Je li razumno vjerovati u Boga?
JESTE li se ikada pitali kako to da svime što postoji — od najsitnijih atomskih čestica do golemih galaksija — upravljaju precizni matematički zakoni? Jeste li razmišljali o samom životu i nevjerojatnoj raznolikosti i složenosti živog svijeta? Mnogi smatraju da su svemir i život u njemu nastali velikom kozmičkom eksplozijom i evolucijom. Drugi smatraju da je sve to djelo inteligentnog Stvoritelja. Koje gledište vi smatrate razumnijim?
Naravno, i jedno i drugo iziskuju vjeru. Prihvaćanje gledišta da je Bog sve stvorio zahtijeva vjeru jer, kao što Biblija kaže, “nijedan čovjek nikada nije vidio Boga” (Ivan 1:18). Isto tako nijedan čovjek nije vidio nastanak svemira ni začetak života. A nitko nikad nije vidio ni da je jedan životni oblik evoluirao u neki viši životni oblik, pa čak ni da se pretvorio u neku drugu vrstu. Fosilni dokazi pokazuju da su se sve glavne skupine životinja pojavile iznenada i da se do danas gotovo uopće nisu promijenile. * Glavno pitanje stoga glasi: Koje gledište počiva na čvrstom temelju — vjera u evoluciju ili vjera u Stvoritelja?
Temelji li se vaša vjera na čvrstim dokazima?
Biblija opisuje pravu vjeru kao “dokaz onoga što je stvarno, premda se ne vidi” (Hebrejima 11:1). Nesumnjivo se možete sjetiti mnogo toga za što čvrsto vjerujete da postoji iako se ne može vidjeti.
Primjerice mnogi ugledni povjesničari vjeruju da su Aleksandar Veliki, Julije Cezar i Isus Krist doista postojali. Imaju li oni razloga vjerovati u to? Imaju, jer se mogu pozvati na vjerodostojne povijesne dokaze koji to potvrđuju.
Znanstvenici također vjeruju u ono što se ne vidi jer imaju jasne dokaze da to doista postoji. Uzmimo za primjer Dmitrija Mendeljejeva, ruskog kemičara iz 19. stoljeća kojeg su fascinirale veze između kemijskih elemenata, tvari od kojih je sazdan čitav svemir. Mendeljejev je uvidio da ti elementi imaju neka zajednička obilježja te da se po atomskoj težini i kemijskim svojstvima mogu razvrstati u nekoliko skupina. Vjerujući u savršeni red koji vlada u tim skupinama, sastavio je tablicu periodnog sustava i ispravno predvidio postojanje nekih elemenata koji u to vrijeme još nisu bili otkriveni.
Arheolozi donose zaključke o starim civilizacijama na temelju pronađenih predmeta koji su tisućama godina ležali pod zemljom. Naprimjer zamislite da neki arheolog iskopa na desetke fino isklesanih kamenih blokova koji su potpuno jednake veličine i uredno su naslagani jedan na drugi. Osim toga on vidi da su ti blokovi poredani tako da tvore jasno prepoznatljiv geometrijski oblik, što se u prirodi nikad ne bi dogodilo samo od sebe. Što će na temelju toga zaključiti? Hoće li pomisliti da je sve to nastalo slučajno? Najvjerojatnije neće. Zaključit će da su na tom području nekad živjeli ljudi, i to je logičan zaključak.
Ne bi li onda bilo logično zaključiti da ni živi svijet u kojem vlada savršen red i sklad nije nastao slučajno? Mnogi ljudi, uključujući i neke uvažene znanstvenike, došli su do tog zaključka.
Slijepi slučaj ili djelo inteligentnog Stvoritelja?
Prije mnogo godina britanski matematičar, fizičar i astronom Sir James Jeans napisao je kako se u svjetlu suvremenih znanstvenih otkrića sve više nameće zaključak da je “svemir djelo velikog uma, a ne neki veličanstveni stroj”. Također je napisao da je “svemir očito stvorio vrhunski matematičar” te da u njemu “jasno dolazi do izražaja stvaralačka i upravljačka sila koja u izvjesnom smislu nalikuje našem umu”.
