OLIMPIJCI koji se natječu u dizanju utega ne obaraju rekorde svaki dan. Oni redovito vježbaju s lakšim utezima i tako jačaju mišiće kako bi mogli podići one teže. Kad bi se neprestano naprezali do krajnjih granica, previše bi opteretili svoje mišiće i zglobove, a možda bi se i opasno ozlijedili te bi morali odustati od bavljenja sportom.

I ti se kao učenik vjerojatno jako naprežeš u školi. A kad dobiješ neku tešku zadaću ili kad učiš za ispit, spreman si uložiti još više truda. * No što ako se čitav tvoj život svodi samo na učenje i razne izvanškolske obaveze? Možda ne možeš normalno jesti ni spavati. Zbog stalne iscrpljenosti na koncu bi se mogao i razboljeti. Možda se već sada tako osjećaš. *

“U višim razredima dobivamo sve više domaćih zadaća i one su sve teže. Za njih mi treba puno vremena”, kaže Hiroko, * 15-godišnja učenica iz Japana. “Ima još mnogo toga što bih željela raditi, ali ne mogu jer moram završiti domaću zadaću. Ponekad me uhvati panika.” Slične probleme s domaćim zadaćama ima i 14-godišnja Svetlana iz Rusije. Ona je napisala: “Sve mi je teže učiti i pisati domaće zadaće. Svake godine u školi imamo sve više predmeta i nastavnici nam daju sve više gradiva koje moramo naučiti. Osim toga svaki nastavnik svoj predmet smatra najvažnijim. Teško je dobro rasporediti vrijeme i učiniti sve što se od tebe zahtijeva.”

Zašto se od učenika traži da tako mnogo uče? Osamnaestogodišnji Gilberto iz Brazila piše: “Profesori kažu da je to za naše dobro jer ćemo jednog dana lakše naći posao.” Čak i ako je tako, možda smatraš da si previše opterećen gomilom domaćih zadaća i gradiva koje trebaš naučiti. Možda ćeš se donekle osloboditi stresa ako počneš drugačije gledati na taj problem i ako poduzmeš konkretne korake kako bi se bolje organizirao.

Misli na to da te sve opsežnije i teže domaće zadaće u neku ruku pripremaju za odgovornosti koje ćeš morati nositi kao odrasla osoba. Sada ti se možda čini da nikad neće doći kraj učenju i pisanju zadaća, no školu ćeš završiti puno prije nego što misliš. Kad se zaposliš i počneš sam zarađivati za život, bit će ti drago  što si marljivo učio i pisao teške zadaće. Tada ćeš “uživati u dobru od truda svojega” — truda koji si uložio u svoje obrazovanje (Propovjednik 2:24).

Stres se može znatno smanjiti discipliniranošću i dobrom organiziranošću. (Vidi okvir  “Kako se boriti protiv stresa”.) Ako stekneš naviku na vrijeme i savjesno izvršavati svoje školske obaveze, profesori će vjerojatno imati više povjerenja u tebe i bit će ti spremni pomoći. Pretpostavimo da imaš takav odnos s nekim svojim profesorom. Kad bi mu unaprijed rekao da zbog nečeg što ti je neočekivano iskrsnulo ne možeš na vrijeme završiti zadaću, ne bi li on imao razumijevanja za to? Božji sluga Danijel “bio je pouzdan i nije mu se mogao naći nikakav propust niti što nepošteno”. Budući da je savjesno obavljao poslove koji su mu bili povjereni, kralj ga je cijenio i imao je povjerenja u njega (Danijel 6:4). Budeš li se ugledao na Danijela tako da se savjesno odnosiš prema svojim školskim obavezama, profesori će ti vjerojatno izaći u susret kad to bude potrebno.

Ako budeš pažljivo pratio nastavu, marljivo učio, pisao zadaće i na vrijeme izvršavao druge školske obaveze, znači li to da više uopće nećeš biti izložen stresu? Ne znači. Možda ćeš i dalje u određenoj mjeri biti izložen stresu zbog želje za dobrim uspjehom u školi. Umjesto da gledaš kako ćeš se izvući od učenja i drugih školskih obaveza, možda ćeš željeti što više naučiti.

Takav je stres koristan i poželjan. S druge strane možda se potpuno nepotrebno izlažeš štetnom stresu.

Zamislite čovjeka koji uvijek žestoko vozi. Približava se semaforu velikom brzinom, a onda zakoči tako naglo da gume zaškripe. Potom opet nagazi na gas i odjuri dalje munjevitom brzinom. Što će takav mahniti vozač s vremenom učiniti svom automobilu? Vjerojatno će mu oštetiti motor i neke druge dijelove. No i prije toga mogao bi ga uništiti u prometnoj nesreći.

