ADRESA obično sadrži naziv države, grada i ulice. Kako bi onda glasila adresa našeg planeta? Mogla bi glasiti ovako: “država” — galaksija Mliječna staza; “grad” — Sunčev sustav, odnosno Sunce i planeti koji kruže oko njega; “ulica” — Zemljina putanja kojom kruži oko Sunca. Zahvaljujući napretku u astronomiji i fizici znanstvenici sve više shvaćaju da je naš sićušni planet smješten na uistinu posebnom mjestu u svemiru.

Najprije ćemo reći nešto o položaju Sunčevog sustava u našoj galaksiji. Samo je jedan dio Mliječne staze pogodan za život, a Sunčev sustav nalazi se upravo ondje. To područje udaljeno je oko 28 000 svjetlosnih godina od središta galaksije i u njemu koncentracija kemijskih elemenata savršeno pogoduje postojanju života. Dalje od središta galaksije ti su elementi jako rijetki, a bliže središtu nalazi se područje koje je izuzetno opasno zbog velike koncentracije potencijalno smrtonosnog zračenja i drugih čimbenika. Zato časopis Scientific American kaže da “živimo u elitnoj četvrti”.

Ništa manje “elitna” nije ni Zemljina “ulica”, odnosno putanja kojom se Zemlja giba u svom “gradu”, to jest Sunčevom sustavu. Zemlja je od Sunca udaljena otprilike 150 milijuna kilometara i nalazi se u dijelu Sunčevog sustava u kojem je život moguć, gdje nema ni ekstremnih hladnoća ni ekstremnih vrućina. Osim toga Zemlja se giba gotovo kružnom putanjom, zbog čega je praktički cijele godine na istoj udaljenosti od Sunca.

Sunce je pak savršena “elektrana”. Stabilno je, optimalne veličine i isijava upravo onoliko energije koliko je Zemlji potrebno. Stoga se s punim pravom može reći da je Sunce uistinu posebna zvijezda.

Kad bismo Zemlji trebali izabrati “prvog susjeda”, ne bismo mogli naći boljeg od Mjeseca. Promjer mu iznosi nešto više od četvrtine promjera Zemlje. Kad se usporedi s drugim mjesecima u Sunčevom sustavu, naš je Mjesec neuobičajeno velik u odnosu na planet oko kojega kruži. No to nije slučajnost.

Kao prvo, Mjesec uzrokuje morske mijene (plimu i oseku), koje imaju jako važnu ulogu u održavanju ekosustava na Zemlji. Osim toga on utječe na stabilnost Zemljine rotacijske osi. Da nema Mjeseca, koji je “iskrojen po mjeri”  Zemlje, naš bi planet bio poput zvrka koji se naginje i prevrće. To bi imalo katastrofalne posljedice na klimu, morske mijene i druge prirodne procese.

Zbog nagiba Zemljine osi od 23,5 stupnjeva izmjenjuju se godišnja doba, temperatura je umjerena i postoje raznolike klimatske zone. “Nagib Zemljine osi jednostavno je idealan”, stoji u knjizi Rare Earth—Why Complex Life Is Uncommon in the Universe.

Idealna je i duljina dana i noći, što je posljedica Zemljine rotacije. Da se Zemlja okreće oko svoje osi znatno sporije, strana okrenuta prema Suncu bila bi spržena, a druga smrznuta. S druge strane da se Zemlja okreće brže, dan bi bio kraći. Naprimjer kad bi dan trajao samo nekoliko sati, Zemljom bi stalno bjesnile oluje i događale se druge štetne pojave.

Sve u vezi s našim planetom — od njegove “adrese”, preko brzine rotacije, pa sve do “prvog susjeda” Mjeseca — dokazuje da ga je mudro osmislio inteligentan Stvoritelj. * Fizičar i evolucionist Paul Davies rekao je: “Čak i znanstvenike koji se izjašnjavaju kao ateisti oduševljava veličina, veličanstvenost, sklad, ljepota i zapanjujuća genijalnost kojom odiše svemir.”

Može li nešto tako genijalno biti posljedica pukog slučaja ili dokazi upućuju na to da je svemir stvoren s određenom namjerom? Razmišljajte o tom pitanju dok budete čitali sljedeći kratki članak. On govori o dva zadivljujuća omotača koji štite život na Zemlji od opasnosti koje prijete iz svemira.