“MEKANA sam i okrugla, grijem zimi, a hladim ljeti. Što sam ja?” Kad biste tu zagonetku postavili nomadima iz nekih dijelova središnje Azije, oni bi odmah rekli: “Jurta.” Nekad su te tradicionalne nastambe bile uobičajen prizor u stepama Mongolije i Kazahstana te u planinama i dolinama Kirgistana.

Jurta je kružni šator koji na zidovima ima ukrasne prostirke od trske. Izvana je prekrivena slojevima sukna od ovčje vune. Jurte su lagane i lako ih je sastaviti. Ipak, čvrste su i udobne za stanovanje tijekom vrućih ljeta i hladnih zima. Kirgizi ih nazivaju sive kuće, Kazasi suknene kuće, a Mongoli ger, što znači “dom”.

Jurte mogu biti sivosmeđe ili bijele, ovisno o boji vune od koje su napravljene. Kirgizi i Kazasi često ih ukrašavaju tipičnim motivima koji prikazuju ovnujske rogove, a izrađuju se od vune bojene žarkim bojama. U prošlosti su lijepe prostirke i tepisi bili pokazatelj nečijega imovinskog stanja i ugleda.

Vrlo važan dio jurte središnji je obruč, na koji su pričvršćene krovne motke. Zahvaljujući tom čvrstom i teškom obruču jurta je stabilna te ima otvor na krovu. Otvor je prekriven suknom, naprimjer tijekom hladnog vremena, a može ga se otkriti radi prozračivanja. Za vedrih noći obitelj kroz njega može promatrati zvjezdano nebo.

U nekim seoskim područjima Kazahstana, Kirgistana i Mongolije još uvijek ima nomada. Becky Kemery u svojoj knjizi Yurts—Living in the Round opisala je kako Mongoli sele svoje jurte. U knjizi stoji: “Na jednu devu natovare kostur jurte. Pritom paze da teret bude ravnomjerno raspoređen. Na kraju na grbu stave krovni obruč. Na drugu devu natovare sukna. Ondje gdje nema deva pastiri stave jurte na kola koja vuku jakovi ili konji ili ih pak kamionom prebace na novo odredište.”

Mongolske jurte imaju ravnije krovne motke i niže krovove od ostalih jurti. Zbog takve konstrukcije mogu izdržati jake vjetrove i manje privlače gromove, što je jako važno  budući da se nalaze u ravnicama. U Kirgistanu i Kazahstanu jurte imaju kupolast krov, pa izgledaju zaobljenije. Ulaz je obično okrenut prema suncu kako bi u jurtu ušlo što više svjetla. U njoj se nasuprot ulaza nalaze drvene škrinje na koje su složeni šareni tepisi i prostirke. Običaj je da uvaženi gost ili najstariji muški član obitelji sjedi ispred toga šarenog ukrasa.

Desna strana jurte namijenjena je ženama. Ondje se nalazi posuđe te pribor za čišćenje, šivanje i izradu sukna. Druga je strana rezervirana za muškarce. Ondje se mogu vidjeti sedla, bičevi i druga oprema za lov i stočarstvo.

Život nomada jako se promijenio od ruske revolucije koja je izbila 1917. godine. Širom središnje Azije Rusi su počeli graditi škole, bolnice i ceste, pa se ljudi više nisu toliko selili.

S vremenom su mnogi tamošnji narodi prestali živjeti nomadskim životom i nastanili se u selima i gradovima. No neki pastiri tijekom ljetnih mjeseci ipak koriste jurte dok na velikim imanjima čuvaju ovce, krave i konje.

Maksat iz Kirgistana, koji ima gotovo 40 godina, kaže: “Dok sam bio dječak, s ocem sam čuvao stoku. U srpnju, kad bi se snijeg otopio, a putevi postali prohodni, vodili smo stoku na visoke planinske pašnjake.

Jurtu bismo podignuli u blizini nekoga planinskog potoka da bismo imali dovoljno vode za kuhanje i pranje. U planinama smo ostajali sve do listopada, kad bi zahladnjelo.” Dakle jurte su još uvijek prisutne u životu ljudi.

U nekim zemljama, naprimjer u Kirgistanu, uz cestu se još uvijek mogu vidjeti jurte. Često se koriste kao trgovine ili restorani, u kojima posjetitelji mogu uživati u domaćoj kuhinji. Turisti koji žele osjetiti dašak prošlosti mogu prespavati u jurtama u kirgiskim planinama ili u blizini kristalno čistog jezera Isyk-Köla.

U središnjoj Aziji jurte se ponekad koriste i u pogrebnim običajima. Maksat kaže: “U Kirgistanu se pokojnika položi u jurtu, a obitelj i prijatelji dođu i oplakuju njegovu smrt.”

U posljednje vrijeme jurte se mogu vidjeti i u zapadnim zemljama. Neki ljudi zagovaraju njihovo korištenje zato što su praktične i dobro se uklapaju u okoliš. No današnje se jurte prilično razlikuju od nekadašnjih. Izrađuju se od modernih materijala i obično su trajne nastambe.

Ne zna se točno odakle potječu jurte, ali sa sigurnošću se može reći da je njihova vrijednost neupitna. One pričaju priču o životu nomada iz središnje Azije i trajno su svjedočanstvo domišljatosti tih prilagodljivih i jedrih ljudi.