OD PODNOŽJA peruanskih Anda preko južnoameričkog kontinenta proteže se gust zeleni pokrivač satkan od krošnji drveća, dug otprilike 3 700 kilometara. To more zelenila na koncu se stapa s plavetnilom Atlantskog oceana.

Dio amazonske prašume koji se nalazi na području Perua prekriva gotovo 60 posto te zemlje. Iako na tom području živi samo mali dio peruanskog stanovništva, pod krošnjama drveća visokog i do 35 metara živi mnoštvo biljaka i životinja. Ustvari, amazonska prašuma jedna je od najbogatijih riznica prirode na svijetu. Preko 3 000 vrsta leptira leprša zrakom koji je pun vlage. Među zelenim raslinjem raste oko 4 000 vrsta prekrasnih orhideja. Više od 90 vrsta zmija vreba na granama drveća i na tlu. A u tamošnjim rijekama i rječicama prema procjenama obitava oko 2 500 vrsta riba — među njima i električne jegulje i pirane.

Od svih tih rijeka najveća je Amazona. U nekim područjima Amazonije godišnje može pasti 2,5-3 metra kiše, zbog čega se Amazona i njezinih 1 100 pritoka često izliju i prekriju tlo prašume. U prašumi je vruće i vlažno kao u sauni, a biljke odlično uspijevaju u takvim uvjetima. No zanimljivo je da sva ta bujna vegetacija raste na tlu u kojem ima puno ilovače i smatra se jednom od najlošijih vrsta tla na Zemlji, čak neprikladnim za stalno obrađivanje.

Tko bi poželio živjeti na takvom mjestu? Arheolozi smatraju da je u porječju Amazone  u prošlosti živjelo na milijune ljudi. Danas u peruanskom dijelu Amazonije prema procjenama živi oko 300 000 ljudi iz više od 40 etničkih skupina. Osim toga smatra se da 14 od tih domorodačkih plemena živi u gotovo potpunoj izolaciji od vanjskog svijeta. Nakon što su nakratko bili izloženi “civiliziranom” društvu, ti su se ljudi povukli u najdublje dijelove prašume, u nadi da više neće dolaziti u doticaj s takvim svijetom.

Odakle su došli ti stanovnici prašume i kada su se u njoj naselili? Stručnjaci pretpostavljaju da su prvi doseljenici došli sa sjevera, nekoliko stotina godina prije nove ere. Pripadnici plemena Jivaro (koji su poznati po tome da jednim posebnim postupkom smanjuju odrubljene glave svojih neprijatelja) došli su s Kariba, a pleme Arawak potječe iz Venezuele. Smatra se da su druga plemena došla s istoka iz Brazila te s juga iz Paragvaja.

Po svemu sudeći, kad su se naselili ondje, većina plemena boravila je na određenom području, a bavili su se lovom i sakupljanjem plodova. Osim toga uzgajali su nekoliko kultura koje mogu rasti na kiselom tlu, kao što su tapioka, ljute papričice, banane i kukuruz. Španjolski kroničari zapisali su da su neka od tih plemena bila dobro organizirana te da su znala graditi spremišta za hranu i uzgajati divlje životinje.

U 16. i 17. stoljeću španjolski su konkvistadori prodirali u Amazoniju. Njih su u stopu pratili isusovački i franjevački misionari u namjeri da preobrate domoroce na rimokatoličku vjeru.  Ti su misionari načinili izvrsne karte zahvaljujući kojima su Europljani počeli dolaziti u Amazoniju. No misionari su utrli put i raznim bolestima, pomoru i nasilju.

Naprimjer 1638. bila je osnovana misija u području koje se danas nalazi u provinciji Maynas. Misionari su domoroce iz različitih plemena doveli ondje, izmiješali ih i primorali da žive zajedno, ne obazirući se na to što su neka od tih plemena bila u neprijateljstvu. S kojom “plemenitom” svrhom? Budući da se domoroce smatralo neukim i manje vrijednim ljudima, bili su prisiljeni raditi za misionare i konkvistadore. Zbog bliskog kontakta s Europljanima na tisuće domorodaca umrlo je od ospica, velikih boginja, difterije i gube. Na tisuće drugih umrlo je od gladi.

