KAD si bio manji, za savjet si vjerojatno najprije pitao roditelje. Prepričavao si im sve što bi ti se dogodilo, čak i ako se radilo o sitnicama. Slobodno si im govorio što misliš i osjećaš i imao si povjerenja u njihove savjete.

Međutim sada možda misliš da te roditelji jednostavno više ne razumiju. Elena priča što se njoj dogodilo: “Jednom sam za večerom zaplakala te sam mami i tati otvoreno počela govoriti o svojim osjećajima. Oni me jesu slušali, ali imala sam osjećaj da me ne razumiju.” Kako je to na nju djelovalo? Ona kaže: “Otišla sam u svoju sobu i nisam mogla prestati plakati.”

No ponekad možda i ne želiš otvoreno razgovarati sa svojim roditeljima. Toni kaže: “S roditeljima razgovaram o mnogim stvarima, ali ponekad ne želim da znaju baš sve što mislim.”

Je li neispravno neke stvari zadržati za sebe? Nije, osim ako prešućivanjem informacija nekoga ne želiš prevariti (Mudre izreke 3:32). Istina, možda ćeš ponekad imati osjećaj da te roditelji ne razumiju ili im pak ti sam nećeš htjeti reći sve što ti je na srcu. No jedno je sigurno: Trebaš razgovarati s roditeljima o onome što misliš i oni to trebaju čuti.

Razgovor s roditeljima donekle se može usporediti s vožnjom. Ako na putu naiđeš na neku prepreku, nećeš odustati od putovanja, nego ćeš jednostavno potražiti drugi put. Razmotrimo neke primjere.

 Prva prepreka: Želiš razgovarati, ali primijetiš da te roditelji ne slušaju. “Nije mi lako razgovarati s tatom”, kaže Lea. “Ponekad me usred razgovora pogleda i pita: ‘Oprosti, jesi li mi nešto rekla?’”

PITANJE: Što bi bilo najbolje da Lea učini ako stvarno treba razgovarati o nekom problemu? Ima najmanje tri mogućnosti.

1. mogućnost

Može se izvikati na oca. Mogla bi u ljutnji reći: “Daj tata, ovo je važno! Slušaj što ti govorim!”

2. mogućnost

Može odustati od razgovora. Mogla bi jednostavno odlučiti da ubuduće neće razgovarati s roditeljima o svojim problemima.

3. mogućnost

Može pričekati bolji trenutak i ponovno mu skrenuti pažnju na problem koji je muči. Lea bi mogla razgovarati s ocem ili mu čak u pismu napisati što je muči.

Što misliš, ima li Lea još koju mogućnost? ․․․․․

Pogledajmo koja bi reakcija bila najbolja u Leinom slučaju. Ona želi razgovarati s ocem, no on je trenutno nečim jako zaokupljen, pa ne obraća pažnju na ono što mu govori. Nije ni svjestan koliko to nju pogađa. Što će Lea učiniti? Ako izabere prvu mogućnost i vikne na oca, lako je moguće da on neće shvatiti zašto viče na njega. Osim toga takvom reakcijom vjerojatno neće pridobiti oca, a ni pokazati poštovanje prema njemu (Efežanima 6:2). Dakle vikom se ne postiže ama baš ništa.

Druga mogućnost izgleda najlakša, ali nije i najmudrija. Zašto? Zato što “namjere propadaju gdje nema povjerljivog razgovora, a uspjeh leži u mnoštvu savjetnika” (Mudre izreke 15:22). Ako Lea želi riješiti svoj problem, treba razgovarati s roditeljima jer joj oni ne mogu pomoći ako ne znaju što proživljava. Ako se povuče u sebe, time neće ništa postići.

Međutim Lea može izabrati treću mogućnost i ne dopustiti da prepreka okonča razgovor s ocem. To znači da će sačekati bolji trenutak za razgovor. Ako ocu napiše pismo, mogla bi se odmah bolje osjećati. Osim toga u njemu može napisati sve što bi voljela reći svom ocu. Kad on pročita njezino pismo, shvatit će o čemu je željela razgovarati s njim i možda će bolje razumjeti što je muči. Dakle treća mogućnost dobra je i za Leu, ali i za njezinog oca.

Kako bi Lea još mogla postupiti? Razmisli i napiši. Zatim napiši što bi se moglo dogoditi ako tako postupi.

․․․․․

 Druga prepreka: Roditelji žele razgovarati s tobom, ali tebi baš nije do razgovora. “Nema ništa gore od gomile pitanja nakon napornog dana u školi”, kaže Sara. “Htjela bih malo zaboraviti na školu, ali čim dođem kući, mama i tata dočekaju me s pitanjima: ‘Kako je bilo u školi? Je li bilo kakvih problema?’” Sasvim je sigurno da Sarini roditelji pitanja postavljaju iz najbolje namjere. No ona se žali: “Ne da mi se pričati o školi kad sam umorna i pod stresom.”

PITANJE: Što bi Sara mogla učiniti u ovoj situaciji? I ona ima najmanje tri mogućnosti.

1. mogućnost

Može reći da ne želi razgovarati. Mogla bi reći: “Pustite me na miru! Sad mi se stvarno ne razgovara!”

2. mogućnost

Unatoč tome što je nervozna, može ipak razgovarati. Mogla bi preko volje odgovarati na pitanja svojih roditelja.

3. mogućnost

Može predložiti da o školi razgovaraju poslije i nastaviti razgovor o nekoj drugoj temi. Sara bi mogla reći roditeljima da bi o školi radije razgovarala kad bude bolje volje. Tada bi ih mogla iskreno upitati: “Kako ste vi? Kako vam je bilo na poslu?”

Što misliš, ima li Sara još koju mogućnost? ․․․․․

Ponovno pogledajmo koja bi reakcija bila najbolja.

Sara je pod stresom i nije joj do razgovora. No ako izabere prvu mogućnost, ne samo da se neće osloboditi stresa nego će se još osjećati krivom jer je planula na roditelje (Mudre izreke 29:11).

Pored toga Sarinim se roditeljima neće svidjeti njezin ispad, a ni šutnja koja obično slijedi nakon toga. Mogu čak posumnjati da im nešto krije. Zbog toga je mogu obasuti s još više pitanja, nastojeći saznati što misli. Naravno, ona bi se zbog toga mogla osjećati još gore. Dakle prva mogućnost ne vodi do rješenja.

Druga je mogućnost očito bolja od prve. Ona će barem dovesti do nekakvog razgovora. No budući da je takav razgovor isforsiran, ni Sara ni njezini roditelji neće dobiti ono što žele — opušten i otvoren razgovor.

Ako Sara izabere treću mogućnost, osjećat će se bolje jer će na neko vrijeme odgoditi razgovor o školi. Njezinim će roditeljima biti drago što se ipak potrudila razgovarati s njima, pa će i oni biti sretniji. Ova je mogućnost očito najbolja zato što i Sara i njezini roditelji postupaju po načelu zapisanom u Filipljanima 2:4, gdje stoji: “Ne gledajte samo na vlastitu korist nego i na korist drugih.”