GODINE 1906. predsjednik britanskog Kraljevskog geografskog društva razgovarao je s pukovnikom Percyem Harrisonom Fawcettom o velikom gospodarskom potencijalu Južne Amerike. Stavio je pred njega zemljopisnu kartu i rekao mu: “Pogledaj ovo područje! Gotovo ništa nije označeno jer tako malo znamo o njemu.” Potom je pukovniku ponudio da to područje istraži. Fawcett je ponudu prihvatio.

U svojem dnevniku Fawcett je opisao bujne šumovite obronke visoravni Huanchaca u Boliviji. To je područje nazvao “izgubljeni svijet”. * Neki vjeruju da su Fawcettovi zapisi i fotografije nadahnuli poznatog britanskog književnika Sir Arthura Conana Doylea da napiše roman “Izgubljeni svijet”, koji opisuje zamišljeni svijet “čovjeka-majmuna” i zastrašujućih dinosaura koji su navodno preživjeli do današnjih dana. Danas se u tom dijelu Amazonije, koji je ostao relativno netaknut, nalazi veličanstveni bolivijski Nacionalni park Noel Kempff Mercado, koji se od 2000. nalazi na popisu Svjetske baštine. *

Park je smješten na krajnjem sjeveroistoku Bolivije uz brazilsku granicu i proteže se na više od 15 000 četvornih kilometara gotovo netaknute divljine. Park obuhvaća pet ekosustava: visinsku crnogoričnu šumu, bjelogoričnu šumu, suhu visinsku savanu, vlažnu savanu i vlažnu šumu. Visoravan Huanchaca pokriva površinu od 5 180 četvornih kilometara. To je uzvisina od pješčenjaka koja se uzdiže 550 metara iznad okolne nizine i proteže se 150 kilometara paralelno s istočnom granicom parka. Kroz visoravan i okolnu nizinu teku mnoge rijeke koje opskrbljuju vodom oko 20 vodopada. Neki od njih su Salto Susana, Arco Iris, Federico Ahlfeld, Gemelas i El Encanto.

Park je zbog svoje izoliranosti prilično zaštićen, pa je privlačan ekoturistima, koji uglavnom dolaze avionom iz Santa Cruza, grada u središnjoj Boliviji. Mi smo odlučili put od 700 kilometara prevaliti automobilom, što nam je omogućilo da izbliza vidimo prirodne ljepote Bolivije. Na jednom mjestu ugledali smo nešto nalik oblaku šarenog lišća, koje je lepršalo s druge strane ceste. No ispostavilo se da to nije lišće, već mnoštvo leptira. Međutim nismo bili jedini koji su ih opazili. Cijela četa gladnih guštera jurcala je okolo i gostila se svojim plijenom.

Kad smo stigli u nacionalni park, u selu La Florida na obali rijeke Parague upoznali smo se s našim vodičem Guidom. Pontonskim brodom preveo je i nas i naš automobil preko rijeke, a potom smo se odvezli do obližnjeg kampa Los Fierros. Putem smo ugledali jednu lisicu i legnja, prekrasnu pticu koja je naglo preletjela cestu kojom smo se vozili.

Sljedećeg jutra probudilo nas je prodorno glasanje ptica. Bile su to četiri prekrasne plavožute are, koje su sjedile visoko na jednom  drvetu ispred našeg bungalova. Kao da su vikale: “Dobrodošli u naš dom!” Po takvom prekrasnom početku našeg boravka u parku dalo se naslutiti da ćemo ondje zaista uživati.

U Nacionalnom parku Noel Kempff Mercado živi više od 600 vrsta ptica, 139 vrsta sisavaca (više nego u cijeloj Sjevernoj Americi), 74 vrste gmazova i oko 3 000 vrsta leptira, a da i ne spominjemo bezbrojne druge kukce. U parku živi više od 20 vrsta papiga, zatim orao harpija, hoacin, manakin i mnoge druge vrste ptica. Ekolog Nick Acheson vodi turiste koji promatraju ptice. Rekao nam je da ljubitelji ptica iz cijelog svijeta dolaze u park da bi promatrali rijetke vrste ptica poput sićušne crvenosmeđe ptice iz porodice silnika i jedne crnožute ptice iz porodice tangara.

Ondje žive mnogi sisavci. Među njima su veliki troprsti mravojed, grivasti vuk, jaguar, pekar, južnoamerički tapir i jelen. Brojne rijeke koje protječu parkom također vrve životom. U njima žive 62 vrste vodozemaca i 254 vrste riba te kajmani, velike riječne vidre, kapibare i prekrasni amazonski riječni dupini. Park je zaista raj za ljubitelje prirode.

