VOZEĆI se u svom terencu, jurili smo pored kolaca zabodenih uz rub ceste. Oni pokazuju gdje se nalazi cesta kad je sakrije pijesak u pješčanoj oluji. A takve su oluje ovdje u Sahari česte.

Cesta kojom smo se vozili slijedi stari put kojim su prolazile karavane deva na putu iz Agadeza, u središnjem dijelu Nigera, do granice s Alžirom, pa i dalje. Naše odredište bilo je malo selo na kraju svijeta — Tegguidda-n-Tessoumt — smješteno 200 kilometara sjeverozapadno od Agadeza. U tom selu 50 obitelji vadi sol iz saharske gline na tradicionalan način.

Pred nama su se u pustinji ukazali brežuljci po kojima smo znali da smo stigli na odredište. Naš vodič parkirao je vozilo blizu desetak metara visokog brežuljka i pozvao nas da izađemo i popnemo se na vrh kako bismo bolje vidjeli selo. Dok smo se polako uspinjali, ispričao nam je da su svi ti umjetni humci nastajali tijekom mnogo godina od zemlje koja preostaje prilikom vađenja soli.

S vrha se pruža divan pogled. Gotovo sve u selu ima boju pečene gline — tlo, zidovi, krovovi. Jedina je iznimka zeleno lišće dvaju stabala koja stoje poput stažara na svakom kraju sela. Ograde i kuće zapravo su napravljene od gline. Tu monotoniju boja razbijaju tople nijanse stotina okolnih slanih bazena. U selu je živo kao u košnici — muškarci, žene i djeca, svi marljivo rade.

Dok smo se spuštali s brežuljka, vodič nam je objašnjavao stari način dobivanja soli kojim se seljani još uvijek koriste. “Postoje samo dvije vrste bazena”, rekao je. “Veći bazeni, od kojih neki imaju promjer i preko dva metra, koriste se za taloženje vode bogate solju. Manji se koriste za isparavanje. Voda iz 20 izvora u ovom području sama je po sebi prilično slana. No glavni izvor soli nije voda, nego zemlja i upravo to čini ovu solanu neobičnom.” A kako se točno sol dobiva iz zemlje?

Vidjeli smo jednog čovjeka kako donosi zemlju u veliki bazen pun izvorske vode. Zatim je počeo gaziti smjesu, kao što se u nekim krajevima nekad gazilo grožđe.  Kad je vidio da je smjesa dovoljno izmiješana, ostavio ju je da se taloži nekoliko sati. Oko njega je bilo puno bazena ispunjenih takvom blatnjavom smjesom. Svaki je bazen imao drugačiju nijansu smeđe boje. Kako se blato taloži, tako se mijenja boja u bazenu.

Malo dalje drugi je čovjek pomoću šuplje tikve uzimao slanu vodu iz bazena i prelijevao je u manje bazene. Taj dio posla obično rade muškarci. Isto tako, oni održavaju bazene. Neki bazeni su nastali tako što su iskorištena prirodna udubljenja u zemlji, a neki su iskopani u kamenitom tlu. Kad kopanje nije moguće, muškarci ukrug nanesu hrpu zemlje. Nakon toga rukama oblikuju zid, a onda štapom udaraju po njemu dok se ne stvrdne. Te bazene treba popravljati ili nanovo praviti svake godine.

A što rade žene? One donose i odnose vodu, zemlju i sol, što nije nimalo lako. Brinu se da pri ruci uvijek bude dovoljno slane zemlje. Isto tako, prikupljaju i odnose kristaliziranu sol iz bazena, a zatim ih temeljito čiste kako bi bili spremni za sljedeću berbu.

Za to vrijeme djeca trčkaraju oko malih bazena. Njihov je zadatak pratiti isušivanje. Kako voda iz bazena isparava, tako na površini nastaju kristali. Kad bi od tih kristala nastala kora, spriječila bi daljnje isparavanje. Zato djeca prskaju površinu vodom i tako lome koru, a kristali tonu na dno bazena. Isparavanje se nastavlja sve dok u njemu na koncu ne ostane samo dragocjena sol.

Otkuda potječu sve te lijepe boje? Naš nam je vodič objasnio: “Ovdje postoje tri osnovne vrste gline, odnosno blata, a svaka vodi daje specifičnu boju. Pored toga, nijanse ovise i o slanosti smjese. U nekim bazenima rastu i alge, koje također vodi daju posebnu boju.” Primijetili smo da se nijanse i tonovi mijenjaju kako se mijenja i kut upada sunčevih zraka.

Kad se vrate u selo, žene od vlažne soli oblikuju pogače, koje suše na vrelom suncu. Ta je sol nepročišćena, pa pogače imaju smećkastu boju. Primijetili smo da se prave tri oblika pogača — ovalni, okrugli i trokutasti. Jedna nam je žena rekla da se ovalne i okrugle prodaju, a da se trokutaste daju kao poklon.

Tko kupuje tu sol? Nomadi i trgovci solju. Oni prolaze kroz Tegguidda-n-Tessoumt i mijenjaju hranu i druge potrepštine za sol. Većina soli prodaje se na tržnicama većih mjesta na kraju pustinje. Nepročišćena sol iz ovog sela najvjerojatnije se neće koristiti za ljudsku prehranu, nego kao dopuna stočnoj hrani.

Vraćajući se do vozila, vidjeli smo jednog čovjeka kako iskapa preostalu glinu iz praznog taložnog bazena i odnosi je do brdašca te tako daje svoj mali doprinos podizanju tih umjetnih brežuljaka. Na povratku smo razmišljali kako ti brežuljci zapravo svjedoče o brojnim naraštajima solara koji su živjeli, radili i umrli u Tegguidda-n-Tessoumtu. (Prilog suradnika.)