Otkad je gospodin Jeans napisao te riječi i drugi su znanstvenici došli do sličnog zaključka. “Izvanredna organiziranost čitavog svemira navela je mnoge suvremene astronome na zaključak da je on nastao planski”, napisao je fizičar Paul Davies. Jedan od najpoznatijih fizičara i matematičara u povijesti, Albert Einstein, napisao je: “Činjenica da možemo pojmiti svijet oko sebe sama je po sebi čudo.” Mnogi smatraju da je i život čudo te se dive građi živih bića — od njihovih najsitnijih čestica do zadivljujućeg ljudskog mozga.
DNK i ljudski mozak
Deoksiribonukleinska kiselina (DNK) sadrži genetski materijal od kojeg su izgrađeni svi stanični organizmi. U molekulama DNK pohranjene su upute za prenošenje nasljednih svojstava. Tu složenu kiselinu možemo usporediti s detaljnim nacrtom ili receptom, jer ona sadrži mnoštvo kodiranih podataka koji su zapisani u kemijskom obliku i pohranjeni u molekulama koje ih mogu dekodirati, a zatim i primijeniti u daljnjoj izgradnji organizma. Koliko je podataka pohranjeno u molekuli DNK? Kad bi se osnovni dijelovi DNK, nukleotidi, pretvorili u slova, “njima bi se mogla napisati knjiga od preko milijun stranica”, stoji u jednom priručniku.
Kod većine organizama molekule DNK grupirane su u kromosome, nitaste tvorevine koje su pohranjene unutar jezgre svake stanice. Prosječan promjer stanične jezgre iznosi otprilike 0,005 milimetara. Zamislite — svi podaci koji su bili potrebni da bi se razvilo vaše jedinstveno tijelo nalaze se u sićušnim paketićima koji se mogu vidjeti samo pod mikroskopom! Jedan je znanstvenik s pravom rekao da živi organizmi imaju “daleko najkompaktniji sustav za pohranu i pronalaženje podataka koji je ikad otkriven”. To je doista zadivljujuće kad se sjetimo *
koliko podataka stane na računalni čip, DVD i slične medije! No postoji još mnogo toga što ne znamo o DNK. U časopisu New Scientist stajalo je: “Svakim novim otkrićem postajemo svjesniji složenosti živog svijeta.”Je li razumno savršenu građu živih organizama pripisati slijepom slučaju? Ako biste pronašli vrhunski tehnički priručnik koji ima milijun stranica i napisan je vrlo preciznim, stručnim jezikom, biste li zaključili da je nastao sam od sebe? Što biste tek pomislili ako bi ta knjiga bila tako mala da trebate mikroskop s jakom rezolucijom kako biste je mogli čitati? A što ako biste u toj knjizi našli detaljne upute na temelju kojih je proizveden inteligentan stroj koji ima sposobnost obnavljanja i umnožavanja, a načinjen je od milijardi dijelova koji su trebali biti spojeni u točno određeno vrijeme i na ispravan način? Sigurno ne biste ni pomislili da je ta knjiga nastala slučajno!
Nakon što se upoznao s najnovijim otkrićima o građi i funkcijama stanice, britanski filozof Antony Flew, koji je nekad bio jedan od najglasnijih pobornika ateizma, izjavio je: “Gotovo nevjerojatna složenost procesa i mehanizama koji su potrebni za nastanak života pokazuje da iza toga mora stajati neka inteligencija.” Gospodin Flew smatra da treba “prihvatiti dokaze na kakav god zaključak oni upućivali”. Tako je on na temelju dokaza potpuno promijenio svoj svjetonazor, pa sada vjeruje u Boga.
