MALI zelenkastoplavi stvor zaroni u potok i za tren oka izroni te odleti s ribom u kljunu. Mnogim je ljudima to prvi susret s vodomarom, pticom koju krasi perje živih boja. S obzirom na svoju veličinu vodomar ima prilično veliku glavu i kljun. Većina vodomara hrani se ribom, no neke vrste više vole guštere, zmije, rakove, pa čak i kukce, koje obično love u letu. Premda bi se po njihovom nazivu moglo zaključiti da imaju neke veze s vodom, zapravo svega trećina vodomara živi blizu vode. Te ptice žive u vrlo različitim staništima — od gustih tropskih šuma, preko koraljnih otoka, pa sve do pustinja. Među one koji žive u pustinji spada i crvenoleđi vodomar. Njega se može naći u sušnim predjelima u unutrašnjosti Australije.

One vrste vodomara koje se hrane ribom vrlo su vješti lovci. Vodomar obično sjedi na grani i strpljivo čeka. Kad ugleda ribu, pripremi se za zaron. Premda zbog loma svjetlosti nije lako odrediti gdje se riba nalazi, vodomar instinktivno zna gdje treba zaroniti. On se obruši prema vodi, snažno mašući krilima kako bi dobio na brzini. Ako riba pliva blizu površine, mogao bi je zgrabiti u letu. No ako je riba dublje u vodi, vodomar će čvrsto sklopiti krila te će se poput strijele zaletjeti u vodu. “Sve to čini s nevjerojatnom lakoćom, bez oklijevanja i bez greške”, piše u knjizi The Life of Birds. Vodomari mogu uloviti i više riba odjednom. U hladnim podnebljima znaju probiti tanak led kako bi uhvatili plijen. U Australiji plavetni vodomari znaju ščepati male vodene životinje koje se razbježe kad vide da je čudnovati kljunaš ušao u rijeku u potrazi za hranom.

Vrlo je zabavno gledati kako se mužjaci udvaraju ženkama. Kod nekih vrsta vodomara ptice u letu love jedna drugu, a nakon toga mužjak pokazuje koliko je vješt u gradnji gnijezda. Ponekad daje ženki neki slastan zalogaj kako bi joj pokazao da će se dobro brinuti za nju.

Vodomari ne grade gnijezda kao većina drugih ptica. Neki se nastane u tunelu koji iskopaju na obali rijeke, u kakvom jarku ili šljunčari. Drugi žive u zečjoj rupi ili u duplji drveta.

Da bi sagradio svoj zemljani dom, vodomar ponekad iskopa tunel dugačak jedan metar. No najteže je započeti s kopanjem. Neke vrste vodomara rješavaju taj problem tako da se izravno zalete u zemlju širom otvorena kljuna — što može biti vrlo opasno jer se od siline udarca ptica može onesvijestiti ili čak uginuti. U tropskim kišnim šumama Nove Gvineje i sjeverne Australije rajski vodomar obično iskopa rupu u termitnjaku. Izgleda da tim kukcima nimalo ne smetaju nepozvani gosti. Nakon što ptice othrane svoje mlade i napuste gnijezdo, termiti poprave nastalu štetu.

Vodomarima nije lako brinuti se o mladima. U Africi je jedan čovjek promatrao kako par vodomara koji je imao pet mladih svaki dan donosi u gnijezdo 60 do 70 ribica. Ne treba ni reći da su roditelji morali pribaviti i hranu za sebe. Jedan je mužjak uspio podići mlade iako mu je ženka uginula četiri dana prije nego što su se ptići izlegli. Kod nekih vrsta vodomara ptice koje nemaju mlade pomažu roditeljima tako što povremeno sjede na jajima, a kasnije se zajedno s njima brinu za ptiće.

Vodomar ribar, jedini vodomar koji se može naći u Hrvatskoj, živi na ogromnom području koje se proteže od Irske na sjeverozapadu, preko većeg dijela Europe i Rusije, pa sve do Solomonskih Otoka na jugoistoku. Budući da se neka njegova staništa nalaze u predjelima u kojima je zimi jako hladno, on je jedna od svega nekoliko vrsta vodomara koji se sele u toplije krajeve udaljene i do 3 000 kilometara. Mnogi vodomari ribari te pjegavi i smeđoglavi vodomari mogu se naći u Izraelu — uz Galilejsko more i na obalama Jordana. Stoga je vjerojatno i Isus Krist promatrao te lijepe ptice i njihov način života. (Vidi okvir  “Pogledajte ptice nebeske”.)

Posebno je zanimljiv australski krupnokljuni vodomar, koji je dug oko 45 centimetara i ima snažan kljun dug osam centimetara. Smeđe-bijele je boje i često se viđa u vrtovima. Poznat je po glasanju koje zvuči kao zluradi smijeh. Taj neustrašivi lovac ponekad jede i zmije dugačke jedan metar! *

Premda vodomari nemaju mnogo prirodnih neprijatelja, tih ptica ima sve manje zbog zagađenosti rijeka i uništavanja njihovih šumskih staništa. Otprilike 25 vrsta vodomara nalazi se na popisu ugroženih vrsta koji objavljuje Svjetska udruga za zaštitu prirode. Svrstane su u razne kategorije — od potencijalno ugroženih do kritično ugroženih vrsta. Nadamo se da će ljudi ipak uspjeti spasiti te lijepe, a često i vrlo zabavne ptice.