KAKO vi dolazite do vode? Da li samo otvorite slavinu i voda poteče? Ili pak, kao što je uobičajeno u nekim zemljama, morate daleko pješačiti, čekati u redu i potom kući nositi tešku kantu punu te dragocjene tekućine? Potrošite li svakoga dana po nekoliko sati samo na pribavljanje vode za pranje i kuhanje? U mnogim zemljama vode ima malo i jako je teško doći do nje. Diane Raines Ward u svojoj je knjizi Water Wars—Drought, Flood, Folly, and the Politics of Thirst napisala da 40 posto svjetskog stanovništva “nema vodu kod kuće, nego je donosi s izvora, rijeka, jezera i bara”. U nekim zemljama žene troše po šest sati dnevno na pribavljanje vode za svoju obitelj, a vodu tegle u posudama koje napunjene teže preko 20 kilograma.

Činjenica je da više od trećine svjetskog stanovništva teško dolazi do čiste pitke vode i nema osnovne higijenske uvjete. Taj je problem posebno izražen u Africi, gdje 60 posto stanovništva nema ni prikladan toalet — što, prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije, pridonosi “prenošenju bakterija, virusa i parazita koji se nalaze u ljudskom izmetu, a koji zagađuju izvore vode, tlo i hranu”. Takvo zagađivanje, stoji u izvještaju, “jedan je od glavnih uzročnika  dijareje, drugog na popisu najčešćih uzroka smrti djece u zemljama u razvoju, i doprinosi širenju drugih ozbiljnih bolesti, kao što su kolera, bilharcijaza i trahom”.

Vodu mnogi nazivaju “zlatnom tekućinom”, “bijelim zlatom budućnosti” i “naftom 21. stoljeća”. Ipak, u mnogim zemljama ta se dragocjena tekućina toliko rasipa da je čak i u njihovim najvećim rijekama sve više ponestaje. Zbog navodnjavanja i isparavanja u velikim svjetskim rijekama ima sve manje vode. Primjer su toga rijeke Colorado na zapadu Sjedinjenih Država, Yangtze u Kini, Ind u Pakistanu, Ganges u Indiji i Nil u Egiptu. Što se poduzima kako bi se riješio taj problem? Postoji li pravo rješenje?