Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Mladi pitaju...

Kako se mogu nositi sa smrću roditelja?

Kako se mogu nositi sa smrću roditelja?

“Kad je mama umrla, osjećala sam se potpuno izgubljeno i prazno. Ona je držala cijelu našu obitelj na okupu” (Katarina) *

MALO je toga što te u životu može toliko potresti kao smrt roditelja. Osim što moraš podnositi veliku bol zbog gubitka roditelja, moraš se suočiti i s budućnošću koja će biti znatno drugačija nego što si očekivao.

Možda si se nadao da će tvoja draga mama ili tata biti uz tebe kad položiš vozački ispit ili kad maturiraš ili da će se zajedno s tobom radovati na dan tvog vjenčanja. No sada su se sve te nade srušile i zbog toga si tužan, razočaran ili čak ljut. Kako se možeš nositi s bujicom osjećaja koji se javljaju zbog smrti roditelja?

“Je li moja reakcija normalna?”

Kad shvatiš da si ostao bez mame ili tate, vjerojatno ćeš se morati boriti s mnogim osjećajima s kojima se još nikad nisi susreo. Boris je imao samo 13 godina kad mu je otac umro od srčanog udara. On kaže: “One večeri kad smo to čuli nismo mogli ništa drugo nego zagrliti se i plakati.” Natalija, kojoj je bilo 10 godina kad joj je otac umro od raka, kaže: “Nisam znala što bih trebala osjećati. Tako nisam osjećala ništa. Osjećala sam se potpuno prazno.”

Ne reagiraju svi jednako na smrt voljene osobe. Biblija je u pravu kad kaže da svatko ima “svoju nevolju i svoju bol” (2. Ljetopisa 6:29). Imajući to u mislima, zastani na trenutak i razmisli kako smrt tvog roditelja utječe na tebe. Napiši (1) kako si se osjećao kad si saznao da ti je umro roditelj i (2) kako se sada osjećaš. *

(1) ․․․․․

(2) ․․․․․

Možda se iz onog što si napisao vidi da se tvoji burni osjećaji pomalo stišavaju. To je sasvim normalno. To ne znači da si zaboravio svog roditelja. S druge strane možda si primijetio da se tvoji osjećaji nisu promijenili ili da su čak intenzivniji. Možda je tvoja tuga poput valova koji nadiru i povlače se, a ponekad te iznenada sasvim preplave. I to je normalno — čak i ako ti se takvi osjećaji javljaju još godinama nakon smrti roditelja. Kako se možeš nositi s tugom, bez obzira na to u kojem se obliku javlja?

Kako se nositi s tugom

Ne zadržavaj suze! Plakanje će ti pomoći da lakše podneseš tugu. Možda se osjećaš poput Antonije, kojoj je bilo 19 godina kad joj je preminula majka. Ona kaže: “Činilo mi se da će drugi pomisliti kako mi nedostaje vjere ako pokažem koliko mi je teško.” No razmisli: Isus Krist bio je savršen čovjek i imao je snažnu vjeru u Boga. Ipak, “Isus je zaplakao” zbog smrti svog dragog prijatelja Lazara (Ivan 11:35). Zato se nemoj bojati pustiti suze. To ne znači da nemaš dovoljno vjere. Antonija kaže: “Na koncu sam ipak plakala. I to jako. Svakoga dana.” *

Razgovaraj s nekim ako osjećaš krivnju. “Svaku večer otišla bih mami u sobu i poljubila je za laku noć”, rekla je Katarina, koja je imala 13 godina kad joj je umrla majka. “Jednom to nisam učinila. Sljedećeg jutra mama je umrla. Koliko god to čudno zvučalo, osjećam se krivom zbog toga što je nisam obišla te zadnje večeri i zbog svega što se dogodilo sljedećeg jutra. Tata je otišao na službeni put i rekao sestri i meni da pazimo na mamu. No mi smo se kasno probudile. Kad sam ušla u spavaću sobu, mama nije disala. Užasno sam se osjećala jer je bila dobro kad je tata krenuo na put.”

Možda se i ti poput Katarine u određenoj mjeri osjećaš krivim zbog nečega što si propustio učiniti. Možda čak sam sebe mučiš razmišljajući o tome da tvoj roditelj ne bi umro da si nešto učinio drugačije. “Da sam bar nagovorio tatu da ode liječniku.” “Da sam bar ranije provjerila kako je mama.” Ako te muče takve misli, upamti: Normalno je žaliti zbog toga što u nekim situacijama nisi postupio drugačije. Ti bi sigurno i postupio drugačije da si znao što će se dogoditi. Ali nisi to znao. Zato nema razloga da osjećaš krivnju. Ti nisi kriv za smrt svog roditelja! *

Reci nekome kako se osjećaš. U Mudrim izrekama 12:25 stoji: ‘Dobra riječ veseli srce.’ Ako potiskuješ svoje osjećaje, vjerojatno će ti biti teže nositi se s tugom. S druge strane ako o svojim osjećajima razgovaraš s osobom u koju imaš povjerenja, možeš čuti “dobru riječ” koja će te ohrabriti kad ti je to najpotrebnije. Zašto onda ne bi pokušao primijeniti neke od sljedećih prijedloga?

