AKO kažemo da je religija glavni uzrok svih ratova, to onda znači da ljudi gotovo nikad ne bi ratovali kad ne bi bilo religije. Je li to uistinu tako? Može li se stati na kraj svim ratovima jednostavno tako da se uklone sve religije? Kako god glasio vaš odgovor, jedno je neosporno: Religija nije ujedinila čovječanstvo. Pogledajmo zašto to možemo reći.

Religija uzrokuje podjele među ljudima. Nekoliko glavnih religija vječito je u zavadi. Imamo li razloga vjerovati da će budisti, hindusi, kršćani, muslimani i židovi ikada živjeti zajedno u miru i slozi?

Žalosno je i to što u svakoj od tih glavnih svjetskih religija dolazi do daljnjih podjela. Tako je kršćanstvo, prema jednoj procjeni, podijeljeno na preko 30 000 crkava i vjerskih sljedbi. Do podjela je došlo i u islamu. Njegovi su sljedbenici razjedinjeni zbog oprečnih vjerovanja. Islamski vjerski vođa Mohsen Hojjat nedavno je priznao da je “razjedinjenost muslimanskih vjernika temeljni uzrok problema koji pogađaju islamski svijet”, stoji u izvještaju jedne bliskoistočne novinske agencije. I druge utjecajne religije, kao što su budizam, hinduizam i judaizam, podijeljene su na mnoštvo sukobljenih sljedbi.

Religija je u mnogim zemljama upletena u gotovo sve aspekte društvenog života. Časopis The Economist piše: “Religiozni ljudi sve otvorenije izražavaju svoja vjerska uvjerenja u svim područjima života, pa tako i na poslovnom planu. Religija sve više utječe i na odnose u gospodarstvu.” Na taj način ona dovodi do podjela među ljudima umjesto da ih ujedinjuje. No još više štete čini time što se od pamtivijeka miješa u politiku.

U izvještaju o odnosu religije i nasilja koji je spomenut u prethodnom članku jedna je grupa povjesničara napisala: “Što je snažnija sprega crkve i državnih vlasti, to je veća vjerojatnost da religija postane povod za rat.” Ta izjava potvrđuje još jednu neospornu činjenicu: Religija je bila i ostala snažno povezana s političkim i vojnim silama.

U mnogim su zemljama najzastupljenije religije postale simbolom domoljublja te rasnog ili nacionalnog identiteta. Zbog toga gotovo da i ne postoji razlika između nacionalističke mržnje, rasnih predrasuda, etničkog neprijateljstva i vjerske netrpeljivosti. Taj je opasan spoj poput bombe koja svaki čas može eksplodirati i razoriti naš svijet.

No ironija je u tome što većina religija tvrdi kako zastupa Boga o kojem govori Biblija, to jest Stvoritelja. Ima li smisla vjerovati da naš Stvoritelj, koji je svemoguć, nadasve mudar i pun ljubavi, ima ikakve veze s religijama koje razjedinjuju svijet i snose krivnju za mnoga krvoprolića?