PREMDA je bio dan, djetlić se zaletio ravno u neboder i srušio se na zemlju. Nije vidio da je pred njim staklo. Jedan suosjećajni prolaznik našao je ošamućenu pticu i ostao uz nju nadajući se da će se oporaviti. Čekanje mu se isplatilo jer je ptica uskoro zacvrkutala, stala na nožice, stresla perje i odletjela. *

Nažalost, ne prođu sve ptice koje se zalete u zgrade bez ozljeda. Zapravo, otprilike polovica takvih ptica pogine. Istraživanja ukazuju na to da samo u Sjedinjenim Državama svake godine ugine preko 100 milijuna ptica zbog toga što se zalijeću u zgrade i druge objekte, navodi društvo Audubon. Neki stručnjaci smatraju da ta brojka ustvari iznosi gotovo milijardu! No zašto se ptice zalijeću u zgrade? Može li se išta učiniti da bi im život bio manje ugrožen?

Staklo je prava opasnost za ptice. Kad zgrada ima prozore s više strana i kad su oni čisti i prozirni, ptice ih često ne zamjećuju nego kroz njih vide samo ono što je s druge strane zgrade, naprimjer zelenilo ili nebo. Stoga se ponekad, ne očekujući nikakvu opasnost, velikom brzinom zalete ravno u staklo. Isto tako događa se da kroz staklo u predvorjima ili u kućama vide ukrasno bilje pa pokušaju sletjeti na njega.

Problem mogu biti i zatamnjena, metalizirana stakla. U određenim okolnostima ptice uopće ne primjećuju staklo, nego vide okolinu ili nebo koje se u njemu odražava, i tako  nastradaju. Znalo se događati da su ptice nastradale kad su se zaletjele u staklo na centrima za posjetitelje i na promatračnicama u rezervatima za ptice i druge životinje! Doktor Daniel Klem, ornitolog i profesor biologije, smatra da više ptica strada u sudarima sa staklenim površinama nego zbog bilo čega drugog što je povezano s ljudskom aktivnošću, osim možda uništavanja ptičjih staništa.

Neke se vrste ptica češće zalijeću u zgrade od drugih. Naprimjer u vrijeme seobe većina pjevica prema svojim odredištima leti noću i orijentira se, barem djelomično, pomoću zvijezda. Zbog toga ih blještava svjetla na visokim zgradama mogu zbuniti. Neke su ptice bile toliko dezorijentirane da su besciljno kružile zrakom sve dok se nisu srušile od iscrpljenosti. Još jedna opasnost javlja se za kišnih ili oblačnih noći. Ptice tada obično nisko lete, pa je veća mogućnost da se zalete u visoke zgrade.

U sudaru s jednom visokom zgradom u Chicagu (SAD) svake je godine u vrijeme seobe prosječno stradalo oko 1 480 ptica, stoji u jednom izvještaju. To znači da je u 14 godina ta jedna jedina zgrada uzrokovala smrt čak 20 700 ptica. Naravno, taj se broj odnosi na evidentirane slučajeve, no ukupan broj ptica koje su se zaletjele u tu zgradu sigurno je mnogo veći. Osim toga “ovdje se ne radi o golubovima, galebovima ili guskama, nego o ugroženim vrstama ptica”, objasnio je Michael Mesure, direktor Programa za razvijanje svijesti o smrtonosnom osvjetljenju, organizacije iz kanadskog grada Toronta.

Naprimjer u Australiji je jedne od proteklih godina u sudarima sa staklenim površinama poginulo oko 30 srpolikih papiga, kojih je danas ostalo tek oko 2 000 primjeraka. U Sjedinjenim Državama mnogi muzejski primjerci Bachmanove strnadice, koja je danas vjerojatno izumrla, prikupljeni su nakon što su se ptice sudarile s jednim svjetionikom na Floridi.

Mnoge ptice koje prežive sudar sa zgradom ozlijede se ili izgube snagu. To je posebno opasno za selice. Ako se ozlijede i slete među zgrade, mogu umrijeti od gladi ili postati plijen drugih životinja, od kojih su se neke već naviknule da im hrana ponekad pada s neba.

Da se ptice ne bi zalijetale u staklo, moraju ga vidjeti i shvatiti da se radi o tvrdoj površini. U tu svrhu neki su bili spremni odreći se nesmetanog pogleda tako što su na prozore u koje su se ptice zalijetale s vanjske strane stavili naljepnice ili neke druge vidljive predmete. Profesor Klem navodi da nije toliko važno što crteži ili naljepnice prikazuju, nego je bitan razmak među njima. Njegovo istraživanje pokazuje da razmak ne bi smio biti veći od 5 centimetara vodoravno i 10 centimetara okomito.

Kako se može pomoći selicama koje lete noću? “Noćne sudare sa zgradama (...) u velikoj se mjeri može spriječiti gašenjem svjetla”, kaže savjetnica za ekološka istraživanja Lesley Evans Ogden. Sada se u nekim gradovima dekorativna rasvjeta na neboderima u određeno doba noći prigušuje ili isključuje, posebno u vrijeme seobe ptica. Osim toga na prozore visokih zgrada stavljaju se mreže kako ptice ne bi zamijenile nebo za njegov odraz u staklu.

Takve mjere mogle bi smanjiti smrtnost ptica čak za 80 posto i svake godine milijune njih sačuvati na životu. No time se vjerojatno neće riješiti glavni problem, budući da ljudi vole svjetlo i staklo. Stoga organizacije za zaštitu ptica, kao što je društvo Audubon, nastoje uvjeriti arhitekte i građevinske poduzetnike da u većoj mjeri uzimaju u obzir potrebe živog svijeta koji nas okružuje.