Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Hepatitis B — tihi ubojica

Hepatitis B — tihi ubojica

“Imao sam 27 godina i tek sam se bio oženio. Izgledao sam zdravo, a tako sam se i osjećao. Radio sam vrlo stresan posao, a kao Jehovin svjedok imao sam i mnoga zaduženja u svojoj skupštini. Nisam ni slutio da bolujem od hepatitisa B, koji mi je počeo uništavati jetru” (Dukk Yun)

JETRA odstranjuje otrovne tvari iz krvi te ima još najmanje 500 drugih važnih uloga u organizmu. Upravo zato hepatitis — upala jetre — može razorno utjecati na čovjekovo zdravlje. Hepatitis može biti uzrokovan prekomjernim konzumiranjem alkohola ili otrovanjem organizma. No najčešće ga uzrokuju virusi. Znanstvenici su dosad otkrili pet virusa koji uzrokuju hepatitis, a smatraju da ih ima još najmanje tri. (Vidi  donji okvir.)

Samo jedan od njih — virus hepatitisa B — svake godine odnosi najmanje 600 000 života, otprilike jednako kao i malarija. Više od dvije milijarde ljudi — gotovo trećina svjetskog stanovništva — zaraženo je virusom hepatitisa B. Većina oboljelih oporavila se u roku od nekoliko mjeseci, no kod otprilike 350 milijuna ljudi bolest je prešla u kroničan oblik. Svi oni koji boluju od kroničnog hepatitisa B, bez obzira na to imaju li simptome ili ne, do kraja života nose u sebi virus i mogu zaraziti druge. *

Ako se na vrijeme započne s odgovarajućim liječenjem, kod nekih osoba koje boluju od kroničnog hepatitisa B može se spriječiti teško oštećenje jetre. No većina ljudi ne zna da je zaražena jer se virus hepatitisa B može otkriti samo specifičnim krvnim pretragama. Čak i kod standardnog testiranja jetrenih funkcija nalaz može biti uredan. Stoga hepatitis B može biti tihi ubojica, koji napada bez ikakvog upozorenja. Ponekad se vidljivi simptomi pojave tek mnogo godina nakon što dođe do zaraze. Dotad već može doći do ciroze ili raka jetre. Od tih bolesti umire svaka četvrta osoba zaražena virusom hepatitisa B.

“Kako sam se zarazio hepatitisom B?”

“Simptomi su mi se prvi put pojavili kad sam imao 30 godina”, kaže Dukk Yun. “Imao sam proljev, pa sam otišao k liječniku koji se bavi službenom medicinom, no on je liječio samo simptome bolesti. Zatim sam otišao k liječniku koji se bavi tradicionalnom azijskom medicinom, a on mi je dao pripravke za liječenje crijevnih i želučanih tegoba. Ni jedan ni drugi nisu provjerili bolujem li od hepatitisa. Budući da proljev nije prolazio, ponovno sam otišao k prvom liječniku. * Kad je lagano pritisnuo desnu stranu mog trbuha, osjetio sam bol. Analiza krvi potvrdila je njegovu sumnju — bio sam zaražen virusom hepatitisa B. Ostao sam u šoku! Nikad nisam primio transfuziju krvi niti sam živio nemoralnim životom, često mijenjajući seksualne partnere.”

Nakon što je Dukk Yun saznao da je zaražen hepatitisom B, njegova žena, roditelji te braća i sestre napravili su krvne pretrage, a nalazi su pokazali da svi imaju antitijela na virus hepatitisa B. No kod njih je imunološki sustav uklonio virus iz organizma. Je li Dukk Yun dobio virus od nekoga od njih? Jesu li svi oni došli u kontakt s istim izvorom zaraze? To nitko ne može sa sigurnošću reći. U otprilike 35 posto slučajeva uzrok zaraze ostaje nepoznat. No poznato je da hepatitis B nije nasljedna bolest te da se gotovo nikad ne prenosi uobičajenim kontaktima s drugim ljudima ni putem hrane. Naprotiv, virus se prenosi kad krv ili druge tjelesne tekućine zaražene osobe, kao što su sperma, vaginalne izlučevine i slina, uđu u krvotok druge osobe preko rana na koži ili preko sluznice.

Mnogi dobiju virus putem transfuzije zaražene krvi, i to naročito u zemljama u kojima se testiranje krvi na virus hepatitisa B provodi rijetko ili se uopće ne provodi. Virus hepatitisa B sto je puta zarazniji od HIV-a, virusa koji uzrokuje AIDS. Čak i vrlo mala količina zaražene krvi, primjerice trag krvi na britvici, dovoljna je da se čovjek zarazi hepatitisom B. Osim toga osušena krv može ostati zarazna još tjedan dana, pa čak i duže. *

Potrebno je pokazivati razumijevanje prema oboljelima

“Kad su u mom poduzeću saznali da sam zaražen hepatitisom B, premjestili su me u mali ured daleko od većine drugih kolega”, kaže Dukk Yun. Takvo ponašanje prema oboljelima nije rijetkost. Neki izbjegavaju zaražene osobe jer imaju krive predodžbe o tome kako se virus prenosi. Čak i oni koji više znaju o toj bolesti mogu pobrkati hepatitis B s hepatitisom A, koji je jako zarazan, ali nije opasan po život. Osim toga budući da se virus hepatitisa B može prenijeti spolnim kontaktom, ponekad se čak i oboljele osobe koje žive moralnim životom sumnjiči za nemoralno ponašanje.

