LJUDI imaju potrebu za duhovnim vrijednostima koja je jednako važna koliko i potreba za hranom. Kad je riječ o ishrani, pred nama stoji velik izbor, budući da postoji mnoštvo raznolike hrane koja nas može održati na životu. Je li tako i s duhovnošću? Postoji bezbroj kulturnih i vjerskih običaja za koje se smatra da mogu zadovoljiti naše duhovne potrebe.

Mnogi smatraju da je bitno baviti se nečim što je duhovne prirode, ali da pritom nije važno što netko vjeruje ili kojoj religiji pripada. Što vi mislite? Je li važno na koji način zadovoljavate svoje duhovne potrebe? Što Biblija kaže o tome?

U 1. Mojsijevoj 1:27 Biblija nam otkriva zašto imamo duhovne potrebe. Ondje stoji: “Bog je tada stvorio čovjeka na sliku svoju, na Božju ga je sliku stvorio — stvorio ih je muško i žensko.” Budući da je Jehova Bog duhovno biće, ovaj redak ne govori o fizičkoj sličnosti između njega i ljudi, već o osobinama koje su im zajedničke. Kao i njegov Stvoritelj, prvi čovjek Adam mogao je pokazivati i cijeniti osobine kao što su nesebična ljubav, dobrota, suosjećajnost, pravednost i samosvladavanje. Bog mu je dao i savjest, unutarnji osjećaj za dobro i zlo, koja ga je usmjeravala kako bi svoju slobodnu volju koristio u skladu s Božjim zakonima. Po tim se svojstvima Adam razlikovao od životinja i ona su mu omogućila da na jedinstven način izvršava volju svog Stvoritelja (1. Mojsijeva 1:28; Rimljanima 2:14).

Biblija nam otkriva jedan vrlo važan preduvjet za stjecanje duhovnosti. U 1. Korinćanima 2:12-15 ona opisuje duhovnu osobu kao osobu koja prima Božji duh. Taj duh je sila  kojom se Bog služi, a djelovanje tog duha nužno je za spoznavanje duhovnih stvari. Stoga osoba koja ima Božji duh može sagledati stvari iz duhovne perspektive. Za razliku od toga osobu koja nema Božji duh Biblija naziva tjelesnim čovjekom, koji sve što je duhovno smatra ludošću. Gledišta takvog čovjeka uvijek se svode na ljudsku mudrost.

Dakle mi možemo razmišljati i postupati poput Boga zato što smo stvoreni na njegovu sliku. Stoga se prava duhovnost ne može steći produbljivanjem samosvijesti, izučavanjem ljudske mudrosti ili nekim osobnim postignućima. Ona se stječe uz pomoć Božjeg duha. Ustvari, one koji ne dopuštaju Božjem duhu da djeluje na njih, već žele živjeti po svojim bezbožnim željama, Biblija opisuje kao ljude koji nemaju duhovnosti. Njihovim životom upravljaju njihove tjelesne želje i sklonosti (1. Korinćanima 2:14; Juda 18, 19).

Prvi korak do prave duhovnosti jest priznati da je Jehova naš Stvoritelj i da njemu dugujemo svoj život (Otkrivenje 4:11). Na taj način postajemo svjesni činjenice da naš život ima smisao samo ako vršimo njegovu volju (Psalam 115:1). Vršenje Božje volje čini naš život smislenim, a to je nešto što je za našu duhovnost jednako važno koliko i hrana za naše tijelo. Upravo zato je Isus, poznati duhovni vođa, rekao: “Moja je hrana da vršim volju onoga koji me poslao” (Ivan 4:34). Vršenje Božje volje davalo mu je snagu, krijepilo ga je u duhovnom pogledu i pričinjavalo mu je zadovoljstvo.

Budući da smo stvoreni na Božju sliku, istinsko zadovoljenje naših duhovnih potreba ovisi i o tome da li svoju osobnost usklađujemo s njegovom (Kološanima 3:10). Ako to činimo, izbjegavamo postupke kojima bismo ponizili sami sebe ili kojima bismo narušili svoj odnos s drugima (Efežanima 4:24-32). Budemo li živjeli po Jehovinim moralnim mjerilima, poboljšat ćemo svoje ponašanje i biti zadovoljniji svojim životom te ćemo osjećati unutarnji mir, jer nas neće mučiti opterećena savjest (Rimljanima 2:15).

Isus je objasnio što je još važno činiti da bismo zadovoljili svoje duhovne potrebe kad je rekao: “Čovjek ne smije živjeti samo o kruhu, nego treba živjeti i o svakoj riječi koja izlazi iz usta Jehovinih” (Matej 4:4). O svojoj duhovnosti moramo stalno voditi brigu. Jehova nam putem Biblije odgovara na pitanja koja su važna za sve ljude (2. Timoteju 3:16, 17).

Gladan čovjek može nezdravom hranom utažiti glad. Slično tome baveći se različitim aktivnostima ili filozofskim idejama i mi bismo naizgled mogli utažiti svoju duhovnu glad. No kao što loša ishrana vodi do pothranjenosti, bolesti ili čak nečeg goreg, tako i pogrešan način zadovoljavanja duhovnih potreba na koncu ima loše posljedice.

Međutim ako razvijemo blizak odnos s Jehovom, trudimo se vršiti njegovu volju i slušamo njegove savjete, uvjerit ćemo se u istinitost biblijskih riječi: “Sretni su oni koji nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe” (Matej 5:3).