SVEMIR je opasno mjesto puno smrtonosnog zračenja i meteorida. Pa ipak, naš plavi planet putuje tom galaktičkom “streljanom”, a da pritom ne zadobiva gotovo nikakve “ozljede”. Kako je to moguće? Zemlju štiti zadivljujući “oklop” — snažno magnetsko polje i savršeno prilagođena atmosfera.

Zemljino magnetsko polje nastaje u Zemljinoj jezgri i proteže se daleko u svemir, gdje stvara nevidljivi omotač koji se zove magnetosfera (na slici desno). Taj nas omotač štiti od kozmičkog zračenja i opasnosti koje dolaze sa Sunca. Naprimjer sa Sunca nam prijeti Sunčev vjetar, odnosno konstantno strujanje električki nabijenih čestica; Sunčeve baklje, koje u samo nekoliko minuta oslobode jednaku količinu energije kao i eksplozija milijardi hidrogenskih bombi; i koronini izbačaji, koji u svemir izbace milijarde tona materije iz Sunčeve korone (najvišeg sloja atmosfere Sunca). Sunčeve baklje i koronini izbačaji uzrokuju polarnu svjetlost (dolje desno), živopisnu svjetlosnu pojavu vidljivu u visokim slojevima atmosfere u blizini magnetskih polova Zemlje.

Zemljina atmosfera još je jedan zaštitni omotač. Stratosfera, jedan od viših slojeva atmosfere, sadrži ozon, oblik kisika koji upija do 99 posto ultraljubičastog zračenja koje dolazi iz svemira. Tako ozonski omotač štiti od opasnog zračenja mnoge životne oblike, pa tako i ljude i plankton. Zanimljivo je da količina ozona u stratosferi nije stalna, već ovisi o snazi ultraljubičastog zračenja. Zbog toga je ozonski omotač prilagodljiv i učinkovit zaštitnik.

 Atmosfera nas štiti i od svakodnevne kiše milijuna meteorida raznih veličina — od onih sićušnih do pravih gromada. Srećom, najveći dio meteorida izgori u atmosferi, stvarajući pritom svjetlosne pojave koje se zovu meteori.

Zaštitni omotači Zemlje ne zaustavljaju zračenje koje je neophodno za postojanje života, naprimjer toplinu i vidljivu svjetlost. Atmosfera čak omogućava da se toplina ravnomjerno raspoređuje po cijeloj Zemlji, a noću djeluje poput pokrivača jer usporava gubitak topline.

Zemljina atmosfera i magnetsko polje uistinu su stvaralačka remek-djela koja još uvijek ne razumijemo u potpunosti. Slično se može reći i za još jedno zadivljujuće obilježje našeg planeta — obilje vode u tekućem stanju.