Francuska: “Jehovini svjedoci poštuju državne zakone. (...) Ne ugrožavaju javni red. Rade, plaćaju poreze, doprinose ekonomskom razvoju naše zemlje i daju novac u dobrotvorne svrhe. Užitak ih je promatrati na njihovim skupovima, gdje se u miru sastaju iako su različitih rasa i dolaze iz raznih društvenih slojeva. (...) Kad bi svi ljudi bili Jehovini svjedoci, policajci bi ostali bez posla” (glasnogovornik Sindikata francuske policije).

Ukrajina: “Jehovini svjedoci poučavaju djecu da žive po visokim moralnim mjerilima. Čak i ako su neki postupci, pa i stavovi, u društvu općeprihvaćeni, svoju djecu uče da ih se klone ako bi njima štetili sebi ili drugima. Stoga upozoravaju djecu na posljedice uzimanja droge, pušenja i pijenja alkohola. Poštenje i marljivost smatraju jako važnim. (...) Jehovini svjedoci uče svoju djecu moralnom ponašanju, poučavaju ih da poštuju vlasti, druge ljude i njihovu imovinu te da budu pošteni građani” (Povijest religije u Ukrajini, profesor Petro Jarockij).

Italija: “Trideset tisuća ljudi na stadionu Olimpico sluša program u tišini. (...) Nitko ne baca smeće, nitko ne ometa druge, nitko ne viče. Tako je jučer izgledao stadion Olimpico. (...) Nitko se ne ponaša nepristojno i ne puši. Na podu nema niti jedne limenke. Mogu se vidjeti samo otvorene Biblije, ljudi koji pišu zabilješke te djeca koja mirno sjede” (L’Unità, članak o kongresu Jehovinih svjedoka u Rimu).

“Jehovini svjedoci uče svoju djecu moralnom ponašanju (...) te da budu pošteni građani”

Velika Britanija: “Arhiđakon Cheltenhama rekao je da [Anglikanskoj crkvi] trebaju predani ljudi koji će propovijedati  poput Jehovinih svjedoka” (The Gazette, biskupija Gloucester).

Nizozemska: U dvoranu Jehovinih svjedoka u gradu Leeuwardenu stiglo je pismo u kojem je stajalo: “Želimo vam zahvaliti jer zbog vas naša ulica Noorderweg izgleda prekrasno. Uvijek ste lijepo odjeveni i uljudni. Djeca su pristojna, odrasli nikad ne parkiraju nepropisno, ne bacaju smeće po ulici, a okoliš vaše dvorane uvijek je čist i uredan. Nadamo se da ćete dugo vremena biti ovdje. Jako nam je drago što ste naši susjedi.”

Meksiko: Elio Masferrer, istraživač i profesor na fakultetu antropologije i povijesti, rekao je da Jehovini svjedoci pomažu ljudima koji su se “u obitelji suočili sa strašnim problemima poput silovanja, obiteljskog nasilja, alkoholizma i ovisnosti o drogi”. On smatra da učenja Jehovinih svjedoka “pomažu osobama koje se osjećaju bezvrijednima da izgrade samopoštovanje” te da “svojim ponašanjem ugađaju Bogu, zbog čega u životu nemaju velikih problema” (list Excélsior).

Brazil: U jednim je novinama pisalo: “Organizacija Jehovinih svjedoka uistinu je zadivljujuća. Mjesta na kojima se okupljaju uvijek su čista. Sve je jako dobro organizirano. (...) Kad neki njihov skup završi, objekt je čišći nego što je bio. Tijekom programa svi pozorno slušaju. Nitko se ne gura. Svi se tako lijepo ponašaju. (...) Red i mir prepoznatljiva su obilježja te religije. Njezini pripadnici znaju što znači štovati Boga” (Comércio da Franca).

Jehovini svjedoci čvrsto vjeruju da Stvoritelj bolje od ikoga zna po kojim načelima ljudi trebaju živjeti (Izaija 48:17, 18). Kad drugi pohvalno govore o njihovom dobrom vladanju, ne smatraju da su oni zaslužni za to, nego Bog po čijim mjerilima žive. Isus je rekao: “Neka vaše svjetlo svijetli pred ljudima, da bi vidjeli vaša dobra djela i slavili Oca vašega koji je na nebesima” (Matej 5:16).