KAD dožive poteškoće, mnogi ljudi zaključe da ih Bog kažnjava zbog nečeg lošeg što su učinili. Ako ih iznenada snađu brojni problemi, možda počnu jadikovati: “Zašto baš ja? Čime sam to zaslužio?” Trebamo li zaključiti da su problemi dokaz Božjeg negodovanja? Jesu li poteškoće koje doživljavamo doista Božja kazna?

Osvrnimo se na biblijski izvještaj o Jobu. On je preko noći ostao bez svog bogatstva. Zatim mu je oluja pobila svu djecu, njih desetero. Ubrzo je dobio tešku i mučnu bolest (Job 1:13-19; 2:7, 8). Te su nevolje navele Joba da kaže: “Božja me je ruka udarila” (Job 19:21, Jeruzalemska Biblija). Očito je, poput mnogih današnjih ljudi, mislio da ga Bog kažnjava.

No Biblija otkriva kako je Bog gledao na Joba prije nego što su ga snašle nevolje. Za njega je rekao: “Čovjek je to čestit i pravedan, koji se boji Boga i kloni se zla” (Job 1:8). Budući da se Bog tako pohvalno izrazio o Jobu, jasno je da ga on nije kažnjavao nevoljama.

Zapravo, Biblija sadrži brojne izvještaje o čestitim osobama koje su doživljavale nevolje. Uzmimo za primjer Josipa. Iako je bio vjeran Božji sluga, više od dvije godine bio je nepravedno zatočen (1. Mojsijeva 39:10-20; 40:15). Timotej je bolovao od “čestih bolesti” premda je kao kršćanin vjerno služio Bogu (1. Timoteju 5:23).

 Čak je i Isus Krist, koji nikad nije zgriješio, bio okrutno zlostavljan prije nego što je mučki ubijen (1. Petrova 2:21-24). Stoga ne smijemo zaključiti da su nevolje dokaz Božjeg neodobravanja. No ako nevolje ne uzrokuje Bog, tko ih onda uzrokuje i je li itko uopće za njih kriv?

Biblija pokazuje da je Jobove nevolje uzrokovao Sotona Đavo (Job 1:7-12; 2:3-8). Ona otkriva da je on i danas glavni uzročnik naših problema, kad kaže: “Teško vama, zemljo i more, jer je Đavo sišao k vama, silno gnjevan, znajući da ima malo vremena!” (Otkrivenje 12:12). Kao “vladar ovog svijeta”, Sotona mnoge navodi na zlodjela koja ljudima nanose neizrecive boli i patnje (Ivan 12:31; Psalam 37:12, 14). *

Međutim, ne bismo smjeli odmah okriviti Đavla za svaku poteškoću koju doživimo. Zbog naslijeđenog grijeha i nesavršenosti skloni smo donositi nepromišljene odluke zbog kojih zapadamo u probleme (Psalam 51:5; Rimljanima 5:12). Naprimjer, zamislimo čovjeka koji se namjerno ne želi pravilno hraniti ni dovoljno odmarati. Ako zbog toga s vremenom oboli, treba li za to kriviti Đavla? Ne treba, jer on jednostavno žanje ono što je sijao, to jest snosi posljedice svoje nerazboritosti (Galaćanima 6:7). U njegovom se slučaju obistinjuje biblijska izreka: “Ludost čovjeku kvari život” (Mudre izreke 19:3, JB).

Povrh toga, moramo biti svjesni činjenice da su mnoge neprilike naprosto posljedica “vremena nevolje i nepredviđenih događaja” (Propovjednik 9:11). Zamislimo čovjeka kojega je iznenadila kiša. Hoće li pokisnuti malo ili će biti potpuno mokar vjerojatno ovisi o tome gdje se zatekao kad je počela padati. Slično tome, loši uvjeti koji u svijetu vladaju u ovim “naročito teškim vremenima” mogu iznenada stvoriti čitavu poplavu problema (2. Timoteju 3:1-5). Koliko ćemo problema mi imati često ovisi o tome jesmo li se u pogrešno vrijeme zatekli na pogrešnom mjestu i u pogrešnim okolnostima na koje ne možemo utjecati. No znači li to da ćemo uvijek doživljavati poteškoće?

Utješno je znati da će Jehova Bog iskorijeniti sve probleme, i to uskoro (Izaija 25:8; Otkrivenje 1:3; 21:3, 4). On nam već danas pokazuje da mu je jako stalo do nas tako što nam daje “pouku (...) i utjehu iz Pisama”, to jest iz Biblije, i tako nam pomaže prebroditi sve poteškoće i radosno iščekivati divne blagoslove koje ćemo dobiti u bliskoj budućnosti (Rimljanima 15:4; 1. Petrova 5:7). Tada će osobe koje on smatra pravednima moći vječno živjeti u novom svijetu, u kojem neće biti nikakvih problema (Psalam 37:29, 37).