Uzgoj orhideja — isplati se biti strpljiv
UZGOJ orhideja može biti poput ovisnosti. Neki ljubitelji orhideja satima proučavaju latinska imena svojih ljubimica kako bi ih naučili ispravno izgovarati. Zašto orhideje toliko očaravaju ljude?
Postoji beskrajno mnoštvo različitih vrsta orhideja. U divljini je otkriveno otprilike 25 000 vrsta, a botanička društva priznaju više od 100 000 umjetno uzgojenih hibrida. Oznaka “umjetni hibrid” ne znači da su botaničari uspjeli iz tla, vode i zraka stvoriti novi organizam. Naprotiv, takvi su hibridi nastali kontroliranim stranooprašivanjem.
Orhideje koje rastu u divljini, jednako kao i one koje je uzgojio čovjek, mogu biti različitih veličina. Postoje sićušne orhideje koje se najbolje mogu vidjeti kroz povećalo, dok su druge pravi ukras na prozorskim daskama. Jedna vrsta orhideje koja raste u indonezijskoj kišnoj šumi može težiti preko 500 kilograma.
Orhideje zadivljuju mnoštvom prekrasnih boja i oblika. Neke nevjerojatno sliče pčelama, noćnim leptirima i pticama. No uzgajivačima su posebno zanimljive one neobičnog oblika, koje izgledaju potpuno drugačije od svega što ste dosad vidjeli. Dugi niz godina samo su bogati mogli doći do tih prekrasnih biljaka, no sada su one dostupne gotovo svima. Ispričat ćemo vam nešto o prekrasnim orhidejama u kojima možemo danas uživati.
Oduševljenje orhidejama
Ljudi se već stotinama godina dive orhidejama, no tek odnedavno uzgajivači su naučili kako ih na djelotvoran način razmnožavati. Godine 1856. procvao je prvi hibrid koji je uzgojio čovjek. Međutim uzgajanje tih prekrasnih, no osjetljivih biljaka često je zadavalo dosta muke uzgajivačima.
Sjeme orhideje je sitno, ponekad poput fine prašine. Zbog toga nije bilo lako oprašiti cvijet, a i danas je to pravi izazov. No najveći je problem potaknuti orhideje da
rastu. Uzgajivači su desetljećima isprobavali različite podloge i uvjete kako bi pronašli pravi medij za klijanje sjemena orhideje. Godine 1922. dr. Lewis Knudson, znanstvenik i profesor na Sveučilištu Cornell u Sjedinjenim Državama, otkrio je da sjeme klija i cvate ako se stavi na podlogu od vode, šećera i agara (tvari nalik želatini koja se dobiva od morskih trava). Ubrzo su ljubitelji orhideja počeli uzgajati mnoštvo novih hibrida. To oduševljenje orhidejama i dalje traje jer se svake godine u javnosti pojavljuju mnogi dotad nepoznati hibridi.No mnogo prije nego što su ih ljudi počeli uzgajati, orhideje su rasle u divljini. Kako dolazi do križanja orhideja u njihovom prirodnom okruženju?
Orhideje u divljini
Kad dvije ili više srodnih vrsta orhideja raste i cvjeta na istom području, postoji mogućnost da nastane prirodni hibrid. U prirodi kukci i druge životinje oprašuju biljke. Kad u potrazi za nektarom dođu na orhideju, na njih se prilijepi pelud te biljke i oni ga prenesu na sljedeću orhideju na koju slete. Oprašene orhideje možda će biti oplođene. Pritom će nastati plod koji se naziva tobolac.
Nakon nekog vremena tobolac sazrije, otvori se i iz njega ispadnu tisuće, pa čak i milijuni, sjemenki. Neke padnu na tlo, a mnoge druge odnese vjetar. No samo mali broj sjemenki koje puste korijen preživi i sazrije. Biljke koje su nastale prenošenjem peluda jedne vrste na drugu vrstu nazivaju se prirodnim hibridima. No kako se uzgajaju umjetni hibridi?
