VICTORIA, koju smo spomenuli u uvodnom članku, rekla je svom mladiću Billu da ne želi pobaciti. “Osjećala sam da u sebi nosim živo biće”, rekla je Victoria. “Kad sam shvatila da mi Bill neće pružati podršku tijekom trudnoće, ostavila sam ga.”

Bill je kasnije promijenio svoj stav te su se on i Victoria vjenčali. No kad im se rodio sinčić, nije im bilo nimalo lako brinuti se za njega. “Bili smo bez auta, bez novca, imali smo vrlo malo odjeće — bili smo praktički bez igdje ičega”, objasnila je Victoria. “Bill je imao  malu plaću i živjeli smo u vrlo skromnom, socijalnom stanu, no nismo se dali obeshrabriti.”

I drugi su se zbog neplanirane trudnoće našli u teškoj situaciji. No ni oni se nisu odlučili za pobačaj. Što im je pomoglo da ustraju u svojoj odluci i da se lakše nose s izazovima povezanim s odgajanjem djeteta koje nisu planirali ili koje čak ne žele? Pomoglo im je to što su poslušali mudre savjete iz Biblije.

Biblija mudro kaže: “Planovi marljivoga sigurno donose korist, a tko je god nagao, sigurno srlja u oskudicu” (Mudre izreke 21:5, bilješka).

U to se osvjedočila i Connie, majka trojice dječaka, od kojih je jedan hendikepiran. Bilo joj je teško već pri samoj pomisli na to da će dobiti još jedno dijete. “Jednostavno nismo mogli hraniti još jedna gladna usta”, rekla je ona. “Zato smo razmišljali o pobačaju.” No Connie nije brzopleto donijela odluku, već se povjerila Kay, svojoj kolegici s posla. Razgovor s njom pomogao joj je uvidjeti da u sebi nosi živo biće i zbog te je spoznaje počela potpuno drugačije gledati na cijelu tu situaciju.

Međutim Connie je ujedno trebala konkretnu pomoć da sve dobro isplanira. Kay joj je savjetovala da se obrati za pomoć svojoj tetki, koja je živjela nedaleko od nje. Tetka je rekla da će joj rado pomoći. Osim toga Connie i njena obitelj preselili su se u jeftiniji stan, a njen je muž našao još jedan posao. Tako su se uspjeli prilagoditi novonastaloj situaciji i dobro se brinuti za prinovu.

Kay je također pomogla Connie da pronađe neke udruge koje nude pomoć osobama koje se suoče s neplaniranom trudnoćom. U mnogim zemljama takve udruge pružaju pomoć ženama koje prvi put trebaju postati majke, a nalaze se u teškoj situaciji. Te se udruge obično mogu pronaći putem interneta ili u telefonskom imeniku. Da bi se pronašlo pomoć, ponekad je potrebno uložiti dosta truda, no “planovi marljivoga” vode do uspjeha.

“Mudar jasno vidi”, kaže Biblija, “a bezumnik hoda u mrklome mraku” (Propovjednik 2:14).

Istinski mudra žena ne zatvara oči pred stvarnošću i ne ‘hoda u mraku’. Ona “jasno vidi”, odnosno ima sposobnost zdravog rasuđivanja. To joj omogućava da ispravno sagleda posljedice svog postupanja. Za razliku od žene koja zatvara oči pred činjenicama ne želeći priznati da u sebi nosi živo biće, mudra žena potaknuta iskrenom ljubavlju i milosrđem želi zaštititi to malo biće.

Djevojka po imenu Stephanie također je razmišljala o pobačaju kad je saznala da je trudna. No potom je u drugom mjesecu trudnoće otišla na ultrazvuk i vidjela snimku svog nerođenog djeteta. “Nisam mogla zaustaviti suze”, rekla je Stephanie. “Pomislila sam: Zar da ubijem to malo živo biće u sebi?”

Denise je još jedna neudana mlada žena koja je zatrudnjela. I ona je bila spremna prihvatiti činjenicu da u sebi nosi živo biće. Kad joj je njen mladić dao novac i rekao: “Riješi taj problem”, Denise je odgovorila: “Da pobacim? Ne dolazi u obzir!” Ni ona nije željela ubiti svoje nerođeno dijete.

Kad se na neku osobu vrši pritisak da napravi pobačaj, ona možda počne razmišljati o prekidu trudnoće. No bilo bi dobro da razmisli o biblijskoj izreci: “Tko drhti pred čovjekom, postavlja sebi zamku, a tko se uzda u Jehovu, bit će zaštićen” (Mudre izreke 29:25).

Sedamnaestogodišnja Monica zatrudnjela je baš kad je trebala krenuti na ekonomski fakultet. To je jako pogodilo njenu majku, udovicu s petero djece. Ona je htjela da njena kći završi školu i osigura si bolji život. U očaju je govorila Monici da mora pobaciti. “Kad me liječnik pitao želim li pobaciti, odlučno sam mu rekla da to ne želim”, objasnila je Monica.

Njena je majka bila sva izvan sebe jer je smatrala da je Monica prokockala priliku za bolji život. Razmišljala je i o tome koliko bi bilo teško brinuti se za još jedno dijete u kući. Majka je tako odlučila izbaciti Monicu iz kuće. Ona je tada otišla živjeti kod tetke. Nakon nekoliko tjedana majka se pomirila s Monicinom odlukom da zadrži dijete i dopustila joj je da se vrati kući. Pomagala joj je da se brine za malog Leona, kojeg je i sama jako zavoljela.