Mnogi se znanstvenici dive i složenosti ljudskog mozga, koji također nastaje na temelju uputa iz DNK. Stručnjaci kažu da je mozak najsloženija struktura u svemiru. Čak i najsuvremenije superračunalo izgleda krajnje primitivno u usporedbi s tom ružičasto-sivom masom neurona i drugih tkiva koja je teška otprilike 1,5 kilograma. “Što više znanstvenici saznaju o mozgu, to više shvaćaju koliko je on
veličanstven i nedokučiv”, zaključio je jedan neurolog.Razmislite o sljedećem: mozak nam omogućuje da dišemo, smijemo se, plačemo, rješavamo zagonetke, proizvodimo računala, vozimo bicikl, pišemo pjesme i divimo se veličanstvenom noćnom nebu. Je li razumno i logično vjerovati da su ta svojstva i sposobnosti nastali slučajnim evolucijskim procesima?
Vjera koja se temelji na dokazima
Ako tražimo odgovore na pitanja tko smo i kako smo nastali, trebamo li istraživati niže životne oblike, primjerice majmune i druge životinje, kao što to čine evolucionisti, ili trebamo očekivati da će nam odgovore na ta pitanja pružiti Bog? Istina, ljudi imaju neka obilježja koja imaju i životinje — moramo jesti, piti i spavati, a možemo imati i potomstvo. No imamo i mnoge osobine koje su svojstvene samo nama ljudima. Zdrav razum govori nam da su naša jedinstvena ljudska obilježja morala poteći od bića koje je uzvišenije od nas — od Boga. U Bibliji je ta misao izražena vrlo jasno i jednostavno. Ona kaže da je Bog načinio čovjeka “na sliku svoju”, kako u moralnom tako i duhovnom pogledu (1. Mojsijeva 1:27). Zašto ne biste razmislili o Božjim osobinama, naprimjer o onima koje se spominju u 5. Mojsijevoj 32:4, Jakovu 3:17, 18 i 1. Ivanovoj 4:7, 8?
Stvoritelj nam je dao razum kako bismo mogli istraživati svijet oko sebe i pronaći zadovoljavajuće odgovore na svoja pitanja. U vezi s tim fizičar i nobelovac William Phillips napisao je: “Kad razmišljam o izvanrednoj organiziranosti, logičnosti i ljepoti svemira, nameće mi se zaključak da je ono što vidim načinila neka viša inteligencija. Kao znanstvenik dobro znam koliko su fizikalni zakoni dosljedni i izvanredno jednostavni, a to jača moju vjeru u Boga.”
Prije gotovo 2 000 godina jedan čovjek koji je pomno promatrao živi svijet i razmišljao o onome što vidi napisao je: ‘Božja se nevidljiva svojstva, naime njegova vječna moć i božanstvo, jasno vide još od stvaranja svijeta, budući da se razabiru po onome što je stvoreno’ (Rimljanima 1:20). Te je riječi napisao apostol Pavao — inteligentan i učen čovjek, pravnik koji je dobro poznavao Mojsijev zakon. Njegova se vjera u Boga temeljila na logičnim argumentima i zato mu je on bio stvaran. S druge strane Pavlov istančan osjećaj za pravdu potaknuo ga je da Bogu oda priznanje za sve što je stvorio.
Iskreno se nadamo da ćete i vi uvidjeti kako nije nerazumno vjerovati u Boga. Ugledajte se na Pavla i nemojte samo vjerovati da Bog postoji. Poput milijuna drugih ljudi, uvjerite se da je Jehova Bog duhovna osoba s predivnim osobinama koje nas mogu duboko dirnuti i privući nas k njemu (Psalam 83:18; Ivan 6:44; Jakov 4:8).
^ odl. 3 Vidi članak “Je li evolucija činjenica?” u izdanju Probudite se! od rujna 2006.
^ odl. 15 Kad je Charles Darwin pisao teoriju evolucije, nije ni slutio koliko su stanice živih bića složene.