NAKON smrti voljene osobe može vas preplaviti čitav niz osjećaja s kojima je teško izaći na kraj. Možda osjećate veliku prazninu i tugu, možda ste u šoku, a možda vas je čak obuzela ljutnja ili osjećaj krivnje. Kao što smo rekli u prethodnom članku, ne tuguju svi ljudi na isti način. Stoga vam se možda neće javiti svi ti osjećaji i možda nećete izražavati svoju tugu onako kako to čine neki drugi. No kad imate potrebu otvoreno pokazati koliko ste žalosni, nemojte se ustezati to učiniti. U tome nema ništa loše.

Heloisa, liječnica koju smo citirali u prošlom članku, nije htjela pred drugima pokazivati koliko ju je pogodila majčina smrt. Ona kaže: “U početku sam plakala, no ubrzo sam počela potiskivati osjećaje trudeći se ostati prisebna, kao što sam to činila kad bi umro netko od mojih pacijenata. Zdravlje mi se jako pogoršalo, možda baš zato što sam sve to držala u sebi. Onima koji su izgubili voljenu osobu savjetovala bih: Slobodno pokažite da ste tužni! Izbacite iz sebe sve što vas tišti! Vidjet ćete da će vam biti puno lakše.”

No možda prolaze dani i tjedni, a vi ste i dalje jako tužni. Zbog toga se možda osjećate kao i Cecília, kojoj je muž umro od raka. Ona kaže: “Ponekad sam ljuta na sebe što još nisam prestala tugovati jer znam da neki to očekuju od mene.”

Ako se i vi tako osjećate, imajte na umu da ne postoji pravilo po kojem se određuje kako i koliko dugo ljudi trebaju tugovati. Neki relativno lako prebole smrt voljene osobe i puste da život ide dalje. Drugi to ne mogu. Proces tugovanja ne može se prisilno ubrzati. Stoga nemojte sami sebe požurivati, misleći da postoji neki rok do kojeg trebate prestati tugovati. *

No što ako bol nikako ne prestaje i ako više nemate snage nositi se s tugom? Možda se osjećate poput bogobojaznog Jakova, koji se “nije dao utješiti” kad je čuo vijest o smrti svog sina Josipa (1. Mojsijeva 37:35). Ako ste i vi slično reagirali kad ste izgubili voljenu osobu, što možete poduzeti da vas tuga ne bi potpuno shrvala?

 Vodite brigu o sebi. “Ponekad sam strašno umorna”, kaže Cecília, “i tada shvatim da sam se naprezala preko svojih granica.” Njene riječi potvrđuju činjenicu da tuga može jako iscrpiti čovjeka, kako u fizičkom tako i u emocionalnom pogledu. Zato biste trebali naročito misliti na svoje zdravlje. Dovoljno se odmarajte i zdravo se hranite.

Istina, možda nemate volje ni jesti, a kamoli ići u kupovinu i kuhati. No ako ne budete pazili na to kako se hranite, možete se razboljeti, a onda ćete se osjećati još gore. Nastojte bar malo jesti kako biste sačuvali zdravlje. *

Ako možete, bavite se nekom fizičkom aktivnošću, pa makar i samo otišli u šetnju. Tako ćete se prisiliti da izađete iz kuće. Osim toga, lagana fizička aktivnost potiče mozak da proizvodi endorfine, tvari koje poboljšavaju raspoloženje.

Prihvatite tuđu pomoć. To može biti naročito važno ako ste izgubili bračnog partnera. Možda je on obavljao mnoge poslove, a sada nema tko voditi brigu o tome. Naprimjer, ako se dosad niste brinuli o financijama ili kućanstvu, možda će vam u početku biti teško preuzeti te obaveze. Tada vam od velike pomoći mogu biti savjeti koje vam obzirno daju vaši prijatelji (Mudre izreke 25:11).

Biblija kaže da pravi prijatelj “brat postaje u nevolji” (Mudre izreke 17:17). Zato se  nemojte osamljivati, smatrajući da ste drugima na teret. Naprotiv, družite se s ljudima jer vam to može pomoći da prebrodite teško životno razdoblje u kojem se nalazite. U to se osvjedočila i djevojka imenom Sally. Nakon što joj je umrla majka, bila je jako tužna, no uvidjela je da se bolje osjeća kad se druži s prijateljima. Ona kaže: “Mnogi od njih pozivali su me da se družimo ili da nekamo zajedno izađemo. To mi je doista pomoglo da se ne osjećam tako usamljeno. Puno mi je značilo kad bi me netko jednostavno upitao: ‘Je li ti teško sad kad ti je umrla mama?’ Shvatila sam da mi to što razgovaram s drugima o mami pomaže da se oporavim.”

