PREMA jednom istraživanju koje je provela Škola javnog zdravlja Johns Hopkins Bloomberg, olovo blokira jednu bjelančevinu koja je vrlo važna za razvoj mozga i inteligencije. Istraživanja pokazuju da dječji organizam apsorbira i do 50 posto progutanog ili udahnutog olova, dok je kod odraslih taj postotak znatno niži i obično iznosi od 10 do 15 posto.

Nedavno provedeno istraživanje pokazalo je da čak i niža koncentracija olova od dopuštene ponekad može biti štetna. Prema podacima američke neprofitne organizacije za sigurnost National Safety Council, olovo može kod djece izazvati “poremećaje u učenju, poremećaj pozornosti i ponašanja, zaostajanje u razvoju te oštećenje sluha i bubrega”. Posebno bi trudnice trebale biti oprezne jer olovo može izazvati razna oštećenja ploda. *

Olovom također mogu biti onečišćeni hrana i piće pripremljeni u keramičkim posudama s olovnom glazurom, kakve se obično koriste u nekim dijelovima Azije i Latinske Amerike. Ponekad se voda za piće drži u glinenim posudama kako bi bila hladna, a vrući napici poslužuju se u šalicama koje imaju olovnu glazuru. Jedno istraživanje provedeno na djeci mlađoj od pet godina u Ciudad de Mexicu pokazalo je da gotovo polovica djece starije od godinu i pol ima visoku koncentraciju olova u krvi. Navedeno je da je uzrok tome pripremanje hrane u glaziranim keramičkim posudama. Olovna glazura daje keramičkim predmetima glatku, sjajnu površinu, no opasnost leži u tome što se olovo može otapati, posebno ako je posuđe bilo zagrijano ili ako se u njemu nalazilo neko voće i povrće.

Premda je posljednjih godina većina razvijenih zemalja gotovo potpuno izbacila iz upotrebe olovni benzin, Svjetska zdravstvena  organizacija navodi da ga još uvijek koristi gotovo 100 država u svijetu. Budući da se olovo ne raspada niti izgara, sićušne čestice iz automobilskih ispušnih plinova onečišćuju tlo duž cesta. Mi potom udišemo tu olovnu prašinu ili je na cipelama unosimo u svoj dom.

Jedan drugi izvor onečišćenja jesu olovne boje koje su se u nekim zemljama koristile u domaćinstvima prije nego što su bile zakonom zabranjene. Procjenjuje se da je samo u Sjedinjenim Državama 38 milijuna domova, odnosno njih 40 posto, oličeno olovnim bojama. Boja koja se ljušti sa zidova ili olovna prašina koja se diže tijekom renoviranja predstavljaju posebnu opasnost.

U mnogim starim gradovima i kućama cijevi za vodu načinjene su od olova ili od bakra s olovnim spojevima. Ugledna američka klinika Mayo preporuča da se prije korištenja vode iz takvih cijevi mlaz hladne vode pušta barem 30 do 60 sekundi. Vruća voda iz takvih cijevi ne bi se uopće smjela koristiti za piće i kuhanje, posebno ne za pripremanje dječje hrane.

Koncentracija olova u krvi znatno se smanjuje kad se ukloni izvor onečišćenja. Oni koji sumnjaju na to da imaju povišenu koncentraciju olova u krvi mogu napraviti krvne pretrage. Ukoliko nalazi pokažu povećanu razinu olova, potrebno je potražiti liječničku pomoć.

Do trovanja olovom dolazi nakon dugotrajnog unosa olova i njegovog taloženja u organizmu. Međutim ako čovjek odjednom unese veliku količinu olova, posljedice mogu biti smrtonosne. Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti izvještava da je 2006. jedan četverogodišnjak umro jer je progutao komad metalnog nakita koji je sadržavao veliku količinu olova.

Naglašavajući koliko je važno biti svjestan opasnosti od trovanja olovom, jedna medicinska enciklopedija navodi da u Sjedinjenim Državama svako dvadeseto dijete predškolske dobi ima visoku koncentraciju olova u krvi. Ako se to događa u zemlji u kojoj je korištenje olova regulirano zakonom, kakva li je tek situacija u zemljama u kojima takvi propisi ne postoje! Doista, svi moramo biti na oprezu.