U IDUĆIH nekoliko dana imao sam priliku bolje upoznati te životinjice. Saznao sam na kojim se stijenama vole sunčati, gdje se nalaze njihove glavne jazbine i kako preživljavaju visoko u planinama, u surovim predjelima u kojima ne raste drveće.

Sviscima nije lako živjeti na alpskim livadama. Zime su hladne, a područje na kojem žive može mjesecima biti prekriveno snijegom. Osim toga prijeti im opasnost od grabežljivaca, koji ih vrebaju s tla i iz zraka. Stoga svisci trebaju dobro surađivati te biti jako snalažljivi i oprezni da bi opstali u svom alpskom staništu.

Oni obično žive u skupinama koje se sastoje od mužjaka i ženke te njihovog potomstva. Svaka od tih obitelji ima nekoliko jazbina — u jednoj od njih žive, a u druge se skrivaju kad im zaprijeti opasnost. Ponekad iskopaju jazbinu ispod nekog velikog kamena. Takve nastambe jako su praktične — kamen služi sviscima kao promatračnica i kao terasa na kojoj se mogu sunčati i odmarati.

Svisci jako drže do čistoće. Imaju posebnu jazbinu u kojoj vrše nuždu kako bi im ona u kojoj žive uvijek bila čista. Na kraju glavne jazbine svisci iskopaju malo veću jamu koju prekriju travom. U tom toplom i sigurnom skrovištu ženka donosi na svijet mlade. Osim toga ondje se svi članovi obitelji mogu sklupčati jedan do drugoga i utonuti u dugačak zimski san.

Čuvanje straže vjerojatno je najvažnija obiteljska dužnost svizaca. Jedan odrasli svizac stražari dok ostali članovi obitelji u blizini traže hranu. Ponekad stražar stane na stražnje noge kako bi bolje vidio što se događa oko njega i otkrio prijeti li im opasnost. Orlovi, lisice i ljudi najveća su prijetnja alpskim sviscima. Kad se oni pojave u blizini ili kad svizac ugleda neku veliku pticu grabljivicu, oglasi se zviždukom koji upozorava na opasnost. Zanimljivo je da se zvižduk koji upozorava na opasnost od orlova — njihovih glavnih krilatih neprijatelja — znatno  razlikuje od ostalih zvižduka. Čim čuju zvižduk, svisci odjure u skrovište. Čini se da u tren oka nestanu s lica zemlje!

Poslušnost može biti pitanje života i smrti. To naročito vrijedi za mladunce, koji su omiljena hrana surih orlova. Ako je grabežljivac jako blizu, svizac koji čuva stražu skloni se u obližnju jazbinu zajedno s ostalim članovima obitelji. Zatim nakon nekoliko minuta oprezno pomoli glavicu da vidi je li opasnost prošla.

Na planinskim livadama na kojima žive alpski svisci ima obilje trave koju mogu jesti. Ondje je ljeti vrlo ugodno. Za prohladnih dana svisci se sunčaju na okolnim stijenama. No teže podnose visoke temperature jer ne mogu skinuti svoj krzneni kaputić. Stoga su obično aktivniji rano ujutro i kasno poslijepodne.

Alpski svisci sigurno ne pate od nesanice. Oni otprilike šest mjeseci spavaju zimski san. Njihov srodnik, planinski svizac, zna spavati i do devet mjeseci. Za vrijeme zimskog sna alpskom se sviscu broj otkucaja srca smanji na jedan do dva u minuti, a njegova tjelesna temperatura spusti se na oko 5 Celzijevih stupnjeva. Naravno, svisci se trebaju dobro pripremiti da bi tako dugo izdržali bez hrane. Tijekom ljeta i rane jeseni jako puno jedu da bi nakupili zalihe masti iz kojih će crpiti energiju za vrijeme dugog zimskog sna.

Mladi svisci jako su razigrani i često trče u krug loveći jedni druge. Nasmijao sam se kad sam vidio kako su se tri mališana koja su se u šali hrvala i gurkala na koncu otkotrljala niz travnatu padinu. I mladi i odrasli svisci pozdravljaju se tako da se dodiruju njuškicama. Članovi obitelji jedni drugima čiste i uređuju dlaku, a tijekom hladnih razdoblja stisnu se jedni kraj drugih kako bi se utoplili.

Kao što smo vidjeli, svisci se pripremaju za budućnost i čuvaju se opasnosti (Job 12:7). Ljudi bi mogli ponešto naučiti od tih malih glodavaca.