Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Strah i trepet 19. stoljeća

Strah i trepet 19. stoljeća

Godine 1854. Londonom je ponovno harala kolera. Širila se nevjerojatnom brzinom. Mnogi ljudi probudili bi se zdravi, ali do večeri bi umrli. Lijeka nije bilo.

KOLERA je bila najstrašnija pošast 19. stoljeća. Nije se znalo što uzrokuje tu tešku crijevnu bolest praćenu jakim proljevom i dehidracijom. Neki su mislili da je izaziva udisanje neugodnih mirisa koji nastaju raspadanjem organskih tvari. Njihove su sumnje bile razumljive. Iz rijeke Temze, koja prolazi Londonom, širio se odvratan smrad. Je li on prenosio bolest?

Pet godina ranije liječnik John Snow tvrdio je da koleru ne uzrokuje zagađeni zrak, nego zagađena voda. Još jedan liječnik, William Budd, smatrao je da tu bolest prenose organizmi nalik gljivicama.

Tijekom epidemije koja je izbila 1854. John Snow odlučio je provjeriti svoju teoriju. Zato je u londonskoj četvrti Sohou pratio navike ljudi koji su se zarazili kolerom. Pitao se što im je zajedničko. Došao je do zanimljivog otkrića. Svi zaraženi u toj četvrti uzimali su vodu na istoj javnoj crpki, a uzročnici kolere dospjeli su u vodu preko kanalizacije. *

Te iste godine došlo je do još jednoga važnog otkrića na području medicine. Talijanski znanstvenik Filippo Pacini objavio je rad u kojem je opisao mikroorganizam koji uzrokuje koleru. No njegovo je istraživanje prošlo prilično nezapaženo, a i otkrića do kojih su došli John Snow i William Budd. Kolera je nastavila bjesnjeti sve do 1858.

Strašan smrad

Britanski parlament odugovlačio je s izgradnjom novoga kanalizacijskog sustava koji bi omogućio da se Temza pročisti. No onda je 1858. zbog jako vrućeg ljeta taj problem ponovno postao vrlo aktualan. Temza, koja je prolazila pored Donjeg doma, toliko je zaudarala da su političari bili primorani na prozore vješati zavjese namočene u dezinfekcijsko sredstvo kako bi ublažili smrad. To je navelo parlament da napokon nešto poduzme. Za samo 18 dana donesena je odluka o izgradnji nove kanalizacije.

Izgrađeni su veliki kanali koji su otpadne vode odvodili u istočni dio Londona. Ondje su se ispuštale u Temzu kad bi nastupila najveća plima, a onda bi ih oseka povukla u more. Rezultati su bili izvanredni. Kad se cijeli London priključio na novu kanalizaciju, epidemija je konačno zaustavljena.

Tada je sa sigurnošću utvrđeno da se kolera ne prenosi smrdljivim zrakom, nego zaraženom vodom i hranom. Osim toga postalo je jasno da su održavanje higijene i dobri sanitarni uvjeti glavni način sprečavanja zaraze.

Zakon koji je bio ispred svog vremena

Tisućama godina prije nego što su epidemije kolere harale Londonom, Mojsije je izveo izraelski narod iz Egipta. Izraelci su proveli oko 40 godina u Sinajskoj pustinji, ali nikad nije došlo do izbijanja kolere ili neke druge epidemije. Kako je to moguće?

Izraelci su dobili zapovijed da zakopavaju izmet izvan tabora kako ne bi onečistili prostor u kojem su boravili ni izvore vode. Ta je zapovijed zapisana u Bibliji, u 5. Mojsijevoj 23:12, 13. Ondje stoji:

“Izvan tabora imaj skrovito mjesto gdje ćeš izlaziti. Među opremom svojom imaj i lopaticu, pa kad ideš van da vršiš nuždu, njome iskopaj rupu, pa se okreni i pokrij izmet svoj.”

Ta jednostavna uputa štitila je Izraelce od bolesti koje su pogađale okolne narode. Slične higijenske mjere i u naše vrijeme spašavaju živote mnogih ljudi. * Spomenut ćemo jedan primjer.

“Nikad nije izbila nikakva zaraza”

Tijekom 1970-ih mnogi su Jehovini svjedoci zbog progona pobjegli iz Malavija u susjedni Mozambik. Više od 30 000 muškaraca, žena i djece živjelo je u deset izbjegličkih logora. Dobro je poznato da u takvim logorima često izbijaju bolesti koje se prenose zagađenom vodom. Kako su se Jehovini svjedoci nosili s tim problemom?

Lemon Kabwazi živio je u najvećem izbjegličkom logoru u Mlangeniju, u kojem je bilo 17 000 Jehovinih svjedoka. On kaže: “Logor je uvijek bio čist. Poljski zahodi nalazili su se izvan njega i nitko nije smio vršiti nuždu unutar logora. Izvan logora iskopali smo jame u koje smo bacali smeće. Dobrovoljci su savjesno vodili brigu o higijeni. Između ostalog pazili su da voda koja se donosila u logor bude čista. Ona se uzimala iz bunara koji su bili iskopani daleko od zahoda i smeća. Iako nas je puno živjelo na malom prostoru, nikad nije izbila nikakva zaraza jer smo se držali biblijskih načela o higijeni. Nikad nitko nije obolio od kolere.”

Nažalost, u nekim dijelovima svijeta kuće još uvijek nemaju prikladnu kanalizaciju. Od bolesti koje se prenose izmetom i mokraćom svakog dana umre otprilike 5 000 djece.

Kolera i slične bolesti mogu se spriječiti. Osim toga učinjeno je mnogo da bi se ljudima omogućili dobri sanitarni uvjeti. No Biblija nam jamči da će u budućnosti sve bolesti biti uklonjene. U Otkrivenju 21:4 piše da u Božjem Kraljevstvu “smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli više neće biti”. Biblija obećava da u to vrijeme “nitko od stanovnika neće reći: ‘Bolestan sam’” (Izaija 33:24).

 

^ odl. 5 Godine 1854. već su postojali zahodi s ispiranjem, no kanalizacijski sustav bio je primitivan. Otpadne vode iz kanalizacije ispuštale su se izravno u Temzu, iz koje je velik dio grada dobivao pitku vodu.

^ odl. 15 Budući da se kolera prenosi zaraženom hranom i vodom, neophodno je poduzeti odgovarajuće mjere opreza. Treba izuzetno paziti na sve što se stavlja u usta. Vodu treba pročišćavati, a hranu kuhati dovoljno dugo.

Rijeka Temza širila je smrt jer su se u nju ulijevale otpadne vode Londona zaražene kolerom. To je motiv mnogih ilustracija iz 19. stoljeća