● Godine 1973. tajlandski biolog Kitti Thonglongya sa svojim je timom sakupio više od 50 jedinki dotad nepoznate vrste šišmiša u spiljama u blizini slapa Sai Yok u Tajlandu. Nekoliko primjeraka poslao je dr. Johnu Hillu iz Britanskog prirodoslovnog muzeja u Londonu. Nažalost, Kitti je umro prije nego što je saznao da je otkrio novu vrstu šišmiša, koju je dr. Hill u njegovu čast nazvao Craseonycteris thonglongyai. Taj se šišmiš obično naziva Kittijev rilasti šišmiš odnosno svinjoliki šišmiš.

Dugačak je oko 3 centimetra, a raspon krila mu je oko 13 centimetara, što ga čini najmanjim poznatim šišmišem i jednim od najmanjih sisavaca na svijetu. Zapravo, on je tako malen da ga se ponekad naziva i šišmiš bumbar. Prepoznatljiv je po tome što ima nos koji podsjeća na svinjsko rilo (od čega potječe njegovo ime), nema rep te ima velike uši s povećim ispupčenjem na prednjem rubu ušne školjke.

Ova vrsta šišmiša može se pronaći samo u tajlandskom nacionalnom parku Sai Yok te u obližnjim predjelima Mijanmara. Kao i mnoge druge vrste šišmiša, Kittijev se rilasti šišmiš pri lovu na kukce služi eholokacijom. Budući da su mu krila razmjerno duga, ovaj sisavac može lebdjeti, što mu omogućuje da ugrabi plijen s lišća na drveću. Kada dođe vrijeme za spavanje, on bira toplije, gornje dijelove vapnenačkih spilja koje imaju visok svod i mnogo šupljina — takva mu mjesta pružaju dobar zaklon jer ondje ne gubi mnogo tjelesne topline, što je vrlo važno za ovu sićušnu toplokrvnu životinju. Te je čudesne životinjice Stvoritelj obdario doista zadivljujućim instinktom i sposobnostima! (Otkrivenje 4:11).

Budući da je Kittijev rilasti šišmiš izuzetno rijetka životinja i da obitava na tako malom području, njegov bi opstanak mogao doći u pitanje ukoliko se nešto ne poduzme. Dosad mu je u određenoj mjeri pružena zaštita, no još uvijek je u opasnosti zbog nekontrolirane sječe šuma, izgradnje cesta i turizma. Vrijeme će pokazati hoće li taj maleni sisavac uspjeti preživjeti čovjekov napad na njegovo osjetljivo stanište.