GERTRUDE je kao pripadnica pentekostalne crkve čvrsto vjerovala da postoji pakao. Već je i sam nagovještaj da pakao možda ne postoji vrijeđao njen osjećaj za pravdu. Smatrala je da bi sva strašna nedjela koja se događaju prošla nekažnjeno kad ne bi bilo pakla. Gertrude je čvrsto ostala pri svom uvjerenju, rekavši: “Mislim da ne bih željela služiti Bogu ako zli ne završavaju u paklu.”

Mnoge religije naučavaju da zli ljudi odlaze u pakao. Je li doista tako? Ako ne postoji pakao, kako će zli biti kažnjeni?

Biblija kaže da je Bog stvorio Adama i Evu savršenima (1. Mojsijeva 1:27; 5. Mojsijeva 32:4). Smjestio ih je u rajski vrt i dao im priliku da žive vječno. No postavio im je jedno ograničenje. Upozorio ih je: “Sa svakoga drveta u vrtu slobodno jedi do sita. Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti, jer u onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno ćeš umrijeti” (1. Mojsijeva 2:16, 17).

Nažalost, naši praroditelji nisu prošli taj jednostavan ispit vjernosti i poslušnosti Bogu. Stoga je Stvoritelj bio primoran osuditi ih na smrt. Rekao je: “U znoju lica svojega kruh ćeš svoj jesti dok se ne vratiš u zemlju, jer od nje si uzet. Jer si prah i u prah ćeš se vratiti” (1. Mojsijeva 3:19).

Da je Bog odredio da kazna za grijeh bude mučenje u paklu, ne bi li na to upozorio  Adama i Evu? No on nije spomenuo nikakve patnje nakon smrti. Kako bi uopće mogli patiti kad nisu imali besmrtnu dušu koja bi nastavila živjeti nakon smrti tijela? Biblija jasno kaže: “Ona duša koja griješi, ta će i umrijeti” (Ezekijel 18:4). *

Budući da je svemu udahnuo život, naš Stvoritelj zna sve o životu i smrti. U svojoj Riječi kaže da “mrtvi nisu svjesni ničega” (Propovjednik 9:5). To je razlog zašto se Adam i Eva nisu mogli nakon smrti mučiti u paklu. Naprosto su se vratili u prah i prestali postojati. Nisu bili svjesni ničega.

Biblija u Rimljanima 5:12 kaže: “Preko jednog čovjeka grijeh je ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude.” Je li razumno vjerovati da se ljudi zbog svojih grijeha muče u paklu kad je Adam, preko kojega je smrt došla na cijeli ljudski rod, nakon smrti jednostavno postao prah? (1. Korinćanima 15:22).

Za sve nas vrijedi isti zakon kao i za Adama. Naime Biblija kaže: “Plaća za grijeh je smrt.” A kad netko umre, “oslobođen je od svojega grijeha” (Rimljanima 6:7, 23). No kako će Bog izvršiti svoju pravdu ako i dobri i zli umiru i ako se nitko ne muči nakon smrti?

Božji naum s poslušnim ljudima nije se promijenio otkad je Bog stvorio prvog muškarca i ženu i zapovjedio im da rađaju djecu i brinu se za Zemlju (1. Mojsijeva 1:28). On i dalje želi ostvariti taj naum. To se jasno vidi iz onoga što je kasnije rekao: “Pravednici će posjedovati zemlju i živjet će na njoj zauvijek” (Psalam 37:29).

Zapazite da će pravednici živjeti na Zemlji. Bit će savršeno zdravi i sretni. Bog će izvršiti svoj prvobitni naum da Zemlju napuni pravednim ljudima. To će se ostvariti kad ovaj zli svijet zamijeni novim svijetom (Izaija 55:11; Danijel 2:44; Otkrivenje 21:4).

Milijarde ljudi koji su umrli, a nisu upoznali Božje zahtjeve, dobit će priliku da uskrsnu u Božjem novom svijetu i da budu poučeni tim zahtjevima (Izaija 11:9; Ivan 5:28, 29). A oni koji ne budu htjeli živjeti po Božjim zakonima bit će kažnjeni “drugom smrću”, iz koje nema povratka (Otkrivenje 21:8; Jeremija 51:57).

Jehova je Bog pun ljubavi i stoga sigurno ne muči ljude u paklu (1. Ivanova 4:8). No isto tako neće do u nedogled trpjeti zlo. U Psalmu 145:20 stoji da “Jehova čuva sve koji ga ljube, a zle će sve istrijebiti”. Nije li to dokaz njegove ljubavi i pravde?