O KOME se radi? O jaguaru, najvećoj mački na američkom kontinentu. Gdje jaguar živi? U džunglama, močvarama, šumama, pustinjama i područjima obraslim šikarom u Srednjoj i Južnoj Americi. Za razliku od većine mačaka, jaguar se snalazi dobro ne samo na tlu ili na drveću nego i u vodi.

Zamislite da stojite pokraj odraslog mužjaka jaguara. Najveći primjerci mogu biti dugi dva metra, ne uključujući rep, i teški 120 kilograma, pa i više. Jaguar je samotnjak i sastaje se s drugim pripadnicima svoje vrste samo radi parenja. Mužjak je spreman za parenje kad navrši tri ili četiri godine, a ženka se obično prvi put okoti s dvije godine. Ženka je skotna tri do četiri mjeseca i najčešće okoti dva mladunca. Poznato je da jaguari mogu živjeti u zatočeništvu preko 20 godina.

O tim velikim mačkama, koje su toliko tajanstvene i neuhvatljive, jedan je biolog rekao: “Jaguara je jako teško pronaći. Može se dogoditi da stojite pokraj njega, a da ga uopće ne vidite.” Jaguar ima zlatnosmeđe krzno posuto crnim prstenastim mrljama, unutar kojih se nalaze manje pjege, što mu pomaže da se sakrije i potom neopaženo nestane u tami.

Jaguar, koji je iskusan lovac, hrani se s oko 85 raznih vrsta životinja, uključujući tapire, jelene i majmune. Budući da se odlično snalazi u vodi, jaguar s lakoćom hvata ribe i kornjače. Promatrači su jednom vidjeli kako je jaguar ubio odraslog konja, vukao ga oko 80 metara po tlu i potom ga odnio preko rijeke.

Ova inteligentna mačka često vreba svoj plijen sjedeći u tišini na nekom drvetu. Dok krdo pekarija, brzih životinja sličnih svinjama, ne sluteći opasnost prolazi ispod drveta, jaguar iznenada napada. Jednim snažnim ugrizom ubija jednog pekarija i potom se brzo vraća na stablo. Ondje čeka da krdo prođe i potom odnosi svoj plijen.

Za razliku od drugih velikih mačaka, jaguar gotovo nikada ne napada čovjeka i ne ubraja se u ljudoždere. Ustvari, ljudi puno više ugrožavaju jaguara nego on njih.

Jaguari su nekad živjeli na području koje se proteže od juga Sjedinjenih Država skoro do krajnjeg juga Južne Amerike. Danas je područje na kojem žive gotovo upola manje nego prije stotinu godina. Do sredine 1970-ih lovci su svake godine ubijali tisuće jaguara  radi krzna. Samo 1968. s američkog je kontinenta bilo izvezeno više od 13 500 komada krzna. Godine 2002. bilo je procijenjeno da je preostalo manje od 50 000 jaguara. Danas u divljini živi još samo oko 15 000 primjeraka.

Jedno istraživanje Društva za očuvanje divljine pokazalo je da je gotovo 40 posto jaguarovog prvobitnog staništa uništeno krčenjem šuma. Samo u Meksiku svake minute navodno nestane stanište veličine nogometnog igrališta. Zbog toga je jaguar prisiljen napadati stoku kako bi preživio.

Oko 200 zemalja poštuje propise Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim životinjskim i biljnim vrstama, prema kojoj je protuzakonito loviti jaguare u komercijalne svrhe. Osnivaju se rezervati kako bi se zaštitilo njihovo prirodno stanište. Godine 1986. u Belizeu je osnovan prvi rezervat za zaštitu jaguara na svijetu, pod imenom Cockscomb Basin Wildlife Sanctuary. U tu je svrhu i Meksiko odvojio više od 150 000 hektara tropske šume unutar Rezervata biosfere Calakmul na poluotoku Yucatánu.

Koliki će uspjeh ljudi postići u zaštiti ovog “kralja džungle” tek ćemo vidjeti. No tješi nas to što znamo da će naš Stvoritelj pun ljubavi uskoro “uništiti one koji zemlju uništavaju” i da će s vremenom zavladati mir između ljudi i životinja, kao što je Bog i naumio (Otkrivenje 11:18; Izaija 11:6-9).