Udana žena po imenu Robin suočila se s drugačijim pritiskom. “U vrijeme kad sam zatrudnjela liječnik mi je prepisao lijekove protiv upale bubrega, a prethodno nije provjerio jesam li trudna”, kazala je Robin. “Rekli su mi da postoji velika vjerojatnost da se dijete rodi s teškim oštećenjima.” Liječnik joj je savjetovao da pobaci. “Objasnila sam mu kakvo je biblijsko gledište o životu”, kazala je Robin. “Rekla sam mu da nipošto ne bih učinila pobačaj.”

Iako je razumljivo da je liječnik bio zabrinut, Robin nije izravno bila u životnoj opasnosti. * “Kad se moja kći rodila”, rekla je Robin, “pretrage su pokazale da ima samo blaži oblik cerebralne paralize te da nema težih oštećenja. Ona je sada prilično dobro. Ima 15 godina i sve bolje čita. Mnogo mi znači i svakog dana puno puta zahvaljujem Jehovi što je imam.”

Biblija kaže: “Jehova je prisan s onima koji ga se boje” (Psalam 25:14).

Mnogi ne žele učiniti pobačaj zato što uvažavaju Božje gledište o tome. Njima je najviše stalo do prijateljstva s Bogom i do toga da vrše njegovu volju. Takav je stav imala i Victoria, koju smo ranije spomenuli. On je snažno utjecao na njenu odluku. “Bila sam čvrsto uvjerena da je Bog taj koji daje život”, rekla je ona, “i da nemam pravo uzeti život koji je on dao.”

Nakon što je Victoria počela ozbiljno proučavati Bibliju, njen odnos s Bogom postajao je sve prisniji. Ona kaže: “Odluka da zadržim  dijete jako me približila Bogu i pobudila u meni želju da u svakom području života činim ono što je njemu ugodno. Kad bih se molila za njegovo vodstvo, sve bi nekako došlo na svoje mjesto.”

Prijateljstvo s Bogom, koji je Izvor života, produbljuje poštovanje prema živom biću koje se razvija u majčinoj utrobi (Psalam 36:9). Osim toga Bog može dati “iznimnu snagu” ženi i njenoj obitelji da prebrode sve poteškoće povezane s neplaniranom trudnoćom (2. Korinćanima 4:7). Kako oni koji su uvažili Božje gledište o životu danas gledaju na svoju odluku?

Te roditelje ne muči osjećaj krivnje ni duboko ukorijenjena tuga zbog gubitka djeteta. Oni su se s vremenom uvjerili da je ‘plod njihove utrobe’ doista nagrada, a ne nešto što im zagorčava život (Psalam 127:3). Ranije spomenuta Connie priznala je to već dva sata nakon porođaja! Uzbuđeno je nazvala svoju kolegicu Kay i rekla joj koliko se raduje što će moći odgajati svoju kćerkicu. Connie je oduševljeno izjavila: “Bog zaista blagoslivlja one koji ga slušaju!”

Zašto uvažavanje Božjeg gledišta o životu donosi takvu sreću i zadovoljstvo? Zato što je Bog — Izvor života — svoje zakone i moralna mjerila dao zapisati u Bibliji “da nam dobro bude” (5. Mojsijeva 10:13).

Victoria i Bill, o kojima je bilo riječi na početku ovog i prvog članka, rekli su da je odluka da ne pobace svoje dijete bila prekretnica u njihovom životu. Oni kažu: “Oboje smo bili teški ovisnici o drogi i vjerojatno bismo umrli da smo nastavili s takvim načinom života. No poštovanje prema životu našeg nerođenog djeteta potaknulo nas je da dobro razmislimo o vlastitom životu. Jehovini svjedoci pomogli su nam da se promijenimo.”

Njihov sin Lance sada ima skoro 34 godine i u braku je preko 12 godina. On kaže: “Roditelji su me odmalena učili da svoje odluke temeljim na Bibliji. To uvelike koristi meni, mojoj ženi i našem sinu. Ništa nam ne bi moglo donijeti veću sreću.” Njegov otac, koji je u početku želio da Victoria pobaci, rekao je: “Protrnemo kad pomislimo da smo zamalo ostali bez našeg divnog sina.”

A što je bilo s Monicom, koja nije htjela pobaciti premda ju je majka nagovarala na to? Ona kaže: “Dva tjedna nakon što sam rodila, posjetili su me Jehovini svjedoci te sam uz njihovu pomoć saznala što trebam činiti kako bih u potpunosti živjela po Božjim zakonima. Uskoro sam počela učiti svog sina Leona koliko je važno slušati Boga. S vremenom je jako zavolio Boga. Leon je danas putujući nadglednik.” *

Razmišljajući o odluci koju je njegova majka donijela, Leon je rekao: “Toliko me voljela da me odlučila roditi unatoč pritisku kojem je bila izložena, a ta me spoznaja potaknula da svoj život koristim na najbolji mogući način te tako pokažem zahvalnost Bogu za taj predivan dar.”

Mnogi koji su saznali Božje gledište o životu nimalo ne žale što su odlučili zadržati dijete do kojeg im je danas toliko stalo. Sretni su što mogu reći: “Mi se nismo odlučili za pobačaj!”