Sjećajte se voljene osobe. Oživite sjećanja na lijepe trenutke koje ste proveli zajedno, možda tako da gledate albume s fotografijama. Istina, to vam u početku može biti teško. No nakon nekog vremena takve vam uspomene vjerojatno više neće nanositi bol, nego će vam pomoći da se oporavite.

Možda biste mogli i voditi dnevnik. U njega možete zapisivati nešto lijepo čega se sjećate u vezi s preminulom osobom. Ako se sjetite nečega što biste joj voljeli reći da je još živa, i to možete zapisati u dnevnik. Kad vidite što ste napisali, možda ćete bolje razumjeti sebe i svoje osjećaje. Pisanje dnevnika ujedno vam može pomoći da na kreativan i konstruktivan način izrazite svoje osjećaje.

A trebate li sačuvati stvari koje vas podsjećaju na pokojnika? Ljudi o tome imaju različita mišljenja. No to nas ne bi trebalo iznenaditi jer ne tuguju svi na isti način. Neki smatraju da će se teže oporaviti od smrti voljene osobe ako čuvaju stvari koje su joj pripadale. Drugi kažu da im to pomaže. “Sačuvala sam mnogo maminih stvari”, kaže Sally. “To mi pomaže da pobijedim tugu.” *

Oslanjajte se na “Boga svake utjehe”. Biblija kaže: “Baci na Jehovu breme svoje i on će te poduprijeti!” (Psalam 55:22). Molitva Bogu nije samo neka vrsta psihološke potpore. Ona je važan oblik komunikacije s jednom stvarnom osobom — “Bogom svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji” (2. Korinćanima 1:3, 4).

Božja Riječ, Biblija, pruža nam najveću utjehu. Apostol Pavao rekao je: “Imam nadu (...) da će Bog uskrsnuti i pravedne i nepravedne” (Djela apostolska 24:15). Razmišljanje o biblijskoj nadi u uskrsnuće može nam pružiti najveću utjehu dok tugujemo zbog smrti voljene osobe. * U to se uvjerila i Lauren, čiji je brat još kao tinejdžer poginuo u prometnoj nesreći. Ona kaže: “Koliko god  da mi je bilo teško, uzela bih u ruke Bibliju i počela čitati, makar pročitala i samo jedan redak. Odabrala sam neke ohrabrujuće retke i čitala ih uvijek iznova. Naprimjer, jako su me utješile riječi koje je Isus uputio Marti nakon Lazarove smrti. Rekao joj je: ‘Brat će tvoj ustati’” (Ivan 11:23).

Koliko god vam to bilo teško, nastojte pobijediti tugu jer tek ćete tada moći nastaviti sa svojim životom. Nemojte se zbog toga osjećati krivima i misliti da ste iznevjerili ili zaboravili voljenu osobu. Naravno da je nikad nećete zaboraviti. U nekim će vam situacijama sjećanja navirati sama od sebe, no bol i tuga s vremenom će proći.

Možda ćete se sa sjetom prisjećati trenutaka provedenih s dragom osobom koje više nema. Naprimjer, Ashley, koju smo citirali u prethodnom članku, kaže: “Sjećam se što smo radile dan prije mamine smrti. Bilo joj je malo bolje, pa je nakon mnogo dana ustala iz kreveta. Dok ju je moja sestra češljala, sve tri počele smo se nečemu smijati. Nakon dugo vremena vidjela sam osmijeh na maminom licu. Bila je tako sretna što su uz nju njene kćeri.”

Mogli biste razmišljati i o nekim vrijednim životnim poukama koje ste dobili od voljene osobe. Naprimjer, Sally kaže: “Mama me na divan način poučavala o životu. Davala mi je izvrsne savjete, ali nikad nisam imala dojam da mi drži prodike. Naučila me da sama donosim mudre odluke umjesto da jednostavno radim ono što mi ona i tata kažu.”

Sjećanja na voljenog pokojnika mogu vam pomoći da prebrodite to teško životno razdoblje i krenete dalje. To je uvidio i mladić imenom Alex. On kaže: “Kad mi je umro tata, odlučio sam živjeti onako kako me on učio. Govorio mi je: ‘Nikad ne zaboravi da je život lijep i uživaj u njemu.’ Onima koji su izgubili oca ili majku poručio bih: Nikada nećete potpuno preboljeti smrt roditelja, no nemojte dopustiti da vam se čitav život svede na tugovanje. Tugujte i plačite kad osjetite potrebu za time, ali nemojte zaboraviti da je život pred vama i da ga trebate iskoristiti na najbolji način.”