Razgovaraj sa svojim drugim roditeljem. Premda je ovo teško razdoblje za tvog roditelja, on sigurno i dalje želi biti tvoj oslonac. Zato mu otvoreno reci kako se osjećaš. Takvi će ti razgovori sigurno ublažiti tugu, a i zbližit će vas.

Da bi lakše započeo razgovor, napiši dvije ili tri pojedinosti koje bi volio znati o svom preminulom roditelju i zatim zamoli drugog roditelja da porazgovarate o nekoj od njih. *

․․․․․

Razgovaraj s bliskim prijateljima. Biblija kaže da pravi prijatelj “brat postaje u nevolji” (Mudre izreke 17:17). “Možda će ti pomoći baš ona osoba od koje to najmanje očekuješ”, kaže Antonija. “Zato se nemoj ustručavati pričati o svojim osjećajima.” Istina, takvi bi razgovori mogli biti pomalo neugodni jer ni tebi ni tvom prijatelju neće biti lako pronaći prave riječi. No dugoročno gledano, koristit će ti ako s drugima razgovaraš o svojoj tuzi. David, koji je imao samo devet godina kad mu je otac umro od srčanog udara, kaže: “Sve svoje osjećaje držao sam u sebi. Bilo bi puno bolje da sam češće govorio o njima. Lakše bih se nosio s tugom.”

Povjeri se Bogu. Vjerojatno ćeš se osjećati puno bolje nakon što se obratiš Jehovi Bogu te mu u molitvi “izliješ srce svoje” (Psalam 62:8). Molitva nije tek neka psihoterapija koja ti pomaže da se bolje osjećaš. Kad se moliš, obraćaš se “Bogu svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji” (2. Korinćanima 1:3, 4).

Bog nam daje utjehu i preko svog svetog duha. Taj duh može ti dati “iznimnu snagu” kako bi lakše podnio tugu (2. Korinćanima 4:7). Osim toga Bog daje “utjehu iz Pisama” (Rimljanima 15:4). Zato moli Boga za njegov duh i uzmi vremena za čitanje ohrabrujućih misli iz njegove Riječi, Biblije (2. Solunjanima 2:16, 17). Zašto ne bi imao uz sebe popis biblijskih redaka koji su ti naročito utješni? *

Hoće li bol ikada prestati?

Tuga ne prolazi preko noći. “Smrt voljene osobe ne možeš tek tako preboljeti”, kaže Lina koja je imala 16 godina kad joj je umrla mama. “Ponekad zaspim sva u suzama. A ponekad nastojim ne misliti na svoj gubitak, nego na Jehovina obećanja o raju u kojem ću se zajedno s mamom radovati životu.”

Biblija nas uvjerava da u raju o kojem je govorila Lina “više neće biti smrti ni tuge ni jauka ni boli” (Otkrivenje 21:3, 4). Razmišljanje o takvim obećanjima i tebi će pomoći da lakše podneseš smrt svog roditelja.

^ odl. 3 U ovom članku imena su promijenjena.

^ odl. 8 Ako ti je sada preteško odgovarati na ta pitanja, možeš to učiniti nekom drugom prilikom.

^ odl. 13 Nemoj misliti da moraš plakati kako bi pokazao da si tužan. Ljudi tugu pokazuju na različite načine. Važno je imati na umu da postoji “vrijeme kad se plače” (Propovjednik 3:4). Zato ako osjetiš da ti naviru suze, možda je došlo vrijeme da se isplačeš.

^ odl. 15 Ako te takve misli nastave proganjati, razgovaraj o tome sa svojim drugim roditeljem ili nekom drugom odraslom osobom. S vremenom ćeš moći realnije sagledati ono što se dogodilo.

^ odl. 18 Ako si živio samo s jednim roditeljem ili ako se iz nekih razloga ne viđaš s drugim roditeljem, mogao bi se povjeriti nekoj drugoj zreloj osobi.

RAZMISLI

▪ Koje ćeš prijedloge iz ovog članka primijeniti? ․․․․․

▪ Napiši nekoliko biblijskih redaka koji će ti pružiti utjehu kad te obuzme tuga. ․․․․․

[Slika na stranici 11]

Tuga može biti poput valova koji iznenada dođu i sasvim te preplave