U MNOGIM velegradima diljem svijeta postoji živopisna kineska četvrt. Ondje posjetitelji mogu jesti u kineskim restoranima, kupovati u trgovinama s kineskom robom, prisustvovati kineskim svetkovinama i gledati tradicionalni zmajev ples. No u svakom gradu kineska četvrt ima drugačiju povijest. Nastanku onih u Australiji uvelike su doprinijeli naraštaji neustrašivih kineskih doseljenika koji su plovili na jug kako bi stigli do novootkrivenih nalazišta zlata. Svi su se oni nadali da će pronaći tu dragocjenu rudu i obogatiti se.

Do sredine 19. stoljeća relativno je malo Kineza dolazilo u Australiju. No kad su 1851. ondje otkrivena nalazišta zlata, tu je zemlju zapljusnuo velik val kineskih doseljenika. Na tisuće muškaraca napustilo je deltu Biserne rijeke u provinciji Guangdong i brodovima krenulo na naporno putovanje prema jugu. Prije toga velika nalazišta zlata bila su otkrivena u Kaliforniji, a Kinezi koji su govorili kantonski nazvali su ih Zlatno brdo. Stoga su novootkrivena nalazišta u Australiji nazvana Novo zlatno brdo.

Kinezi nisu napuštali svoju domovinu samo zbog potrage za zlatom. Kina se suočavala s građanskim ratom, prirodnim katastrofama i siromaštvom. Zbog toga je život u toj zemlji bio jako težak.

Nažalost, neki od prvih Kineza koji su se uputili u Australiju nikad nisu ugledali njene obale. Tijekom duge i naporne plovidbe umrli su od bolesti koje su harale na pretrpanim brodovima. Ni preživjelima nije bilo lako. Kad su najzad stigli u novu zemlju, suočili su se s mnogim nevoljama.

Doseljenici su uskoro počeli patiti od usamljenosti jer je tradicija nalagala da njihove žene i djeca ostanu u Kini kako bi se ondje održala njihova obiteljska loza. Godine 1861. među Kinezima koji su se doselili u Australiju bilo je preko  38 000 muškaraca i samo 11 žena. No malo se tko od njih namjeravao trajno nastaniti u Australiji. Većina je htjela steći bogatstvo i ovjenčati se slavom, a potom se vratiti svojoj obitelji.

To ih je poticalo da neumorno tragaju za zlatom. Ti su ljudi živjeli pod šatorima i cijele su dane naporno radili na žarkom suncu. Neki su se, bar u početku, bojali tražiti zlato pod zemljom zato što su bili praznovjerni. Stoga su počeli tražiti zlato na površini. Neumorno su kopali i prosijavali zemlju te ispirali riječni mulj u drvenim žljebovima ne bi li pronašli zlato. Trud im se itekako isplatio. Povijesni zapisi pokazuju da je od 1854. do 1862. u Kinu poslano gotovo 19 tona zlata pronađenog na području savezne države Victorije.

Nažalost, dio tog bogatstva potrošen je na kockanje i opijum — poroke kojima su se naročito odavali oni koji su bili usamljeni. Mnogi su zbog toga izgubili zdravlje, svoj teško zarađeni novac i svaku nadu da će se ikad vratiti kući. Nekima su pomogli neki dobri ljudi i razne kineske udruge, no drugi su rano umrli — bez igdje ičega i sasvim sami.

Australski tragači za zlatom zavidjeli su Kinezima i bili su nepovjerljivi prema njima. Bilo im je krivo što su ti stranci tako blisko povezani i vrlo uspješni u poslu te su ih smatrali konkurencijom.  Ta je netrpeljivost dovela do nemira i napada na Kineze. Napadači su im znali oteti zlato te spaliti šatore i sve što je bilo u njima. Situacija se s vremenom smirila. No 50 godina nakon što je otkriveno zlato, neprijateljstvo prema strancima ponovno je izbilo na vidjelo. Zakonom o ograničenju useljavanja, koji je usvojen 1901, Azijcima je onemogućeno useljavanje u Australiju. Tako je bilo sve do 1973, kad je Australija ponovno otvorila svoja vrata ljudima iz tog dijela svijeta.

Kad je u nalazištima ponestalo zlatne rude, neki su Kinezi odlučili ostati u Australiji. Tako su u gradovima koji su nastali u vrijeme zlatne groznice počeli nicati kineski restorani, praonice rublja i vrtovi u kojima se uzgajalo povrće za prodaju na tržnici. Kinezi su postali poznati i kao proizvođači namještaja te prodavači svježeg voća i povrća. Do kraja 19. stoljeća naselili su se u mnogim dijelovima Australije. Kineske četvrti razvile su se u gradovima kao što su Atherton, Brisbane, Broome, Cairns, Darwin, Melbourne, Sydney i Townsville.

Budući da je u Australiju dolazilo malo Kineskinja, mnogi su Kinezi ostali samci. Neki su se oženili Australkama, premda se na takve brakove poprijeko gledalo. No djeca rođena u tim miješanim brakovima s vremenom su postala sastavni dio australskog društva.

Danas je broj kineskih doseljenika u Australiji veći nego ikad prije. Većina ih dolazi da bi ondje stekla visoko obrazovanje i iskoristila poslovne mogućnosti koje se nude u toj zemlji. Zanimljivo je da danas među doseljenicima ima i mnogo žena. Promjena svjetske gospodarske situacije dovela je do još jednog neočekivanog obrata: mnogi muškarci koji su se s obitelji nastanili u Australiji sada se vraćaju u Aziju kako bi neko vrijeme radili u Hong Kongu, Kini, Singapuru ili na Tajvanu i tako lakše prehranili obitelj.

Da, vremena su se promijenila. No iseljenici diljem svijeta još uvijek imaju manje-više isti cilj — pronaći sigurnost i ostvariti sretan život u stranoj zemlji.