SARA je bila jako nesretna kad je u ranoj trudnoći izgubila dijete. Nakon otprilike godinu dana ponovno je imala spontani pobačaj. Iako je bila na raznim pretragama, liječnici nisu mogli ustanoviti što je uzrok tome. Narednih nekoliko godina Sara je počela dobivati na težini iako je pazila na prehranu i redovito vježbala. Osim toga počeli su joj se javljati grčevi u nogama i sve je teže podnosila hladnoću. Na kraju su pretrage krvi i ultrazvuk štitnjače pokazali da boluje od Hashimotovog tireoiditisa, koji je možda bio uzrok njenih pobačaja. *

Poput većine ljudi, Sara nije mnogo pažnje obraćala svojoj štitnjači. No kad joj se zdravlje pogoršalo, postala je svjesna koliko je važna ta žlijezda.

Štitnjača je mala žlijezda koja ima oblik slova H, a nalazi se u prednjem dijelu vrata, neposredno ispod Adamove jabučice. Štitna žlijezda ima dva režnja smještena uz dušnik. Cijela žlijezda teži otprilike 30 grama. Ona je dio endokrinog sustava, skupine organa i tkiva koji proizvode i pohranjuju hormone te ih izlučuju izravno u krvotok.

Štitnjača se sastoji od brojnih malenih folikula (mjehurića) ispunjenih želatinoznom masom koja sadrži hormone štitnjače. Ti hormoni imaju u sebi veliku količinu joda. Štitnjača sadrži gotovo 80 posto ukupne količine joda koja se nalazi u našem tijelu. Ako taj element nije dovoljno zastupljen u prehrani, dolazi do povećanja štitnjače, koje se naziva guša (ili struma). Smanjena proizvodnja hormona štitnjače, uzrokovana nedostatkom joda, može kod djece dovesti do zastoja u tjelesnom, mentalnom i spolnom razvoju — što se naziva kretenizam.

Hormoni štitnjače nose oznake T3, rT3 (reverzni T3) i T4. * Hormoni T3 i rT3 nastaju pretvorbom iz T4, koja se većinom odvija izvan štitnjače, u tjelesnim tkivima. Dakle kad je tijelu potrebno više hormona štitnjače, ta žlijezda izlučuje T4 u krvotok, odakle T4 i hormoni koji nastaju iz njega mogu djelovati na sve stanice u tijelu.

Kao što papučica za gas regulira brzinu rada automobilskog motora, tako i hormoni štitnjače određuju brzinu kojom se u tijelu odvijaju metabolički procesi, odnosno kemijske reakcije u stanicama koje dovode do stvaranja energije i novih tkiva. Tako hormoni štitnjače potiču normalan rast i obnavljanje tkiva te utječu na brzinu otkucaja srca i proizvodnju energije koja je važna za rad mišića i održavanje tjelesne topline.

Hormoni štitnjače imaju i druge važne uloge. Naprimjer oni pomažu jetri da iz krvi uklanja višak triglicerida i lipoproteina niske gustoće, koji se zovu i štetni kolesterol. Kolesterol odlazi u žuč, a potom se izmetom izlučuje iz tijela. S druge strane manjak hormona štitnjače može dovesti do povećanja štetnog kolesterola i smanjenja lipoproteina visoke gustoće, koji se zovu i dobar kolesterol.

U probavnom traktu hormoni štitnjače ubrzavaju izlučivanje probavnih sokova te pospješuju peristaltiku crijeva, odnosno ritmičko stezanje i opuštanje crijevnih mišića. Zbog toga višak hormona štitnjače može uzrokovati učestalo pražnjenje crijeva, a manjak može dovesti do zatvora.

Regulacija rada štitnjače započinje u dijelu mozga koji se naziva hipotalamus. Kada hipotalamus ustanovi da tijelo treba više hormona štitnjače, on šalje signale obližnjoj hipofizi, žlijezdi smještenoj u području moždane baze, iznad nepca. Potom hipofiza izlučuje u krvotok tireotropni hormon (TSH) kako bi signalizirala štitnjači da se treba aktivirati.