Uzgoj hibrida
Hibrid orhideje je spoj karakteristika obje roditeljske biljke. Stoga uzgajivač najprije treba odlučiti kakav cvijet želi dobiti. Možda želi cvijet određene boje, prošaran šarama ili točkicama. Možda želi te karakteristike
spojiti u biljci malih ili pak velikih cvjetova. Sigurno mu je važan i miris. Imajući sve to na umu, uzgajivač izabire dvije orhideje koje bi mogle dati hibrid željenih karakteristika. Naprimjer jedna orhideja mogla bi biti zlatna papučica (Paphiopedilum armeniacum). Ta je orhideja otkrivena 1979. u Kini. Njeni hibridi često od nje nasljeđuju jarku zlatnožutu boju, pa su neki od njih zadivljujuće lijepi.Nakon što je izabrao dvije roditeljske biljke, uzgajivač uklanja sav pelud s majčinske biljke, koju će oprašiti peludom druge biljke. Orhideja s koje uzima pelud naziva se očinska biljka. Pomoću čačkalice ili nečeg sličnog uklanja pelud s očinske biljke i razmazuje ga po tučku majčinske biljke. Nakon toga na orhideju stavlja oznaku s imenima oba roditelja i datumom oprašivanja.
Strpljenje je neophodno
Ako dođe do oplodnje, u cvijetu majčinske biljke započinje zadivljujuć proces. Peludna mješinica, koja izgleda poput niti, raste i probija se kroz tučak do dijela cvijeta koji se naziva plodnica. Plodnica potom nabubri i u njoj se stvara tobolac. U njemu nastaju stotine tisuća sićušnih sjemenki, koje su povezane s jednom jedinom peludnom mješinicom. Da bi tobolac sazrio, trebaju proći mjeseci, a možda i više od godine dana. Kad se to napokon dogodi, uzgajivač sakuplja sjemenke iz tobolca. Stavlja ih u steriliziranu staklenu posudu s otopinom koja sadrži agar i hranjive tvari. Ako sjeme proklija, uskoro će niknuti majušne orhideje, nalik travnatom tepihu.
Nakon nekoliko mjeseci uzgajivač vadi presadnice iz staklene posude i sadi ih jednu uz drugu u zajedničku posudu. Pomno pazi na njih i često ih zalijeva kako se ne bi osušile. Nakon nekog vremena svaku orhideju presađuje u posebnu posudu. U ovoj fazi posla neophodno je strpljenje. Orhidejama obično treba nekoliko godina, a ponekad čak i više od deset godina da procvjetaju.
Zamislite samo koliko je sretan uzgajivač kad ugleda cvijet na orhideji koju je sam uzgojio! Ako se radi o novom hibridu, uzgajivač ga može patentirati i dati mu ime po želji. Svi hibridi koji će kasnije nastati križanjem tih dviju vrsta dobit će ime pod kojim je hibrid zabilježen.
Ponekad uzgajivači uspiju pogoditi idealnu kombinaciju koja izaziva oduševljenje među ljubiteljima orhideja. Za to će možda dobiti nagrade, a njihove će prekrasne biljke postići visoke cijene na tržištu. No bez obzira na financijsku dobit, uzgajivačima je velika radost vidjeti kako cvjeta orhideja koju su sami dobili križanjem.
Vidjeli smo da je potrebno uložiti puno vremena i strpljenja da bi se uzgojile prekrasne orhideje kojima se toliko divimo. No trud koji ljudi ulažu u uzgoj zapravo je neznatan u usporedbi s onim što je učinio Jehova, Veličanstveni Stvoritelj svega živoga. On je u svaku biljku usadio složeni genetski kod koji omogućava nastanak takvih veličanstvenih cvjetova. Mi samo uživamo u umjetničkoj genijalnosti i ljubavi koje dolaze do izražaja u zadivljujućoj raznolikosti hibrida orhideja. Doista su istinite riječi psalmista Davida: “Kako je mnogo djela tvojih, Jehova! Sva si mudro načinio, puna je zemlja stvaralaštva tvojega” (Psalam 104:24).