TIJEKOM ljetnih mjeseci 1783. nad velikim dijelom sjeverne hemisfere nadvila se neobična, suha magla. Sunce je poprimilo krvavocrvenu boju, a biljke su uvenule. Umrlo je jako mnogo ljudi. Ustvari, procjenjuje se da je samo u Francuskoj i Engleskoj zbog te magle život izgubilo na desetke tisuća ljudi. Osim toga bolesnih je bilo toliko da se teškom mukom nalazilo radnike za žetvu usjeva koji nisu stradali.

Za tu se maglu kaže da je jedna od najneobičnijih meteoroloških i geofizičkih pojava u posljednjih tisuću godina. No u ono su vrijeme samo stanovnici Islanda znali što ju je uzrokovalo. Bila je to erupcija vulkana kakva se, po mišljenju stručnjaka, događa samo jednom u nekoliko stoljeća. Sasvim je jasno da je Island najgore prošao. Procjenjuje se da je uslijed te prirodne katastrofe umrlo 20 posto stanovništva te otočne države.

Dana 8. lipnja 1783. stanovnici područja Síðe na jugu Islanda vidjeli su prve zloslutne znakove erupcije vulkana Lakija. Pojedinosti o posljedicama tog događaja zabilježene su u mnogim zemljama. Zahvaljujući tome stručnjaci su uspjeli izraditi kartu koja prikazuje kuda se vulkanski oblak kretao iz dana u dan. Islanđanin Jón Steingrímsson, jedan od očevidaca, napisao je da je sa sjevera nadirala crna magla. Nebo se zacrnjelo, a sitan pepeo pokrio je zemlju. Tlo je počelo podrhtavati, a onda je došlo i do potresa. Napisao je da se tjedan dana kasnije “zastrašujuća vatrena bujica izlila iz kanjona rijeke Skafte” i progutala sve pred sobom. Steingrímsson je osam mjeseci pratio situaciju i bilježio što se događalo.

A što se zapravo dogodilo? Došlo je do velike bazaltne erupcije u kojoj je iz rasjeda dugačkog 25 kilometara provalilo 15 kubičnih kilometara lave. To je najveća vulkanska erupcija ikad zabilježena! Užarene rastaljene stijene letjele su stotine metara u zrak. Izlivši se iz rasjeda na okolno tlo u promjeru od 80 kilometara, lava je prekrila područje površine 580 kvadratnih kilometara i ispunila korito rijeke Skafte.

Tijekom naredne godine pepeo i otrovne tvari koji su prekrili islandske pašnjake usmrtili su više od 50 posto goveda te oko 80 posto konja i ovaca. Zavladala je strašna glad. Procjenjuje se da je erupcija u atmosferu izbacila 122 milijuna tona sumpornog dioksida. Ondje je zbog reakcije tog plina s vodenom parom nastalo oko 200 milijuna tona kiselog aerosola. *

Tog su ljeta vjetrovi raznijeli otrovnu maglu na veliko područje. U Velikoj Britaniji i Francuskoj govorilo se o “neobičnoj magli nalik oblaku dima”, kakvu ljudi nisu vidjeli u cijelom svom životu. Bila je neugodnoga sumpornog mirisa i uzrokovala je bolesti dišnih puteva, dizenteriju, glavobolju, upalu očiju i grla te druge probleme. Zbog gustog oblaka sumpornog dioksida i sumporne kiseline umirali su i mladi i stari.

 U jednom izvještaju iz Njemačke stajalo je da je zbog otrovne magle u samo jednoj noći uvenulo lišće na stablima uz obalu rijeke Emsa. U Engleskoj su se biljke smežurale i posušile, kao da su spržene. Slični izvještaji stizali su iz Francuske, Italije, Mađarske, Nizozemske, Rumunjske, skandinavskih zemalja te Slovačke. Otrovna magla zamijećena je čak i u Portugalu, Tunisu, Siriji, Rusiji, zapadnoj Kini te na Newfoundlandu.

Pretpostavlja se da je zbog otrovne magle koja je zapriječila sunčeve zrake došlo i do osjetnog pada temperature. Godine 1784. temperatura na europskom kontinentu bila je oko 2 Celzijeva stupnja niža od prosječne temperature tijekom druge polovine 18. stoljeća. Na Islandu je bilo gotovo 5 Celzijevih stupnjeva hladnije. Prema jednom izvještaju, zima s 1783. na 1784. godinu u Sjevernoj Americi bila je tako hladna da su “Mississippijem plutale sante leda (...) sve do Meksičkog zaljeva”.

Neki znanstvenici smatraju da je eskimsko pleme Kauwerak, koje živi na sjeveru Aljaske, gotovo izumrlo upravo zbog gladi koja je uslijedila nakon erupcije Lakija. Podaci dobiveni na temelju analize godova stabala pokazali su da je ljeto 1783. na Aljasci bilo najhladnije u razdoblju od preko 400 godina. Pripadnici plemena Kauwerak u svojoj usmenoj predaji imaju priču o godini u kojoj je toplo razdoblje završilo u lipnju, nakon čega je došlo do strahovite hladnoće i gladi.

Prirodna katastrofa koja se dogodila 1783. gotovo je potpuno zaboravljena, dijelom zato što se dogodila davno, a dijelom zato što većina onih koji su je doživjeli nije znala što ju je uzrokovalo. Međutim na Islandu se erupcija Lakija pamti kao najveća prirodna katastrofa u povijesti te zemlje.

U ono su doba neki ljudi tu katastrofu smatrali Božjom kaznom. No Biblija ne podupire takvo gledište (Jakov 1:13). Bog nikada ne bi uzrokovao smrt pravednih ljudi “jer su svi putevi njegovi pravda” (5. Mojsijeva 32:4). Svoju će pravednost na upečatljiv način pokazati u budućnosti kad bude rješavao probleme na Zemlji. To će učiniti, kako Biblija kaže, da bi uklonio sve što uzrokuje patnje i smrt, dakle i prirodne katastrofe (Izaija 25:8; Otkrivenje 21:3, 4).