PROFESOR František Vyskočil s Karlovog sveučilišta u Pragu poznat je u mnogim zemljama po svojim istraživanjima s područja neurofiziologije. Premda je prije bio ateist, danas čvrsto vjeruje u Boga. U intervjuu za Probudite se! profesor Vyskočil objasnio je zašto je promijenio svoje gledište.

Kako ste gledali na religiju prije nego što ste se počeli baviti znanošću?

Bio sam odgajan kao ateist i moj je otac često ismijavao svećenike. Godine 1963. završio sam studij biologije i kemije. Za vrijeme školovanja vjerovao sam da teorija evolucije daje pravi odgovor na pitanje o postanku različitih životnih oblika.

Recite nam nešto o svojoj znanstvenoj karijeri.

Nakon što sam doktorirao, nastavio sam se baviti znanstvenim radom — istraživao sam kemijska i električna svojstva živčanih sinapsi. Proučavao sam i neurone, proteinske pumpe u staničnim membranama, metode presađivanja tkiva te ublažavanja i suzbijanja alergijskih reakcija. Rezultati mnogih mojih istraživanja bili su objavljeni u znanstvenim časopisima, a neki moji radovi mogu se naći u stručnim knjigama i priručnicima. S vremenom sam na preporuku svojih kolega znanstvenika primljen u Znanstveno društvo Češke Republike. Nakon baršunaste revolucije, koja se odigrala krajem 1989, počeo sam raditi kao profesor na Karlovom sveučilištu. Tako mi se pružila prilika da putujem u zapadne zemlje kako bih se sastajao i izmjenjivao iskustva s drugim znanstvenicima, od kojih su neki bili nobelovci.

Jeste li ikad razmišljali o Bogu?

U neku ruku jesam. Ponekad sam se pitao zašto mnoge visokoobrazovane osobe, pa i neki moji profesori, vjeruju u Boga — premda u vrijeme komunizma nisu bili spremni to javno priznati. Ja sam smatrao da su Boga izmislili ljudi. Osim toga, bio sam strašno ogorčen zbog zlodjela počinjenih u ime religije.

Kako to da ste promijenili svoj stav prema evoluciji?

Prve sumnje u vezi s evolucijom javile su mi se kad sam počeo proučavati sinapse. Zadivio sam se kad sam vidio koliko su složene te navodno jednostavne veze između živčanih stanica. Pitao sam se: Kako bi sinapse i genetske upute koje njima upravljaju mogle nastati pukim slučajem? To mi uopće nije imalo smisla.

 A onda sam početkom 1970-ih bio na predavanju jednog uglednog ruskog znanstvenika i profesora. On je rekao da živi organizmi nisu mogli nastati spontanim mutacijama i prirodnim odabirom. Netko iz publike upitao ga je gdje onda možemo naći pravi odgovor. Nato je profesor izvadio iz sakoa malu Bibliju na ruskom, podigao je i rekao: “Čitajte Bibliju — naročito izvještaj o stvaranju iz knjige Postanka.” *

Kasnije sam u predvorju upitao tog profesora je li ozbiljno mislio ono što je rekao o Bibliji. Njegov odgovor glasio je otprilike ovako: “Jednostavne bakterije mogu se podijeliti svakih dvadesetak minuta i sadrže na stotine različitih proteina. Svaki od tih proteina izgrađen je od 20 vrsta aminokiselina poredanih u dugačke lance, a neki od njih mogu se sastojati od nekoliko stotina aminokiselina. Da bi se bakterije postupno razvile iz niza korisnih mutacija, trebalo bi puno više vremena od tri ili četiri milijarde godina, koliko, po mišljenju mnogih znanstvenika, život postoji na Zemlji.” Profesor je rekao da mu je mnogo logičnije ono što piše u knjizi Postanka.

Kako su riječi tog profesora utjecale na vas?

Zbog onog što je rekao, ali i zbog sumnji koje su me već neko vrijeme mučile, odlučio sam razgovarati o tome s nekim svojim kolegama i prijateljima koji vjeruju u Boga. No njihovi argumenti nisu mi djelovali uvjerljivo. Nakon toga razgovarao sam s jednim farmakologom koji je Jehovin svjedok. On je tri godine pomagao mojoj ženi Emi i meni da bolje upoznamo Bibliju. Kad smo počeli proučavati Bibliju, posebno su nas se dojmile dvije činjenice. Kao prvo, tradicionalno “kršćanstvo” nema gotovo ništa zajedničko s Biblijom. Kao drugo, premda Biblija nije znanstveni priručnik, ono što u njoj piše u skladu je s dokazanim znanstvenim činjenicama.

Je li promjena vašeg svjetonazora negativno utjecala na vaš znanstveno-istraživački rad?

Ni najmanje. Svaki pravi znanstvenik mora se truditi biti što objektivniji, bez obzira na to u što vjeruje. No to što sam počeo vjerovati u Boga utjecalo je na moju osobnost. Naprimjer, nekad sam bio previše samouvjeren, izrazito natjecateljski raspoložen i umišljen zbog svojih znanstvenih postignuća, no sada sam zahvalan Bogu na talentima koje imam. Osim toga, umjesto da zaslugu za zadivljujuću složenost i raznolikost živog svijeta nepravedno pripisujem slijepom slučaju, sada se i ja, poput mnogih drugih znanstvenika, pitam: Kako je Bog sve to stvorio?