TO NEUGODNO iskustvo doživio je José de Acosta, isusovac iz Španjolske, kad se pretkraj 16. stoljeća penjao na Periacacu. U to se vrijeme vjerovalo da su takvi simptomi posljedica otrovnih isparavanja iz mineralnih stijena ili da ih uzrokuju zlobni bogovi svojim dahom. No danas bismo zaključili da je taj čovjek dobio akutnu visinsku bolest.

Akutna visinska bolest nastaje zbog manjka kisika na velikim visinama. Ondje je tlak zraka niži, pa pluća apsorbiraju manje kisika. *

Simptomi akutne visinske bolesti često se javljaju otprilike četiri sata nakon uspona, a mogu trajati od jednog do četiri dana. Tijelo tada zbog manjka kisika proizvodi više crvenih krvnih stanica, pa se s vremenom razina kisika u organizmu normalizira.

 Međutim ako se osoba na velike visine prebrzo penje ili se previše napreže prije nego što se navikne na visinu, moglo bi doći do nakupljanja tekućine u plućima ili oko mozga. Ako se to stanje ne liječi, osoba može umrijeti.

Planinari i osobe koje često putuju iz iskustva znaju kako se akutna visinska bolest može spriječiti ili pak liječiti. Navest ćemo samo neke savjete:

• Ako imate neku bolest dišnog sustava ili ste anemični, nemojte se penjati na velike visine.

• Za sprečavanje i liječenje akutne visinske bolesti često se koriste diuretici, protuupalni i drugi lijekovi. Za savjet se obratite svom liječniku.

• Spuštanje na manje visine najbolji je lijek za akutnu visinsku bolest. Ako je moguće, tijekom silaska budite toplo obučeni i odmarajte se kad stignete na odredište.

S visokih planina pružaju se možda i najimpresivniji prizori (Psalam 148:9, 13). Ako na putovanju budete oprezni, izbjeći ćete zdravstvene tegobe i moći ćete uživati u ljepotama stvaranja.