KAKO to da ptice mjesecima pamte kamo su sakrile sjemenke za zimu i da vjeverice pamte gdje su zakopale lješnjake, a mi zaboravimo kamo smo prije samo sat vremena stavili ključeve? Mnogi od nas žale se na slabo pamćenje. Međutim ljudski mozak ima zadivljujuću sposobnost učenja i pamćenja, premda je nesavršen. Ključ dobrog pamćenja leži u tome da naučimo na najbolji način iskoristiti kapacitet koji imamo.

Čovjekov mozak teži tek nešto manje od 1,5 kilograma i velik je otprilike kao grejpfrut, međutim ima čak 100 milijardi neurona (živčanih stanica), koje čine nezamislivo složenu mrežu. Zanimljivo je da samo jedan neuron može biti povezan sa 100 000 drugih neurona. Ta premreženost omogućuje mozgu obradu i pamćenje velikog broja informacija. Naravno, ponekad nije lako prisjetiti se upravo one informacije koja nam je potrebna. Neki ljudi — a među njima su i mnogi koji imaju tek pokoji razred škole ili uopće nisu išli u školu — imaju izvrsnu sposobnost dosjećanja.

Primjerice u zapadnoj Africi postoje nepismeni plemenski kroničari koji se nazivaju grioti. Oni mogu napamet nabrajati imena svojih suseljana mnogo naraštaja unatrag. Upravo su oni američkom piscu Alexu Haleyu (koji je za knjigu Korijeni dobio Pulitzerovu nagradu) omogućili da u Gambiji rekonstruira svoje rodoslovno stablo šest naraštaja unazad. On je rekao: “Velik sam dužnik afričkim griotima. U Africi se danas s pravom kaže da kad umre griot to je isto kao da je kakva knjižnica nestala u požaru.”

Uzmimo za primjer i čuvenog talijanskog dirigenta Artura Toscaninija, kojega su “otkrili” u dobi od 19 godina, kad je trebao zamijeniti jednog drugog dirigenta. Imao je loš vid, pa je napamet dirigirao tijekom izvođenja cijele opere Aida!

Takvi nas podvizi zadivljuju. Međutim većina ljudi ima veću mogućnost pamćenja nego  što je toga svjesna. Biste li i vi voljeli poboljšati svoje pamćenje?

Pamćenje uključuje tri faze: kodiranje, pohranjivanje i pronalaženje podataka. Vaš mozak kodira određenu informaciju kad je prihvati i registrira. Ona se potom može pohraniti kako bi se kasnije mogla pronaći. Pamćenje postaje nemoguće ako izostane neka od te tri faze.

Postoji više vrsta pamćenja, kao što su senzorno, kratkoročno i dugoročno. U senzorno pamćenje informacije ulaze putem podraživanja osjetila, naprimjer za njuh, vid i dodir. U kratkoročnom pamćenju, koje se naziva i radno pamćenje, ostaje mala količina informacija, i to kratko vrijeme. Ta vrsta pamćenja omogućava nam da napamet zbrajamo brojeve, da telefonski broj upamtimo dovoljno dugo da bismo ga otipkali i da zapamtimo prvi dio rečenice dok čitamo ili slušamo drugi dio. No kao što svi znamo, kratkoročno pamćenje ima svoje granice.

Da bi neka informacija ostala trajno pohranjena, mora prijeći u dugoročno pamćenje. No kako je možete ondje pohraniti? U tome će vam pomoći sljedeća načela.

▪ Zanimanje Pokažite istinsko zanimanje za ono što čitate ili slušate i podsjećajte se iz kojih razloga to želite upamtiti. Vjerojatno ste se i sami uvjerili da lakše upamtite ono što proživite i emocijama. Ta spoznaja može biti jako korisna onima koji čitaju i proučavaju Bibliju. Ako prilikom čitanja Biblije imaju dva cilja — približiti se Bogu i osposobiti se za poučavanje drugih o njemu — time mogu bitno poboljšati svoje pamćenje (Mudre izreke 7:3; 2. Timoteju 3:16).

▪ Koncentracija “Nedostatno pamćenje najčešće je posljedica nedostatne koncentracije”, stoji u knjizi Mysteries of the Mind. Kako možete poboljšati svoju koncentraciju? Ono što slušate, slušajte sa zanimanjem i, ako je to moguće, pravite bilješke. Vođenje bilješki pomaže nam da ostanemo usredotočeni na temu, ali i da se kasnije prisjetimo gradiva.

▪ Razumijevanje “Stekni sposobnost razumijevanja”, stoji u Mudrim izrekama 4:7 (bilješka). Ako ne razumijete sadržaj ili smisao onoga što učite, vjerojatno to nećete dobro upamtiti, ako uopće išta upamtite. Razumjeti znači uočiti kakva je veza između pojedinih informacija, povezati ih u logičnu cjelinu. Naprimjer ako student strojarstva želi upamtiti pojedinosti u vezi s nekim strojem, to će mu biti lakše kada shvati kako taj stroj radi.