Stoga mjerenjem razine TSH i hormona štitnjače u krvi liječnici mogu utvrditi u kakvom je stanju štitnjača. Takav je pregled važan jer se rad štitnjače lako može poremetiti.

Problemi sa štitnjačom mogu biti posljedica nedostatka joda u prehrani, prevelikog fizičkog ili psihičkog naprezanja, genetskih poremećaja, infekcija i nekih bolesti (obično autoimunih bolesti) ili mogu biti nuspojava uzimanja određenih lijekova. * Povećanje štitnjače može biti znak bolesti. Štitna žlijezda može biti jednakomjerno ili čvorasto povećana. Iako se uglavnom radi o dobroćudnim izraslinama, svakako bi trebalo otići na liječnički pregled jer one mogu biti pokazatelj ozbiljne bolesti, kao što je rak. *

Bolesna štitnjača najčešće izlučuje ili previše ili premalo hormona. Prekomjerno izlučivanje hormona naziva se hipertireoza, a nedovoljno izlučivanje hipotireoza. Budući da se bolest štitnjače može razvijati postupno i neprimjetno, osoba može godinama bolovati, a da to i ne zna. Kao i kod većine drugih bolesti, liječenje može biti uspješnije ako se bolest otkrije u ranoj fazi.

 Među najčešće bolesti štitnjače ubrajaju se Hashimotov tireoiditis i Basedowljeva (Gravesova) bolest. Oba poremećaja su autoimune bolesti, kod kojih imunološki sustav napada vlastite zdrave stanice jer ih smatra stranim tijelom. Hashimotov tireoiditis javlja se šest puta češće kod žena nego kod muškaraca i obično dovodi do hipotireoze. Basedowljeva bolest osam je puta učestalija kod žena i uglavnom uzrokuje hipertireozu.

Postoje različita mišljenja o tome koliko bi često trebalo ići na pregled štitnjače, no općenito se smatra da je takav pregled jako važan kod novorođenčadi. (Vidi okvir  “Važan pregled za novorođenčad”.) Ako nakon pregleda liječnik posumnja na smanjenu aktivnost štitne žlijezde, obično se provodi testiranje na antitijela koja je napadaju. Kad se otkrije da štitnjača luči previše hormona, obično se vrši snimanje štitnjače (osim kod trudnica i dojilja). Ako se na štitnjači uoče čvorići, možda će trebati napraviti biopsiju kako bi se vidjelo je li riječ o zloćudnom tkivu.

Lijekovima se mogu ublažiti simptomi hipertireoze, kao što su ubrzan rad srca, podrhtavanje mišića i tjeskoba. Druga metoda liječenja zasniva se na uništavanju stanica štitnjače kako bi se u njoj smanjila proizvodnja hormona. No ponekad se štitnjača mora i kirurški odstraniti.

Onima koji boluju od hipotireoze ili kojima je štitnjača odstranjena liječnici obično propišu dnevno uzimanje hormona T4. Da bi odredili odgovarajuću dozu tog hormona, liječnici tijekom terapije prate stanje pacijenta. Rak štitnjače nastoji se liječiti na više načina, primjerice lijekovima, kirurškim zahvatom, kemoterapijom i radioaktivnim jodom.

Sara se liječi nadomjesnom terapijom hormonom T4, a uz pomoć nutricionista naučila je principe pravilne ishrane. Liječenje daje dobre rezultate. Poput nje, i mnogi drugi ljudi uvjerili su se da štitnjača, unatoč tome što je mala, ima itekako važnu ulogu. Stoga pazite na svoju štitnjaču — jedite zdravu hranu s dovoljno joda, čuvajte se kroničnog stresa i općenito pazite na svoje zdravlje.