Zablude i sumnje mogu dovesti do ozbiljnih problema. Tako u mnogim sredinama ljudi bespotrebno izbjegavaju svaki kontakt sa zaraženima, bili oni mladi ili stari. Susjedi ne dopuštaju svojoj djeci da se igraju s njima. Zaražena djeca ne mogu se upisati u školu, a odrasli teško mogu naći posao jer ih poslodavci ne žele zaposliti. Zbog straha od diskriminacije ljudi se ne žele testirati na virus hepatitisa B niti reći drugima da su bolesni. Neki će radije ugroziti vlastito zdravlje i zdravlje svoje obitelji nego reći istinu. Tako se ta opasna bolest može prenositi s koljena na koljeno.

Potreban je odmor

“Premda mi je liječnik rekao da moram strogo mirovati, nakon dva mjeseca vratio sam se na posao”, priča Dukk Yun. “Krvne pretrage i CT snimke nisu pokazivale znakove ciroze, pa sam mislio da je sa mnom sve u redu.” Nakon tri godine poduzeće u kojem je radio premjestilo ga je u jedan veliki grad, gdje mu je život postao još stresniji. Nastavio je raditi jer je trebao plaćati račune i prehraniti obitelj.

Za nekoliko mjeseci jako mu je porasla koncentracija virusa u krvi i počeo se osjećati krajnje iscrpljeno. “Morao sam dati otkaz na poslu”, kaže on. “Sada mi je žao što sam tako puno radio. Da sam ranije usporio tempo svojih aktivnosti, možda se ne bih tako razbolio i time nanio još veću štetu svojoj jetri.” Dukk Yun izvukao je iz tog iskustva važnu pouku. Otad je počeo manje raditi i skromnije živjeti. Osim toga cijela njegova obitelj pružila mu je podršku te je spremno surađivala s njim. Njegova je žena čak našla honorarni posao kako bi lakše spajali kraj s krajem.

Kako živjeti s hepatitisom B

S vremenom se Dukk Yun donekle oporavio. No krv mu je sve teže prolazila kroz jetru, zbog čega mu je porastao krvni tlak. Nakon 11 godina puknula mu je krvna žila u jednjaku, pa mu je krv počela navirati na usta. Završio je u bolnici te je tjedan dana ostao na liječenju. Četiri godine kasnije iznenada je postao smeten i dezorijentiran. U mozgu mu se nakupio amonijak jer ga jetra više nije mogla u potpunosti izlučivati iz krvotoka. No liječnici su mu otklonili taj problem za nekoliko dana.

Dukk Yun danas ima 54 godine. Ako mu se stanje opet pogorša, više neće moći puno učiniti za svoje zdravlje. Antivirusne terapije ne mogu u potpunosti ukloniti virus iz organizma, a mogu imati i ozbiljne nuspojave. Posljednja je opcija presađivanje jetre, no lista čekanja duža je od popisa darovatelja organa. “Ja sam poput tempirane bombe koja se svakog časa može aktivirati”, kaže Dukk Yun. “No ne želim se time previše opterećivati — od toga nema nikakve koristi. Još uvijek sam živ, imam krov nad glavom i divnu obitelj. Čak bih rekao da mi je bolest donijela i neke koristi. Sad imam više vremena za svoju obitelj i za proučavanje Biblije. To me oslobađa straha od prerane smrti i pomaže mi da radosno očekujem vrijeme kada više neće biti bolesti.” *

To što Dukk Yun ima tako pozitivan stav pomaže njegovoj obitelji da živi sretnim životom. On, njegova žena i njihovo troje djece velik dio svog vremena provode u propovijedanju dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu.

^ odl. 4 Bolest se smatra kroničnom ukoliko imunološki sustav ne suzbije virus u roku od šest mjeseci.

^ odl. 7 Probudite se! ne zagovara neki konkretan način liječenja.

^ odl. 9 Površinu uprljanu krvlju zaražene osobe treba odmah temeljito očistiti, koristeći zaštitne rukavice i priručno dezinfekcijsko sredstvo za čišćenje domaćinstva.

^ odl. 18 U vezi s biblijskim obećanjem da će doći vrijeme kada više neće biti bolesti vidi Otkrivenje 21:3, 4 i knjigu Što Biblija doista uči?

Ako se na vrijeme započne s liječenjem, može se spriječiti daljnje oštećenje jetre

Zbog straha od diskriminacije mnogi se ne žele testirati niti reći drugima da boluju od hepatitisa B