Upoznajte Batake
Kad je u 13. stoljeću čuveni istraživač Marco Polo došao na indonezijski otok Sumatru, ondje je vidio neke gorštake za koje je rekao da “žive poput životinja i jedu ljudsko meso”. Smatra se da je govorio o pripadnicima naroda Batak. No moja žena i ja imamo potpuno drugačije mišljenje o njima. Pozivamo vas da upoznate te ljude koje smo mi upoznali i zavoljeli.
Bataci su jedna od najvećih domorodačkih skupina u Indoneziji — procjenjuje se da ih ima oko osam milijuna. Smatra se da taj narod čini šest samostalnih, ali blisko povezanih plemena, a to su Toba, Simalungun, Karo, Dairi, Angkola i Mandailing. Svako od njih sastoji se od velikih rodovskih zajednica. Kad se Bataci sretnu, obično najprije pitaju jedni druge: “Iz kojeg si roda?” Tako brzo saznaju u kakvom su srodstvu.
Pravila o sklapanju braka
Tradicionalni brakovi Bataka ne sjedinjuju samo dvoje ljudi, nego i dva roda. Idealnim bračnim partnerom smatraju se bratići ili sestrične s majčine strane. Međutim strogo je zabranjeno stupiti u brak s bratićem ili sestričnom s očeve strane ili nekim iz svog roda. Inače se kod tradicionalnog sklapanja braka poštuje pravilo: Muškarci iz roda A žene se pripadnicama roda B, muškarci iz roda B žene se pripadnicama roda C, a muškarci iz roda C pripadnicama roda A. Zahvaljujući takvom sklapanju brakova uvelike jačaju rodbinske veze između Bataka, a mladi bračni par dobiva jako mnogo rođaka.
Čak i ako su bračni parovi zakonski vjenčani i imaju djecu, rodovske zajednice ne priznaju njihov brak sve dok se ne održi tradicionalno rodovsko vjenčanje. Raskošan obred sklapanja braka može trajati nekoliko sati, a može mu prisustvovati i nekoliko stotina rođaka.
U plemenu Karo pripadnici mladoženjine obitelji plate cijenu za nevjestu, a potom članovi nevjestine obitelji pažljivo prebroje novac. Tek se tada može nastaviti s obredom sklapanja braka. Pripadnici oba roda drže duge govore o bračnom životu. Mladoženja i nevjesta slušaju ih s poštovanjem. Potom slijede gozba i ples.
Raj za poljoprivrednike
U prošlosti su mnoge obitelji Bataka živjele u zajedničkim plemenskim nastambama. Bile su to dugačke kuće s karakterističnim krovovima sedlastog oblika čiji šiljasto izdignuti krajevi nalikuju bikovim rogovima. Neke od tih bogato ukrašenih kuća — načinjenih od drva, bambusa i palminih vlakana — bile su
sagrađene na drvenim stupovima, a pri gradnji nisu bili korišteni čavli. Te su nastambe znale biti tako velike da je u njima živjelo čak 12 obitelji. Neke kuće stare 300 godina još su uvijek nastanjene. Ispod poda koji se nalazi prilično visoko iznad tla ljudi drže domaće životinje — goveda, kokoši, pse, svinje i vodene bivole.Ljudi koji žive uz jezero Tobu uglavnom se bave zemljoradnjom, ribolovom, uzgojem stoke i turizmom. Ogromni prirodni amfiteatar oko Tobe pravi je raj za poljoprivrednike. Visoko iznad jezera uzdižu se smaragdnozelene terase na kojima se uzgaja riža. Kava, voće i začinsko bilje rastu uz bujne povrtnjake u kojima se na tamnom, plodnom vulkanskom tlu uzgaja svakovrsno povrće. Ribari u drvenim čamcima love ribu iz hladnog, bistrog jezera.
Na kraju dana djeca se veselo kupaju i brčkaju u jezeru, a muškarci se druže u kafićima. Svježim večernjim zrakom odjekuju zvuci glazbe. Bataci su u svojoj domovini poznati po glasnom i vrlo osjećajnom pjevanju. Oni vole i plesati — muškarci u svojoj grupi, a žene u svojoj — pri čemu izvode ljupke pokrete rukama.
Burna prošlost
Od vremena Marca Pola pa sve do 19. stoljeća iz tog dijela svijeta stizali su izvještaji na temelju kojih se moglo zaključiti da su Bataci okrutni ljudožderi koji ritualno jedu svoje ratne neprijatelje i zločince. No moguće je da su neke “šokantne priče o ljudožderskim običajima proširili sami Bataci kako bi spriječili strance da dođu na njihov teritorij”, kaže profesor Leonard Andaya, koji predaje povijest na Havajskom sveučilištu. Bilo kako bilo, “u 19. stoljeću nizozemske kolonijalne vlasti zabranile su ljudožderstvo u područjima pod svojom upravom”, stoji u knjizi The Batak—Peoples of the Island of Sumatra.
Bataci su bili animisti te su štovali mnoge bogove i duhove. Vršili su i razne žrtvene obrede te su se bavili prizivanjem duhova, gatanjem i čaranjem. Na trake načinjene od kore drveta zapisivali su uroke i upute o vračanju i spravljanju pripravaka za iscjeljivanje bolesti. Te trake koje su bile duge i do 15 metara
presavijali su poput lepeze i tako dobivali svojevrsne knjige. Izrađivali su i raskošno ukrašene svete tkanine koje su ih trebale štititi od zla i služiti za proricanje budućnosti.Povijesni zapisi pokazuju da su prvi misionari sa Zapada koji su došli propovijedati Batacima bili baptisti Richard Burton i Nathaniel Ward. Oni su stigli 1824. Deset godina kasnije, u vrijeme kad je nizozemska vojska nastojala zauzeti dijelove Indonezije, došla su druga dva misionara — Amerikanci Henry Lyman i Samuel Munson. Oni su se odvažili kročiti na područje na kojem su živjeli Bataci, no ubrzo su bili ubijeni. Dva katolička misionara koja su se oglušila na upozorenja da se drže podalje od opasnih područja vjerojatno su doživjela istu sudbinu.
Međutim njemački misionar Ludwig Nommensen, koji je 1862. počeo propovijedati evanđelje među Batacima, ostao je živ te je mnoge obratio na kršćanstvo. Zanimljivo je da ga još dan-danas cijene mnogi domaći stanovnici. Danas se Bataci većinom izjašnjavaju kao kršćani. Ostali pripadnici tog naroda uglavnom su muslimani ili animisti. No mnogi još uvijek drže do nekih svojih tradicionalnih vjerovanja.
Počinje se propovijedati prava dobra vijest
Otprilike 1936. Jehovini svjedoci stigli su u područja u kojima žive Bataci te su im počeli prenositi dobru vijest o Božjem Kraljevstvu, za koju je Isus prorekao da će se propovijedati “po svemu svijetu” (Matej 24:14). Mnogi su Bataci prihvatili biblijsku poruku i napustili svoja praznovjerna vjerovanja i običaje. Tako danas na tom području ima tridesetak skupština Jehovinih svjedoka. (Vidi popratni okvir.)
Dok moja žena i ja propovijedamo dobru vijest ljudima na ovom području, često susrećemo turiste koji dolaze na jezero Tobu i dive se prekrasnim krajolicima te klimi kakva se može samo poželjeti. Srdačno im kažemo da i mi tako mislimo. No potom dodamo da su prava ljepota ovog kraja njegovi stanovnici — srdačni i simpatični Bataci.