PLOVDIV je stariji od Rima, Kartage i Carigrada. U tom gradu sa sedam brežuljaka, koji se nalazi na jugu Bugarske, živi 350 000 ljudi.

Prošetate li starim ulicama Plovdiva, vidjet ćete brojne tragove njegove slavne i burne prošlosti. U njemu možete vidjeti zdanja koja su podigli Tračani, moćan narod koji je živio stotinama godina prije nove ere, te grčke stupove, rimska kazališta i turske minarete.

Arheološki nalazi iz Plovdiva i njegove okolice pokazuju da je bio nastanjen već i prije 1. tisućljeća pr. n. e. Rimski povjesničar Amijan Marcelin napisao je da je prije 4. stoljeća pr. n. e. na području današnjeg Plovdiva postojalo tračko utvrđeno naselje koje se zvalo Eumolpias. Godine 342. pr. n. e. osvojio ga je makedonski kralj Filip II, otac Aleksandra Velikog. Filip je gradu promijenio ime u Filipopolis.

Kad su Rimljani 46. n. e. osvojili grad, nazvali su ga Trimontium i proglasili prijestolnicom Trakije. Taj su grad pod svaku cijenu željeli zadržati jer je kroz njega prolazila Via Diagonalis (Via Ragusina), važan prometni put na Balkanu. Rimljani su sagradili  arenu, amfiteatar (slika na vrhu stranice), brojne terme i mnoga druga zdanja karakteristična za svoju kulturu.

Grčki retoričar i pisac Lukijan pisao je o prirodnoj ljepoti tog grada smještenog između tri brežuljka u podnožju Rodopa. (Vidi okvir  “Grad sa sedam brežuljaka” na 18. stranici.) Lukijan je napisao da se grad nalazi blizu rijeke Marice i da se pred njim prostire plodna tračka dolina. Rekao je da je Trimontium “veći i ljepši od svih gradova”.

Nakon pada Rima, u mračnom srednjem vijeku, to su područje naselili Slaveni. U narednih nekoliko stoljeća križari su četiri puta opljačkali grad. Potom je u 14. stoljeću došlo do promjene vlasti kad su grad osvojili Turci. Dali su mu ime Filibe, a vladali su njime do 1878. Minaret i sunčani sat na džamiji Džumaji i danas podsjećaju na to povijesno razdoblje.

Kad su 1878. Rusi porazili Turke, promijenili su ime grada u Plovdiv. Grad je doživio ekonomski procvat nakon što se 1892. u njemu održao trgovački sajam. Otada je Plovdiv glavno trgovačko središte Bugarske. Tijekom Drugog svjetskog rata nacisti su nakratko zauzeli grad,  no njih su 1944. protjerali Sovjeti. Raspadom Sovjetskog Saveza 1989. Plovdiv se oslobodio još jedne moćne sile. Premda je u prošlosti nekim vladarima Plovdiva vjerojatno bilo iskreno stalo do dobrobiti ljudi, oni nisu mogli stvoriti idealno uređenje jer nijedna ljudska vlast nije savršena.

Još 1938. u Plovdivu je osnovano i registrirano udruženje Nabljudatelna kula (Stražarska kula). Ono je tiskalo i distribuiralo Biblije i biblijsku literaturu u Bugarskoj. Usprkos naporima komunističkih vlasti da ograniče djelovanje Jehovinih svjedoka, oni su stanovnicima Plovdiva ustrajno prenosili dobru vijest o Božjem Kraljevstvu, koje će s neba vladati nad Zemljom, i to na savršen način (Matej 24:14). Neki su pozitivno reagirali na poruku koju su čuli. Danas u Plovdivu ima oko 200 osoba koje služe Jehovi u dvije skupštine Jehovinih svjedoka.

Većina njih su Bugari. No u skladu s multietničkom poviješću Plovdiva danas i među Jehovinim svjedocima u tom gradu ima ljudi s raznih strana svijeta, naprimjer iz Amerike, Italije, Kanade, Moldavije, Poljske i Velike Britanije. Svi oni zajedno govore svojim bližnjima o dolasku jedne pravedne vlasti. Tada će i stanovnici Plovdiva i svi drugi ljudi na svijetu živjeti u miru i sigurnosti, “svatko pod svojom lozom i pod svojom smokvom i nitko ih neće plašiti” (Mihej 4:4).