U PLODNOJ nizini koja se prostire oko 80 kilometara južno od današnjeg Bagdada nalazio se uistinu veličanstven grad — drevni Babilon. Bio je opasan masivnim dvostrukim zidinama i opkopom, pa se činilo da je neosvojiv. Grad je bio nadaleko poznat po svojim velebnim hramovima, visećim vrtovima i ziguratima. Kao jedan od najvećih i najljepših gradova drevnog doba, Babilon se naziva i “grad čudesa”.

U Bibliji se Babilon simbolički prikazuje kao žena koju se naziva “gospodaricom kraljevstava” (Izaija 47:5). Taj je grad bio prijestolnica treće svjetske sile u biblijskoj povijesti. Poput svojih prethodnika, Egipta i Asirije, Babilonsko Carstvo odigralo je važnu ulogu u biblijskoj povijesti. Usporedimo biblijske izvještaje o toj svjetskoj sili s onim što kažu svjetovni izvori.

Biblijska knjiga Danijel kaže da je čovjek imenom Belšasar nekad bio kralj Babilonskog Carstva (Danijel 5:1). No neki stariji svjetovni izvori tvrdili su da Belšasar,  iako je bio vrlo moćan i utjecajan čovjek, nikad nije bio kralj. Znači li to da je Biblija u krivu? Arheolozi su među ruševinama grada Ura, na području nekadašnje Mezopotamije, pronašli mnogo glinenih cilindara. Na jednom od njih nalazi se tekst pisan klinastim pismom koji uključuje molitvu babilonskog kralja Nabonida za “Bel-šar-usura, [svog] najstarijeg sina”. Kasnija otkrića potvrdila su da je Belšasar “tijekom više od pola vladavine svog oca imao ulogu regenta te je u tom razdoblju praktički vladao kao kralj”, kako to stoji u djelu New Bible Dictionary.

Povijest također pokazuje da su stanovnici starog Babilona bili jako religiozni te da su se puno bavili astrologijom i gatanjem. Naprimjer, iz Ezekijela 21:21 saznajemo kako je babilonski kralj gatao da vidi hoće li napasti Jeruzalem. Kralj je “gledao u jetru”, kaže Biblija. Zašto je to činio? Babilonci su na jetri žrtvovanih životinja tražili znakove po kojima su proricali budućnost. U knjizi Mesopotamian Astrology piše da su u samo jednoj palači iz starog Babilona arheolozi pronašli 32 glinena modela jetre. Na svima su bili urezani znakovi pomoću kojih se proricala budućnost.

Uvaženi arheolog Nelson Glueck jednom je rekao: “Već trideset godina vršim iskapanja s Biblijom u jednoj ruci i lopaticom u drugoj, no još nikad nisam otkrio da je Biblija u krivu kad je riječ o iznošenju povijesnih podataka.”

Kako biste reagirali kad bi vam netko rekao da će neka svjetska metropola — poput Pekinga, Moskve ili Washingtona — biti razorena i pretvorena u pustoš? Sasvim je razumljivo ako mu ne biste povjerovali. No upravo se to dogodilo drevnom Babilonu. Oko 732. pr. n. e. Jehova Bog nadahnuo je hebrejskog proroka Izaiju da zapiše proročanstvo o padu moćnog Babilona. Bilo je to otprilike 200 godina prije nego što je Babilon osvojen. Izaija je napisao: “Babilon, ukras kraljevstava, (...) bit će kao Sodoma i Gomora kad ih je Bog uništio. Nikad više neće biti nastanjen, neće ga više biti ni u jednom naraštaju budućem” (Izaija 13:19, 20).

No zašto je Bog prorekao uništenje Babilona? Godine 607. pr. n. e. babilonska je vojska razorila Jeruzalem, a njegove je preživjele stanovnike zarobila i odvela u Babilon, gdje se s njima okrutno postupalo (Psalam 137:8, 9). Bog je prorekao da će pripadnici njegovog naroda 70 godina živjeti u zarobljeništvu i trpjeti zlostavljanje zbog toga što su činili zlo. No također je prorekao da će ih nakon toga izbaviti i omogućiti im da se vrate u domovinu (Jeremija 25:11; 29:10).

 Kao što je i pretkazala Božja proročanska Riječ, godine 539. pr. n. e. — upravo kad je trebao doći kraj 70-godišnjem izgnanstvu Judejaca — naizgled neosvojivi Babilon pao je u ruke medo-perzijskoj vojsci. S vremenom je taj grad postao gomila ruševina, kao što je bilo i prorečeno. Nitko od ljudi nije mogao pretkazati da će Babilon doživjeti takav strašan kraj. Sve to jasno pokazuje da je autor Biblije — pravi Bog, Jehova — sposoban točno proreći budućnost, što ne može nijedan drugi bog (Izaija 46:9, 10).

U naše se vrijeme na izvanredan način ispunjava još jedno proročanstvo. Ono govori o babilonskom kralju Nebukadnezaru i golemom kipu koji je vidio u snu. Njegovo je tijelo bilo podijeljeno na pet dijelova — glavu, prsa i ruke, trbuh i bedra, noge i stopala — a svaki od njih bio je načinjen od drugačijeg materijala (Danijel 2:31-33). Ti dijelovi kipa predočavaju kraljevstva koja su se izmjenjivala na svjetskog pozornici, počevši od Babilona do anglo-američke svjetske sile, sedme sile u biblijskoj povijesti (Danijel 2:36-41).

Danijel nam otkriva jednu zanimljivu pojedinost kad kaže da su stopala i prsti kipa bili načinjeni od drugačijeg materijala. Oni nisu bili načinjeni od čistog metala, nego od mješavine željeza i vlažne gline. Objašnjavajući  Nebukadnezaru što to znači, Danijel je rekao: “To što si vidio željezo pomiješano s vlažnom glinom, znači da će se pomiješati s ljudskim potomstvom, ali neće se držati zajedno, jedno s drugim, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom” (Danijel 2:43). Spoj željeza i gline neće biti dugog vijeka — ta se dva materijala “neće držati zajedno”. To je zaista dobar opis politički razjedinjenog svijeta u kojem živimo!

Danijel nam otkriva još jedan važan detalj. Kralj Nebukadnezar vidio je u snu kako se s velike gore odvalio kamen. Taj je kamen “udario kip u stopala od željeza i gline te ih satro” (Danijel 2:34). Što to znači? Sam Danijel odgovara: “U dane tih kraljeva [u vrijeme zadnje svjetske sile] Bog će nebeski podići kraljevstvo koje nikada neće propasti. I to kraljevstvo neće prijeći na neki drugi narod. Ono će satrti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka” (Danijel 2:44). To proročanstvo ukazuje na jedno kraljevstvo koje je drugačije od svih drugih kraljevstava i vlasti koje je svijet ikad vidio. U njemu kraljuje Isus Krist, Mesija. Kao što je bilo rečeno u prethodnim člancima iz ove serije, Isus će satrti Sotonu i sve njegove sljedbenike, kako ljude tako i duhovna stvorenja, te tako uspostaviti mir i sklad u cijelom svijetu (1. Korinćanima 15:25).