Budući da u Amazoniji žive divlje mačke, mnogi posjetitelji zabrinuti su za svoju sigurnost. I mi smo se pomalo bojali. Upravitelj kampa ispričao nam što je doživio prve noći koju je proveo u parku. Rekao je: “U ponoć me probudio neobičan osjećaj da me netko promatra. Pogledao sam kroz prozor svog bungalova i ugledao jaguara kako me netremice gleda. Dijelila nas je samo mreža protiv insekata. Protrnuo sam od straha i zaključao se u kupaonicu te ostao ondje do zore.” Njegova priča nije nas nimalo umirila.

No u nastavku je rekao: “Uskoro sam saznao da ta znatiželjna ženka jaguara često noću dolazi u kamp i da je svi smatraju bezopasnom. Ustvari, za vrućih dana jaguari često dolaze u kamp i izležavaju se na hladnim pločicama terase ispred bungalova. Kao što pretpostavljate, to jako uznemiruje nove posjetitelje. Prije smo uvijek nosili pušku, posebno kad smo vodili grupe turista noću, no sada to više ne činimo. Životinje se nisu promijenile, no promijenio se naš stav prema njima.” Međutim upravitelj nas je upozorio da ipak trebamo imati na umu da su to divlje životinje.

U parku ima mnogo vodopada, koji su velika turistička atrakcija. Rano ujutro s našim vodičem Guidom krenuli smo pješice prema vodopadu El Encanto. Vodopad je visok 80 metara i obrušava se s visoravni Huanchaca. Dok smo hodali 6 kilometara kroz kišnu šumu, s grana su nam izražavali dobrodošlicu majmuni hvataši i urlikavci. Obje vrste majmuna imaju prikladno ime. Naime hvataši imaju izrazito duge udove, a urlikavci ispuštaju glasne krikove koji se čuju na udaljenosti do 3 kilometra. Ispred nas projurila je ptica  crvenog vrata nalik puranu, vjerojatno u potrazi za doručkom. Guido nam je skrenuo pažnju na tragove uz obalu obližnje rijeke. Njegovo iskusno oko odmah je primijetilo tragove dvije vrste jelena, zatim tapira, jaguara i pume. Osjetili smo da nas iz svojih skloništa promatraju razne vrste životinja. Nema sumnje da ondje i danju i noću sve vrvi životom.

U parku raste bujno raslinje, u kojem se mogu sakriti životinje. Naime park se proteže kroz različite predjele, što pogoduje rastu mnogih vrsta biljaka. Procjenjuje se da ondje raste 4 000 vrsta biljaka, uključujući više od 100 vrsta orhideja te različite vrste drveća, paprati, bromelija i biljaka penjačica. Uživali smo u bojama i mirisu ukusnog voća koje je raslo uz put. Probali smo mangabu, voće koje raste na drvetu, i marakuju, koja raste na penjačici.

Kad smo konačno prešli rijeku, do nas je iz daljine počeo dopirati šum vodopada, koji je sa svakim korakom postajao sve glasniji. Odjednom smo se našli na proplanku, a pred nama se uzdizao veličanstveni vodopad El Encanto. Donji dio vodopada bio je obavijen maglicom, a paprati i bromelije ukrašavale su stijene koje su se izdizale iznad kristalno čistog jezerca. Guido je rekao: “Kad je vruće, majmuni silaze ovamo kako bi se rashladili.” I mi smo slijedili njihov primjer. Dok smo se kupali, uživali smo u spokojstvu ovog prekrasnog mjesta i u ugodnom šumu vodopada.

Biolog Noel Kempff Mercado umro je 1986. No projekt zaštite ovog djela Bolivije, koji je on započeo, i dalje se nastavlja. Godine 1996. Bolivija i Sjedinjene Države dogovorile su se da će zaštititi 880 000 hektara kišne šume i da će promovirati održivi razvoj kako bi se smanjilo ispuštanje stakleničkih plinova u drugim dijelovima svijeta. Godinu dana kasnije bolivijska vlada i tri kompanije za proizvodnju energenata počele su provoditi program zaštite prirode pod nazivom Noel Kempff Climate Action Project. To je, između ostalog, dovelo do ukidanja prava na krčenje šuma na površini od 880 000 hektara. Potom je to područje postalo dio parka, čime se njegova površina udvostručila.

Nakon posjeta ovom veličanstvenom mjestu još više cijenimo našeg Stvoritelja te ljepotu i raznolikost života koji je stvorio na Zemlji. U Psalmu 104:24 stoji: “Kako je mnogo djela tvojih, Jehova! Sva si mudro načinio, puna je zemlja stvaralaštva tvojega.” Zaista, dok smo hodali ovim netaknutim “izgubljenim svijetom”, instinktivno smo osjetili potrebu da čuvamo tu ljepotu, uživamo u njoj i da ponesemo sa sobom samo ono što smo snimili fotoaparatom i pohranili u srce.