“KAD sam imao 12 godina”, priča Nikola, * “jednog sam se jutra probudio, sjeo na krevet i pomislio: ‘Je li danas dan kad ću umrijeti?’” Nikola je patio od teške depresije. Otada je prošlo 30 godina. On kaže: “Svaki se dan borim s tim emocionalnim i duševnim poremećajem.” Kad je bio mlađi, Nikola se osjećao toliko bezvrijednim da je poderao svoje fotografije iz djetinjstva. “Mislio sam da nisam vrijedan da me se itko sjeća”, kaže on.

Budući da se svi povremeno borimo s tugom, mogli bismo zaključiti da znamo što je depresija. No kako se osjećaju osobe koje pate od kliničke depresije?

Klinička depresija nije samo prolazan osjećaj malodušnosti, nego ozbiljan poremećaj koji često narušava svakodnevni život.

Naprimjer Álvaro se već više od 40 godina bori sa strahovima, smetenošću, tjeskobom i dubokom tugom. On kaže: “Zbog depresije sam previše uzimao k srcu mišljenje drugih ljudi. Osjećao sam se krivim za sve što bi pošlo naopako.” Depresiju opisuje riječima: “Osjećate užasnu bol, a ne znate što vam je. Osjećate strah, a ne znate čega se zapravo bojite. Što je najgore, o tome uopće ne želite razgovarati.” No donekle je osjetio olakšanje kad je saznao uzrok svojih tegoba. On kaže: “Bolje se osjećam zato što znam da nisam jedini koji ima ovaj problem.”

Zbog depresije je 49-godišnja Maria iz Brazila patila od nesanice i emocionalne boli, bila je razdražljiva i osjećala naizgled beskrajnu tugu. Kad joj je bila postavljena dijagnoza, osjetila je olakšanje jer je saznala što uzrokuje njezinu patnju. “No onda sam postala još potištenija”, kaže ona, “jer malo tko razumije što je depresija, a neki čak smatraju da je to nešto čega se treba sramiti.”

Premda se ponekad može jasno utvrditi što je dovelo do depresije, ona se često pojavi sasvim nenadano. “Život vam odjednom postane sumoran jer vas je obuzela naizgled bezrazložna tuga”, objašnjava Richard iz Južnoafričke Republike. “Nitko vam nije umro i ništa vam se tragično nije dogodilo. Unatoč tome potišteni ste i bezvoljni i ništa ne može rastjerati tugu. Osjećate krajnji očaj, a ne znate zašto.”

Depresija je bolest koje se ne treba sramiti. No Ana iz Brazila osjećala je sram kad joj je bila dijagnosticirana depresija. “Otada je prošlo već osam godina, a ja se još uvijek sramim”, priznaje Ana. Naročito joj je teško nositi se s tjeskobom. Ona kaže: “Patnja je ponekad toliko jaka da osjećam fizičku bol. Boli me svaki mišić.” U takvim joj je trenucima gotovo nemoguće ustati iz kreveta. Katkad ne može prestati plakati. Ona kaže:  “Toliko sam iscrpljena od silnog plača da osjećam kao da mi je krv prestala kolati tijelom.”

Biblija kaže da potištenost može biti jako opasna. Naprimjer apostol Pavao bio je zabrinut za jednog čovjeka jer se bojao da bi ga mogla “shrvati prevelika žalost” (2. Korinćanima 2:7). Neke osobe koje boluju od depresije toliko su izvan sebe od emocionalne boli da naprosto žele umrijeti. Osjećaju se poput proroka Jone, koji je rekao: “Bolje mi je umrijeti nego živjeti” (Jona 4:3).

Kako se depresija može liječiti? Što može pomoći osobama koje pate od te teške bolesti?