GODINE 1901. ronioci su u blizini grčkog otočića Antikitere istraživali olupinu jednog potonulog broda i na njoj pronašli blago. Radilo se o starom rimskom trgovačkom brodu koji je vjerojatno plovio iz Pergama u Rim i prevozio raznu robu, između ostalog mramorne i brončane kipove te srebrni novac. Znanstvenici su na temelju tog srebrnog novca procijenili da je brod potonuo između 85. i 60. godine prije nove ere.

Pronađeni predmeti od svog se otkrića čuvaju u Nacionalnom arheološkom muzeju u Ateni. Godine 2005. znanstvenici su pohrlili u muzej, no njihovu pažnju nisu privukli ni kipovi ni novac. Zanimala ih je brončana naprava koja se prvobitno nalazila u drvenoj kutiji veličine kutije za cipele. Taj predmet, poznat kao “mehanizam s Antikitere”, dovodi u pitanje pretpostavke o znanstvenim postignućima starih civilizacija. Za tu se napravu kaže da je “najsloženiji poznati mehanizam iz starog doba”.

O čemu je riječ? Zašto je ta naprava tako važna?

Kad je mehanizam s Antikitere bio izvađen s morskog dna, bio je potpuno zahrđao i prekriven debelim slojem kalcificiranog materijala. Nakon gotovo 2 000 godina nalikovao je zelenkastom kamenu. Budući da je vladalo veliko oduševljenje zbog pronađenih kipova, u početku je malo tko poklanjao pažnju tajanstvenom predmetu.

Godine 1902. jedan je grčki arheolog pregledavao pronađene dijelove tog mehanizma — zupčanike različitih veličina s pravilnim trokutastim zupcima. Naprava je sličila na sat, ali kako se smatralo da je satni mehanizam ušao u široku upotrebu tek prije otprilike 700 godina, bila je odbačena pretpostavka da se radi o satu.

U jednom članku o mehanizmu s Antikitere stoji da “povjesničari uglavnom smatraju kako [prije 2 000 godina Grci] nisu znali izraditi tako precizne metalne zupčanike niti su ih znali spojiti u složen sustav sa zupčastim prijenosom, koji omogućava da se gibanje prenosi s jedne osovine na drugu”. Bilo kako bilo, za tu se napravu smatralo da je neka vrsta astrolaba, instrumenta koji se nekad koristio za određivanje visine nebeskih tijela na temelju njihovog položaja.

No mnogi su tvrdili da takva naprava nije mogla biti izrađena prije 2 000 godina jer je njezin sustav zupčanika previše složen. Stoga su zaključili da naprava ne potječe s olupine potonulog broda. S druge strane jedan je znanstvenik rekao da bi pronađena naprava mogla biti legendarna Arhimedova sfera. Nju je u prvom stoljeću prije nove ere Ciceron opisao  kao neku vrstu planetarija, mehaničkog modela koji prikazuje kretanje Sunca, Mjeseca i pet planeta vidljivih golim okom. Međutim teorija o astrolabu postala je općeprihvaćena budući da nije bilo dokaza koji bi je osporili.

Godine 1958. mehanizam s Antikitere proučavao je Derek de Solla Price, koji je doktorirao fiziku, a potom i povijest. Zaključio je da su se pomoću te naprave mogli izračunati prošli i predvidjeti budući astronomski događaji, naprimjer pojava punog Mjeseca. Uvidio je da su natpisi na brojčanicima zapravo kalendar — da označavaju dane, mjesece i znakove zodijaka. Pretpostavio je da je naprava jednom imala kazaljke koje su se okretale i pokazivale položaj nebeskih tijela u različitim razdobljima.

Price je došao do zaključka da najveći zupčanik prikazuje kretanje Sunca i da jedan njegov okret odgovara jednoj solarnoj godini. Ako je drugi zupčanik, koji je bio povezan s prvim, predočavao kretanje Mjeseca, onda bi omjer broja zubaca tih dvaju zupčanika trebao odgovarati vjerovanjima starih Grka o kretanju Mjeseca.

Godine 1971. Price je napravio rendgenske snimke mehanizma. One su potvrdile njegove teorije — doista se radilo o složenom astronomskom instrumentu. Price je napravio crtež kojim je prikazao kako je mehanizam možda radio, a svoja je otkrića objavio 1974. Napisao je: “Nigdje u svijetu ne postoji naprava slična ovoj. (...) Na temelju svega što znamo o znanosti i tehnologiji helenističkog doba zaključili bismo da takva naprava ne bi mogla postojati.” Priceov rad u to vrijeme nije dobio zasluženo priznanje. No drugi su nastavili njegovo istraživanje.

Godine 2005. skupina znanstvenika, koju smo spomenuli u uvodu članka, ispitala je mehanizam pomoću najsuvremenijeg CT uređaja,  koji daje trodimenzionalne rendgenske slike visoke rezolucije. Na temelju tog istraživanja došlo se do novih saznanja o radu mehanizma. Kad bi se okrenula ručica, najmanje 30 međusobno povezanih zupčanika pokrenulo bi tri brojčanika koji su se nalazili na prednjoj i stražnjoj strani kutije. Na taj su se način mogli predvidjeti astronomski ciklusi, naprimjer pomrčine, povezani s Olimpijskim i drugim panhelenskim igrama što su se održavale svake četiri godine. Te su igre obično bile polazne točke za računanje vremena.

Zašto su ti podaci bili tako važni? Postoji nekoliko razloga za to. Astronomija je starim narodima bila važna jer je položaj Sunca i Mjeseca bio osnova za izradu kalendara na temelju kojih su zemljoradnici znali kada trebaju zasijati polja. Pomorci su se orijentirali prema zvijezdama. Može se reći da su astronomske pojave imale značajnu ulogu u svim porama grčkog društva. A postojao je još jedan razlog zbog kojeg su se takvi podaci smatrali važnima.

“Predviđanje pomrčina starim je Babiloncima bilo jako važno jer su ih smatrali lošim predznakom”, kaže Martin Allen, koji sudjeluje u istraživačkom projektu “Mehanizam s Antikitere”. “Mehanizam se možda koristio u političke svrhe i omogućavao je vladarima da gospodare svojim podanicima. Čak se pretpostavlja da o tom mehanizmu znamo jako malo upravo zato što je bio vojna ili državna tajna.”

U svakom slučaju, mehanizam s Antikitere dokazuje da je znanje starih Grka o astronomiji i matematici, koje se uglavnom temeljilo na dugoj babilonskoj tradiciji, bilo mnogo veće nego što možemo pretpostaviti. Časopis Nature o tome kaže: “Mehanizam s Antikitere ne samo da dovodi u pitanje naše pretpostavke o prijenosu tehnologije kroz povijest nego i otvara potpuno novu stranicu povijesti.”