DOK se pravo kršćanstvo širilo Rimskim Carstvom, ljudi su mogli vidjeti nešto zadivljujuće — međunarodnu duhovnu obitelj koja je naučila živjeti zajedno u miru i jedinstvu. U toj je obitelji vladao mir zato što su njeni članovi jedni drugima pokazivali iskrenu ljubav koja se nije temeljila samo na osjećajima nego i na načelima kojima ih je poučio sam Bog.

Ta su načela jasno došla do izražaja u riječima i djelima Isusa Krista, koji je i sam bio žrtva mržnje i strašnih predrasuda (1. Petrova 2:21-23). On je bio iz Galileje, a židovski vjerski vođe u Jeruzalemu prezirali su Galilejce, koji su uglavnom bili poljoprivrednici i ribari (Ivan 7:45-52). Osim toga Isus je bio izvanredan učitelj kojeg je običan narod volio i poštovao. Vjerski vođe toliko su mu zavidjeli na tome da su počeli širiti laži o njemu te su čak skovali zavjeru kako bi ga ubili! (Marko 15:9, 10; Ivan 9:16, 22; 11:45-53).

No Isus nije “vraćao zlo za zlo” (Rimljanima 12:17). Naprimjer kad su neki farizeji — pripadnici židovske sljedbe koja se protivila Isusu — došli do njega u iskrenoj želji da dobiju odgovor na svoja pitanja, on im je ljubazno odgovorio (Ivan 3:1-21). Čak je i ručao s nekim farizejima, premda je jedan od njih pokazao da ima izvjesne predrasude prema Isusu. Kako to znamo? U to vrijeme bio je običaj oprati gostu noge, no farizej koji ga je ugostio to nije učinio. Da li se Isus zbog toga uvrijedio? Nije. Tu je prigodu iskoristio kako bi dao divnu pouku o samilosti i opraštanju (Luka 7:36-50; 11:37).

Jedna od najpoznatijih Isusovih priča govori o milosrdnom Samarićanu koji je o vlastitom trošku zbrinuo jednog Židova kojeg su razbojnici pretukli i opljačkali (Luka 10:30-37). Zbog čega je to što je Samarićanin učinio bilo toliko plemenito? U stvarnom životu Židovi i Samarićani prezirali su jedni druge. Ustvari, Židovi su koristili riječ “Samarićanin” kao riječ kojom se izražavao prezir, a i samog su Isusa tako nazvali (Ivan 8:48). Kad se sve to uzme u obzir, postaje jasno koliko je upečatljiva bila ta Isusova priča o nepristranoj ljubavi prema bližnjima.

Isus je i sam postupao u skladu s onim što je govorio. Čak je izliječio gubavca koji je bio  Samarićanin (Luka 17:11-19). Osim toga poučavao je Samarićane koji su ga bili spremni slušati. Jednom je prilikom dugo razgovarao s nekom Samarićankom, što je bilo vrlo neobično (Ivan 4:7-30, 39-42). Zašto? Strogi Židovski rabini ne bi u javnosti razgovarali ni sa kojom ženom — čak ni s nekom ženskom osobom iz svoje obitelji — a kamoli sa Samarićankom!

No kako Bog gleda na osobu koja ima određene predrasude, ali se trudi ukloniti ih iz svog srca? Biblija nam i na to pitanje daje utješan odgovor.

U 1. stoljeću mnogi su kršćani židovskog porijekla u početku bili pod utjecajem stoljećima starih predrasuda prema ne-Židovima, među kojima je bilo sve više onih koji su postajali kršćani. Što je Jehova Bog učinio kako bi riješio taj problem zbog kojeg je moglo doći do podjele među kršćanima? Strpljivo je poučavao kršćansku skupštinu (Djela apostolska 15:1-5). Ta je strpljivost urodila plodom jer, kao što je spomenuto na početku ovog članka, kršćani su “prevladali društvene, rasne i nacionalne razlike”. Zahvaljujući tome “skupštine su se učvršćivale u vjeri i rasle iz dana u dan” (Djela apostolska 16:5).

Što učimo iz toga? Nemojte se obeshrabriti ako ste žrtva predrasuda i diskriminacije, nego se oslanjajte na Boga, koji velikodušno daje mudrost i moralnu snagu onima koji to “traže s vjerom” (Jakov 1:5, 6). Sjećate li se Jennifer, Timothya, Johna i Olge o kojima je bilo riječi u prvom članku iz ove serije? Jennifer je u srednjoj školi bila već duhovno zrelija i naučila je ne obazirati se na rasističke uvrede i komentare na račun svoje visine. Kad su učenici počeli vrijeđati jednu drugu djevojku, Jennifer joj je stala u obranu i utješila je.

Što je Timothyu pomoglo da ne izgubi kontrolu nad sobom kad su ga drugi učenici izazivali dobacujući mu rasističke uvrede? On kaže: “Razmišljao sam o sramoti koju bih time nanio Jehovinom imenu. Osim toga stalno sam se podsjećao na to da moramo ‘nadvladati zlo dobrom’, a ne dozvoliti da nas nadvlada zlo” (Rimljanima 12:21).

John je pobijedio predrasude koje je imao prema učeniku iz razreda koji je bio pripadnik plemena Hausa. On kaže: “Kasnije sam upoznao neke studente iz plemena Hausa i sprijateljio se s njima. S jednim od njih radio sam nešto za školu i jako smo se dobro slagali. Sada se trudim gledati kakav je tko čovjek, a ne kojoj rasi ili plemenu pripada.”

 Olga i njena suradnica u misionarskoj službi nisu ustuknule od straha kad su se suočile s protivnicima koji su ih mrzili, već su nastavile hrabro prenositi ljudima biblijsku poruku, čvrsto uvjerene da će neki pojedinci shvatiti koliko je ona vrijedna. Mnogi su to doista shvatili. Olga kaže: “Pedesetak godina kasnije pristupio mi je jedan čovjek i dao mi lijepu torbu. U njoj su bili kamenčići na kojima su bile ispisane kršćanske osobine poput dobrote, dobrostivosti, ljubavi i mira. Rekao mi je da je on jedan od onih dječaka koji su me gađali kamenjem te da je on sada moj kršćanski brat. Osim torbe s kamenčićima, on i njegova žena poklonili su mi i buket bijelih ruža.”

Uskoro više neće biti predrasuda i diskriminacije. Zašto to možemo reći? U prvom redu zato što će Vladar cijele Zemlje biti Isus Krist, a on je pokazao da “neće suditi po onome što mu oči vide” (Izaija 11:1-5). Osim toga tada će Isusovi zemaljski podanici u potpunosti usvojiti njegov način razmišljanja jer će svi oni biti poučeni od njega i njegovog Oca, Jehove Boga (Izaija 11:9).

Božji narod već danas prima duhovnu pouku čija je svrha pripremiti ga za život u jednom potpuno drugačijem svijetu. Zašto i vi ne biste prihvatili biblijski tečaj i tako se uključili u taj besplatni program poučavanja? * Bog doista nije pristran. On “želi da se sve vrste ljudi spase i da dobro upoznaju istinu” (1. Timoteju 2:3, 4).