Potvrda koja dokazuje istinitost biblijskog izvještaja
▪ U blizini današnjeg Bagdada, u Iraku, 1870-ih iskopana je jedna glinena pločica široka otprilike pet i pol centimetara. Godine 2007. Michael Jursa, profesor na Bečkom sveučilištu, naišao je na tu pločicu dok je radio na jednom istraživačkom projektu u Britanskom muzeju. Na njoj je prepoznao ime Nebo-Sarsekim (babilonski oblik tog imena glasi Nabu-Šarusu-Ukin). Bio je to babilonski državni službenik koji se spominje u Bibliji, u Jeremiji 39:3. *
Nebo-Sarsekim bio je jedan od vojnih zapovjednika kralja Nebukadnezara u vrijeme razorenja Jeruzalema 607. prije nove ere, a na pločici se naziva “glavnim dvoraninom”. Tu je titulu po svoj prilici uvijek nosio samo jedan čovjek, što jasno potvrđuje da je Sarsekim koji se spominje na pločici isti čovjek o kojem govori Biblija.
Tekst na pločici potvrđuje da je Nebo-Sarsekim dostavio pošiljku zlata u hram Marduka, odnosno Merodaka, glavnog babilonskog boga, čije se ime također spominje u Bibliji (Jeremija 50:2). Potvrda nosi datum: deseta godina, jedanaesti mjesec, osamnaesti dan Nebukadnezarova kraljevanja. Zlato koje se spominje na pločici nema veze s pljačkom Jeruzalema, koja se zbila nekoliko godina kasnije (2. Kraljevima 25:8-10, 13-15). Ipak, prema riječima profesora Jurse, doista je “nešto posebno pronaći predmet poput te pločice, na temelju koje se može vidjeti da je osoba koja se spominje u Bibliji dostavila zlato u hram u Babilonu i čak se navodi točan datum kad je to učinila.” Ta se pločica smatra jednim od najznačajnijih otkrića suvremene biblijske arheologije. Ona “potvrđuje gledište da se povijesne knjige Starog zavjeta temelje na činjenicama”, stoji u britanskom Telegraphu.
No vjerodostojnost Biblije ne ovisi o arheologiji. Daleko uvjerljivije dokaze o istinitosti Božje Riječi možemo pronaći u njoj samoj, posebno u njenim proročanstvima (2. Petrova 1:21). Naprimjer Jehova Bog je više od sto godina unaprijed prorekao preko proroka Izaije da će sve jeruzalemsko blago “biti odneseno u Babilon” (Izaija 39:6, 7). Isto je tako preko proroka Jeremije prorekao: “Sve što se čuva u ovome gradu [Jeruzalemu] (...) dat ću u ruke neprijateljima njihovim. Oni će sve to opljačkati (...) i odnijeti u Babilon” (Jeremija 20:4, 5).
Budući da je Nebo-Sarsekim bio jedan od tih neprijatelja, bio je i očevidac ispunjenja biblijskog proročanstva. No bez obzira na to je li znao za proročanstvo, sudjelovao je u njegovom ispunjenju.
^ odl. 2 U prijevodu Novi svijet Jeremija 39:3 glasi: “Samgar-Nebo, Sarsekim, rabsaris”, prema interpunkcijskim znakovima u hebrejskom masoretskom tekstu. No hebrejski suglasnički (konsonantski) tekst može se prevesti na sljedeći način: “Samgar, Nebo-Sarsekim, koji je rabsaris [odnosno glavni dvorski službenik]”. To odgovara tekstu klinastog pisma na pronađenoj pločici.
[Zahvala na stranici 11]
Copyright Britanski muzej