“Nevjerojatno je da je Biblija iz godine u godinu najprodavanija knjiga u Americi iako je 90 posto kućanstava već ima. (...) Prema procjenama svake se godine proda 25 milijuna Biblija” (THE WALL STREET JOURNAL, SAD)

“Svake godine diljem svijeta zmije ugrizu oko 4,5 milijuna ljudi. Oprezne procjene ukazuju na to da najmanje 100 000 ljudi umre od njihovog ugriza, dok 250 000 zadobije trajna oštećenja” (SVEUČILIŠTE U MELBOURNEU, AUSTRALIJA)

“Godine 2008. dnevno se slalo otprilike 210 milijardi e-mailova” (NEW SCIENTIST, VELIKA BRITANIJA)

“Ljudi koji imaju spavaću sobu blizu autoceste, željezničke pruge ili aerodroma vjerojatno će se teže sjetiti starih informacija, a i učiti nove stvari, čak i ako su buci izloženi samo tijekom spavanja”, kaže Ysbrand van der Werf s Nizozemskog instituta za neuroznanost. Nedostatak sna umanjuje sposobnost pamćenja i učenja, no isto se događa i kad ljudima nešto “samo malo poremeti duboki san, ali ih ne probudi”, stoji u nizozemskim novinama de Volkskrant. Da bi hipokampus, dio mozga koji igra ključnu ulogu u pamćenju, ispravno funkcionirao, potreban nam je dubok san, koji ne ometaju “vanjski štetni utjecaji poput buke i svjetla”.

Obično svi uživamo gledati vatromet, no čestice koje se pritom ispuštaju u atmosferu mogu ugroziti zdravlje. Da bi se nebo osvijetlilo raznim bojama, u mnoge rakete za vatromet stavljaju se metalne soli. Naprimjer od stroncijevih soli dobiva se crvena boja, a od barijevih soli zelena. Austrijski istraživači analizirali su snijeg prije i poslije vatrometa za Novu godinu te su otkrili da je u njemu nakon vatrometa bilo 500 puta više barija. Budući da trovanje barijem uzrokuje sužavanje dišnih puteva, istraživači kažu da udisanje dima koji nastaje prilikom vatrometa može pogoršati dišne bolesti poput astme.

U časopisu Scientific American pisalo je da je u kanadskoj pokrajini Alberti ispod vjetrenih turbina pronađeno mnogo mrtvih šišmiša. Stručnjaci koji su istraživali taj problem bili su jako zbunjeni jer su šišmiši izvrsni letači te imaju precizan sonarni sustav. No utvrdili su da je kod 92 posto pregledanih šišmiša došlo do unutarnjeg krvarenja, pa su zaključili da njihov osjetljivi dišni sustav nije mogao izdržati nagli pad tlaka zraka koji uzrokuju lopatice turbina. Naime vrhovi lopatica mogu se okretati brzinom od 200 kilometara na sat. Najviše stradavaju šišmiši koji se hrane kukcima i lete u toplije krajeve. Postoji bojazan da bi turbine mogle narušiti ekosustav.