Na sličan način mnogi učenici žive žestokim tempom koji ih fizički i psihički jako iscrpljuje. Zauzeti su mnogim obavezama prije i poslije škole. Psihologinja Denise Clark Pope jedno je vrijeme pratila život nekolicine učenika. U svojoj knjizi Doing School (Odraditi školu) o njima je napisala: “Njihov dan započinje vrlo rano, čak sat ili dva prije nego što većina odraslih ljudi počinje svoj radni dan, a često završava kasno navečer, nakon nogometnog treninga, satova plesa, sastanaka učeničkog vijeća, honorarnog posla i učenja.”

Učenici koji iz dana u dan žive takvim ubitačnim tempom prije ili kasnije suoče se s problemima. Zbog silnog stresa možda pate od želučanih tegoba i glavobolje. Budući da im stalna iscrpljenost oslabljuje imunitet, mogu se i ozbiljno razboljeti. Kad im se to dogodi, više ne mogu raditi sve što su prije mogli i jako im je teško povratiti snagu. Događa li se to i tebi?

Pohvalno je marljivo raditi na ostvarivanju vrijednih ciljeva, no koliko god bio izdržljiv, imaj na umu da dan ima samo 24 sata i da u jednom danu ne možeš obaviti tisuću stvari. Biblija daje mudar savjet: “Neka razumnost vaša bude poznata svim ljudima” (Filipljanima 4:5). Razumna osoba ne ide u krajnosti i razborito procjenjuje svoje mogućnosti. Ona ne donosi odluke kojima nanosi štetu sebi ili drugima. Razumna osoba pokazuje uravnoteženost, što je itekako važno u današnjem nesigurnom svijetu. Zato ako želiš sačuvati svoje zdravlje, budi razuman — oslobodi se nekih manje bitnih aktivnosti koje te iscrpljuju.

No neki mladi smatraju da im takva razumnost zapravo odmaže u ostvarivanju njihovih  ciljeva. Učenici koji tako razmišljaju uvjereni su da ključ uspjeha leži u dobro plaćenom poslu i bogatstvu koje takav posao donosi. Dr. Pope je naišla na takvo razmišljanje kod nekih mladih osoba koje je upoznala. Ona kaže: “Ti učenici čeznu za time da mogu više spavati i poboljšati zdravlje, no zbog brojnih obaveza, u koje spadaju škola, obitelj i honorarni posao, ne mogu si priuštiti tu promjenu. Isto tako voljeli bi provoditi više vremena sa svojim prijateljima, baviti se nekim drugim aktivnostima ili se naprosto odmoriti nekoliko dana, no većina njih smatra da ne mogu to učiniti i zadržati dobre ocjene. Svjesni su da moraju izabrati između budućeg uspjeha i sadašnje sreće, a izabrali su uspjeh.”

Takvi ambiciozni učenici trebali bi razmisliti o mudrim riječima Isusa Krista: “Što koristi čovjeku ako stekne cijeli svijet, a izgubi život? Ili što može čovjek dati u zamjenu za život svoj?” (Matej 16:26). Tim nas je riječima Isus upozorio da ciljevi koje možda želimo ostvariti u ovom svijetu nisu vrijedni cijene koju za njih moramo platiti u fizičkom, emocionalnom i duhovnom pogledu.

U svojoj knjizi The Price of Privilege (Cijena ugleda) psihologinja Madeline Levine piše: “Činjenica je da novac, obrazovanje, moć, ugled i materijalno blagostanje ne pružaju zaštitu od nezadovoljstva ili emocionalne boli.” Ranije citirana dr. Pope rekla je: “Susrećem se s mnogo djece i roditelja koji svim silama teže za savršenstvom — držeći se potpuno krive definicije uspjeha.” Potom je dodala: “Trebali bismo težiti za time da budemo zdravi — duševno, fizički i duhovno.”

U životu postoji mnogo toga što je važnije od novca. Važnije je sačuvati emocionalno i fizičko zdravlje, čistu savjest i dobar odnos s našim Stvoriteljem. To su neizmjerno vrijedni darovi koje smo dobili od Boga. Ako ih izgubite u utrci za slavom i bogatstvom, možda ih nikad više nećete ponovno dobiti. Imajući to na umu, obratite pažnju na Isusovu pouku: “Sretni su oni koji nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe, jer je njihovo kraljevstvo nebesko” (Matej 5:3).

Mnogi mladi svjesni su istinitosti tih riječi. Premda se trude marljivo učiti, oni imaju na umu da izvrstan uspjeh u školi i materijalno bogatstvo ne donose trajnu sreću. Uviđaju da težnja za ostvarivanjem takvih ciljeva povlači za sobom nepotreban stres. Ti učenici znaju da temelj za istinski sretnu budućnost leži u “zadovoljenju duhovnih potreba”. Izdavači ovog časopisa i Jehovini svjedoci u području u kojem živite rado će vam objasniti kako možete zadovoljiti svoje duhovne potrebe.