KAD biste mogli pomoći nekoj osobi da više ne pati, biste li to učinili? Kad neko područje pogodi prirodna katastrofa, spasilačke ekipe obično odmah odu onamo kako bi pomogle nastradalima i spasile život ljudima koje uopće ne poznaju. Stoga bi netko mogao pitati: Zašto Bog ne bi isto tako brzo uništio Đavla, koji ljudima uzrokuje neizrecive patnje?

Da bismo dobili odgovor na to pitanje, zamislimo sljedeću situaciju: Na sudu se vodi jedan iznimno važan slučaj. Ubojica svim silama želi prekinuti suđenje, pa optužuje suca da nepošteno vodi slučaj te čak tvrdi da je potkupio porotu. Da bi se dokazalo jesu li njegove tvrdnje istinite, saslušava se mnoštvo svjedoka.

Sudac zna da će dugotrajno suđenje dovesti do mnogih neugodnosti i problema. On ne želi da se sudski proces bespotrebno odugovlači. No svjestan je kako i jedna i druga strana moraju dobiti dovoljno vremena da iznesu svoje argumente kako bi se donijela ispravna presuda koja će postati pravni presedan na temelju kojeg će se ubuduće moći rješavati slični slučajevi.

Koja je veza između te zamišljene situacije i optužbi što ih je Đavo — koji se u Bibliji naziva i “zmaj”, “prazmija” i “Sotona” — iznio protiv Jehove, “Svevišnjega koji je nad svom zemljom”? (Otkrivenje 12:9; Psalam 83:18). Tko je ustvari Đavo? Za što je optužio Jehovu Boga? Kada će ga Bog uništiti?

Stvorenje koje je postalo Đavo u početku je bilo savršeno duhovno biće, jedan od Božjih  anđela (Job 1:6, 7). No taj je anđeo počeo u sebi razvijati sebičnu želju da ljudi obožavaju njega, a ne Boga. Dozvolio je da postane opsjednut tom željom i tako je svojom voljom postao Đavo. Doveo je u pitanje Božje pravo da vlada nad svime što postoji te je neizravno rekao kako Bog ne zaslužuje da mu njegova stvorenja budu poslušna. Ustvrdio je da ljudi služe Bogu samo zato što ih on potkupljuje tako što im pomaže i daje im mnoge blagoslove. Kad se nađe u nevolji, rekao je Sotona, svaki će čovjek “prokleti u lice” svog Stvoritelja (Job 1:8-11; 2:4, 5).

Na te Sotonine optužbe nije se moglo odgovoriti pukom primjenom sile. Ustvari, da je Bog odmah smaknuo Đavla u edenskom vrtu, to bi neka stvorenja moglo navesti na zaključak da je Đavo bio u pravu. Stoga je Bog, koji ima vrhovnu vlast nad svime što postoji, odlučio riješiti nastali spor kako bi svi svjedoci čuli odgovor na iznesene optužbe.

U skladu sa svojim uzvišenim načelima i savršenom pravdom Jehova Bog ukazao je na to da će svaka strana uključena u spor imati svjedoke koji će iznositi argumente u njenu korist. Rješavanje tog spora kroz duže vremensko razdoblje omogućilo je da se rode Adamovi potomci te da i oni dobiju priliku stati na Božju stranu u tom sporu, dokazujući da unatoč svim poteškoćama ostaju vjerni Bogu zato što ga iskreno ljube.

Jehova Bog dobro zna da ljudi pate dok traje spor između njega i Sotone. No čvrsto je odlučio riješiti ga što je prije moguće. Biblija za Jehovu kaže da je “Otac milosrđa i Bog svake utjehe” (2. Korinćanima 1:3). “Bog svake utjehe” sigurno neće dopustiti Đavlu da postoji duže nego što je to potrebno niti da negativne posljedice njegovog vladanja traju i kad njega više ne bude. S druge strane, Bog neće uništiti Đavla prije nego dođe vrijeme za to — prije nego što se u potpunosti riješi spor koji je od sveopćeg značaja za sva stvorenja.

Kad sve optužbe iznesene protiv Jehove na koncu budu opovrgnute, dokazat će se da on zaista ima pravo vladati nad svime što postoji. Dokazi izneseni protiv Sotone u čitavu će vječnost služiti kao potvrda da njegove tvrdnje nisu bile utemeljene. Ako u budućnosti itko ponovno iznese slične optužbe, spor koji je Sotona pokrenuo moći će poslužiti kao presedan na temelju kojeg će se donijeti presuda.

Kad dođe vrijeme za to, Bog će narediti svom uskrsnulom Sinu da uništi Đavla i ukloni sve zlo koje je on prouzročio. Biblija govori o tome da će Krist, “nakon što uništi svaku upravu i svaku vlast i silu, predati kraljevstvo svojem Bogu i Ocu. Jer on treba kraljevati sve dok Bog ne položi sve neprijatelje pod noge njegove. Kao posljednji neprijatelj bit će uništena smrt” (1. Korinćanima 15:24-26).

Biblija obećava da će cijela Zemlja biti pretvorena u predivan raj u kojem će ljudi živjeti u miru, baš onako kako je to Bog isprva naumio. “Krotki će posjedovati zemlju i uživat će u obilju mira.” Da, “pravednici će posjedovati zemlju i živjet će na njoj zauvijek” (Psalam 37:11, 29).

Zapazite što Biblija kaže o divnoj budućnosti koja čeka Božje sluge: “Evo šatora Božjeg među ljudima! Bog će prebivati s njima i oni će biti narod njegov i sam Bog bit će s njima. I obrisat će svaku suzu s očiju njihovih i smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli više neće biti. Sve što je prije bilo nestalo je” (Otkrivenje 21:3, 4).