanemo savršeni u pravednom novom svijetu. No dotad je prijeko potrebno da zadovoljavamo duhovne potrebe koje nam je Bog svima usadio.

Dave, spomenut u prvom članku, jedan je od onih koji su utažili svoju duhovnu glad. Pronašao je odgovore na svoja pitanja o smislu života. On kaže: “Kad se sad osvrnem na život kojim sam živio prije nego sam upoznao Božji naum, vidim da je sve što sam radio bilo bez pravog smisla. Tada toga nisam bio svjestan, no sada znam da je ispraznost koju sam osjećao bila posljedica nezadovoljenih duhovnih potreba. Sada više nemam takav osjećaj. Znam zašto sam ovdje i čemu bih se trebao posvetiti u životu.”

Za razliku od nesavršenih ljudi i njihovih razmišljanja, Bog nam je u Bibliji pružio uistinu zadovoljavajuće odgovore o smislu života. Ovdje smo zato što nas je Jehova stvorio s određenim naumom — da hvalimo njegovo ime, razvijamo dobar odnos s njim i tako zadovoljavamo svoje duhovne potrebe. Tako možemo već danas, a i u svu vječnost, imati osjećaj zadovoljstva, doživljavajući ispunjenje nadahnute izjave: “Sretan je narod kojemu je Bog Jehova!” (Psalam 144:15).