Mnogi Indijanci pobjegli su iz misija koje su osnovali razni vjerski redovi, a na desetke misionara bilo je ubijeno u pobunama koje su izbijale. Ustvari, početkom 19. stoljeća u jednom je trenutku u cijeloj Amazoniji ostao samo jedan svećenik.

Mnogi domoroci još i danas žive onako kako su nekada davno živjeli njihovi preci. Naprimjer kuće još uvijek grade na tradicionalan način — najprije podignu konstrukciju od kolaca načinjenih od drveća iz šume, a potom je natkriju palminim lišćem i drugim raslinjem. Budući da im nastambe počivaju na stupovima, oni ne strahuju od poplava koje se ondje ponavljaju iz godine u godinu, a opasne životinje rijetko ih uznemiravaju.

Pripadnici različitih plemena razlikuju se po načinu odijevanja i ukrašavanja. Muškarci i žene koji žive duboko u prašumi nose oko bokova komad tkanine ili kratke pletene suknje, a djeca hodaju gola. Oni koji imaju  više doticaja s vanjskim svijetom usvojili su zapadnjački način odijevanja. Kod nekih domorodaca uobičajeno je probušiti nos ili uši te ih ukrašavati kolutovima, štapićima, kostima ili perima. Drugi pak, poput plemena Mayoruna, imaju običaj probušiti obraze. Neki pripadnici plemena Tucuna i Jivaro čak običavaju izbrusiti zube. A pripadnici mnogih plemena uklanjaju s tijela sve dlake i tetoviraju se.

Domorodačka plemena iz Amazonije poznaju na tisuće biljaka i u šumi pronalaze sastojke za spravljanje prirodnih lijekova, primjerice lijekova protiv zmijskog otrova, dizenterije i kožnih bolesti. Davno prije nego što su ljudi iz zapadnog svijeta otkrili gumu, stanovnici Amazonije zarezivali su kaučukovac kako bi došli do smole, kojom su impregnirali košare, a od nje su izrađivali i gumene lopte za igru. Oni u šumi nalaze i sirovine od kojih izrađuju prijevozna sredstva i predmete koje koriste za komunikaciju na velikim udaljenostima. Naprimjer obaraju stabla i od njihovih debla prave kanue kako bi plovili rijekama, a od velikih izdubljenih komada drveta izrađuju bubnjeve pomoću kojih šalju zvučne poruke koje se mogu čuti na velikim udaljenostima.

Stanovnici Amazonije vjeruju da je prašuma puna duša koje lutaju noću, duhova koji uzrokuju bolesti i bogova koji se skrivaju u rijekama i vrebaju neoprezne žrtve. Pripadnici jednog od najvećih plemena u Peruu, Aguaruna, štuju pet različitih bogova: “Oca Ratnika”, “Oca Vodu”, “Majku Zemlju”, “Oca Sunce” i “Oca Šamana”. Mnogi vjeruju da se ljudi pretvaraju u biljke i životinje. U strahu da ne uvrijede kakvo duhovno biće, domoroci ne ubijaju određene životinje, a one druge love samo kad je to nužno.

U tradicionalnim zajednicama šamani (vračevi), koji koriste halucinogene biljke kako bi pali u trans, imaju glavnu riječ u vjerskom i društvenom životu ljudi. Neki seljani obraćaju se šamanima kako bi ih izliječili od bolesti ili im prorekli budućnost, naprimjer ishod lova i sjetve.

Životni prostor stanovnika Amazonije brzo se smanjuje. Prašumu sve više ispresijecaju ceste, a uništava je i obrađivanje zemlje te uzgajanje koke. Ilegalnim krčenjem šume svakog dana ogoljuje se područje veličine 1 200 nogometnih igrališta (oko 600 hektara). Stradavaju čak i vodeni tokovi jer se uslijed iskopavanja ruda i ilegalne proizvodnje kokaina zagađuju pritoci koji se ulijevaju u Amazonu.

Stanovnici zabačenih krajeva Amazonije doista osjećaju da su današnja vremena, kao što je Biblija prorekla, “naročito teška” (2. Timoteju 3:1-5). Je li amazonska prašuma uistinu osuđena na propast? Biblija nam jamči da nije. Pod vlašću Božjeg Kraljevstva cijela će Zemlja biti pretvorena u raj, kao što je naš Stvoritelj to i zamislio (Izaija 35:1, 2; 2. Petrova 3:13).