▪ Organiziranje informacija Razvrstajte po skupinama slične koncepte odnosno srodne ideje. Naprimjer popis namirnica koje moramo kupiti lakše ćemo upamtiti ako ih razvrstamo — meso, povrće, voće i slično. Isto tako složenije informacije podijelimo na manje cjeline, koje nemaju više od 5 do 7 elemenata.  Telefonski se brojevi obično pišu tako da se brojke grupiraju kako bi se lakše upamtile. I na kraju, možda će vam pomoći ako popis sastavite po određenom logičnom principu, naprimjer abecednim redom.

▪ Glasno izgovaranje Glasnim ponavljanjem onoga što želite upamtiti (naprimjer neke strane riječi ili izraza) ojačate ćete veze među neuronima. U kom smislu? Kao prvo, izgovaranje riječi prisiljava vas da budete koncentrirani. Kao drugo, možda ćete odmah dobiti kakvu povratnu informaciju od svog učitelja. I treće, slušanjem onoga što je glasno izgovoreno — pa makar to izgovarali vi sami — aktiviraju se i drugi moždani centri.

▪ Vizualizacija U mislima si predočite sliku onoga što želite upamtiti. Možda bi bilo dobro i da si to nekako slikovno predočite na papiru. Vizualizacija, slično kao i glasno ponavljanje, aktivira razne centre u mozgu. Što se više osjetila koristi, to se određena informacija bolje pamti.

▪ Povezivanje informacija Kad naučite nešto novo, povežite to s onim što već znate. Povezivanje misli s otprije pohranjenim informacijama olakšat će vam da usvojite nove informacije i da ih se kasnije sjetite. Naprimjer želite li upamtiti ime neke osobe, povežite ga s nekim neobičnim obilježjem njenog izgleda ili s nečim drugim što vas podsjeća na to ime. Što je ta asocijacija duhovitija ili apsurdnija, to će vam bolje pomoći u pamćenju. Jednostavno rečeno, trebamo razmišljati o ljudima i stvarima koje želimo upamtiti.

U knjizi Searching for Memory piše: “Ako sve u životu radimo mehanički, bez puno razmišljanja o tome gdje se nalazimo i što nam se događa, to bi nas moglo koštati, jer ćemo se tek površno sjećati gdje smo bili i što smo radili.”

▪ Ponavljanje Omogućite mozgu da obradi informaciju, drugim riječima da utvrdi naučeno. Jedna od najboljih metoda za to je ponavljanje naučenoga, naprimjer tako da se to ispriča nekom drugom. Ako ste doživjeli nešto zanimljivo, ako ste u Bibliji ili biblijskoj literaturi pročitali neku lijepu misao, ispričajte to prijatelju. To će biti korisno za vas oboje — vi ćete to bolje upamtiti, a njega će to ohrabriti. S pravom se kaže da je ponavljanje majka učenja.

Govornici su u staroj Grčkoj i Rimu mogli bez ijedne bilješke iznositi duge govore. Kako im je to polazilo za rukom? Koristili su se različitim mnemotehnikama. Mnemotehnika je mentalni postupak koji olakšava pohranjivanje informacija u dugoročno pamćenje i dosjećanje tih informacija.

Mnemotehnika kojom su se služili antički grčki govornici bila je metoda lokacije, odnosno metoda mjesta, koju je prvi opisao grčki pjesnik Simonid s Keja godine 477. pr. n. e.  Ta tehnika objedinjuje načela organiziranja informacija, vizualizacije i povezivanja novonaučenoga s nečim što je otprije dobro poznato, primjerice s nečim što na cesti može poslužiti kao orijentir ili s predmetom iz vlastite sobe ili kuće. Oni koji se služe metodom mjesta u svojim mislima takoreći idu u šetnju tako što svaku informaciju koju žele upamtiti povezuju s određenim orijentirom ili predmetom. Kad se žele dosjetiti neke informacije, jednostavno krenu u zamišljenu šetnju istim tim putem. (Vidi okvir  “Krenite u zamišljenu šetnju”.)

Istraživanje provedeno na ljudima koji su na svjetskom prvenstvu u zapamćivanju postizali izvrsne rezultate otkrilo je da njihovo vrhunsko pamćenje nije posljedica iznimne inteligencije. Osim toga, većina tih natjecatelja je u dobi od 40 do 50 godina. U čemu leži tajna njihovog uspjeha? Mnogi su svoju vještinu pripisali uspješnom korištenju raznih mnemotehnika.

Trebate li upamtiti niz riječi? Učinkovita mnemotehnika za to je stvaranje kratica — stvaranje neke asocijativne riječi od početnih slova (ili prvih nekoliko slova) riječi koje treba upamtiti. Tako se naprimjer mnogi ljudi u Sjevernoj Americi služe kraticom “HOMES” da bi zapamtili imena pet Velikih jezera koja na engleskom glase: Huron, Ontario, Michigan, Erie i Superior. Metoda slična toj je akrostih, kojom su se često služili stari Židovi. Naprimjer, ima dosta psalama u kojima reci ili strofe alfabetskim slijedom počinju jednim od slova hebrejskog alfabeta. (Vidi 25, 34, 37, 111, 112. i 119. psalam.) Ta učinkovita mnemotehnika omogućavala je pjevačima da upamte svih 176 redaka 119. psalma.

Prema tome i vi možete izvježbati i poboljšati svoje pamćenje. Kao što su pokazala znanstvena istraživanja, naše je pamćenje uvelike poput mišića. Što ga više koristimo, to nas ono bolje služi, čak i kad ostarimo.