MNOGI se roditelji slično osjećaju kad saznaju da im dijete boluje od raka. Ta ih vijest obično strašno pogodi, pa čak i prestraši. Koliko često djeca obolijevaju od raka? Iznoseći podatke za cijeli svijet, Međunarodna udruga za borbu protiv raka izvještava da “djeca čine mali postotak ukupnog broja oboljelih od raka, no ta se zloćudna bolest svake godine dijagnosticira kod preko 160 000 djece”. Prema podacima te organizacije, rak zauzima drugo mjesto na ljestvici najčešćih uzroka smrti kod djece koja žive u zemljama u razvoju. Tako u Brazilu “svake godine od raka oboli 9 000 djece”, izvještava tamošnji Državni zavod za istraživanje raka.

Vijest da je dijete oboljelo od raka “strašan je udarac za svakog člana obitelji”, stoji u knjizi À margem do leito—A mãe e o câncer infantil (Uz bolesnički krevet — majka i dijete oboljelo od raka). Kad se dijagnosticira bolest, dijete obično mora na operaciju, nakon koje slijedi kemoterapija ili zračenje, a možda i jedno i drugo. U svakom slučaju, liječenje ima i neugodne nuspojave. U tom teškom razdoblju očeve i majke često obuzimaju strah, tuga, srdžba ili osjećaj krivnje, a ima i onih koji se jednostavno ne žele suočiti sa stvarnošću. Gdje roditelji mogu pronaći utjehu kad im život zada tako težak udarac?

Utjehu im mogu pružiti brižni liječnici i ostalo medicinsko osoblje. “Oni će im dati informacije koje im mogu pomoći da se hrabro suoče s djetetovom bolešću. Objasnit će im kako bi se bolest mogla razvijati i koje bi se nuspojave još mogle pojaviti. To će im pomoći da lakše prebrode teško razdoblje koje je pred njima”, kaže jedan liječnik iz New Yorka koji ima mnogo iskustva u liječenju osoba oboljelih od raka. No veliku utjehu mogu im pružiti i roditelji druge djece koja su oboljela od raka. Stoga je Probudite se! intervjuirao petero očeva i majki iz Brazila koji imaju takva iskustva.

● Jaílton i Néia “Kad je naša kći imala dvije i pol godine, saznali smo da boluje od akutne limfoblastične leukemije.”

Koliko je trajalo liječenje?

“Išla je na kemoterapiju gotovo dvije i pol godine.”

Kakve su bile nuspojave tog liječenja?

“Često je povraćala i otpala joj je sva kosa. Zubi su joj potamnjeli, a i triput je dobila upalu pluća.”

Kako ste se vi tada osjećali?

“Najprije nas je uhvatila panika. No kad smo vidjeli da joj se stanje poboljšalo, bili smo sigurni da će se izliječiti. Sada naša kći ima skoro devet godina.”

Što vam je davalo snage da se nosite s tom teškom situacijom?

“Čvrsto vjerujemo da nam je pomoglo to što smo se uzdali u Jehovu Boga, koji nas ‘tješi  u svakoj našoj nevolji’, kao što Biblija kaže u 2. Korinćanima 1:3, 4. Veliku podršku pružala su nam i naša kršćanska braća i sestre. Hrabrili su nas putem pisama, zvali su nas da vide kako smo, molili su se s nama i za nas, a čak su nam i financijski pomagali. Kad je naša kći trebala otići u bolnicu u drugoj državi, tamošnja braća našla su nam smještaj te su nas svaki dan vozila u bolnicu. Ne možemo riječima opisati koliko smo im zahvalni za sve što su učinili za nas.”

● Luiz i Fabiana “Godine 1992. saznali smo da naša kći Aline ima rijetku i jako opasnu vrstu raka jajnika. Imala je samo 11 godina.”

Kako ste reagirali kad ste to čuli?

“Govorili smo sebi da to nije istina. Nismo se mogli pomiriti s tim da naša kći boluje od raka.”

Kako je teklo liječenje?

“Aline je išla na operaciju i kemoterapiju, što je sve nas jako iscrpilo u fizičkom i emocionalnom pogledu. Dvaput je dobila upalu pluća. Drugi je put zamalo umrla. Smanjio joj se i broj trombocita u krvi, što je dovelo do krvarenja na koži i u nosu. No budući da je uzimala lijekove, stanje joj se poboljšalo.”

Koliko je trajalo liječenje?

“Od prve biopsije do posljednje kemoterapije prošlo je otprilike šest mjeseci.”

Kako je vaša kći prihvatila dijagnozu i liječenje?

“U početku nije znala što se događa. Liječnik joj je rekao da u trbuhu ima ‘neki čvorić koji treba odstraniti’. No s vremenom je  shvatila da je teško bolesna. ‘Tata, imam li ja rak?’ upitala me. Možete zamisliti kako mi je bilo teško odgovoriti na to pitanje.”

Kako ste se osjećali kad ste vidjeli da vaša kći toliko pati?

“Teško je riječima opisati tu bol. Zamislite kako bi vama bilo da gledate svoju kćer kako ide na kemoterapiju i pomaže medicinskoj sestri pronaći žilu u koju će joj zabosti iglu. Kad mi je bilo najteže, otišao bih u kupaonicu. Tamo sam plakao i molio se. Jedne noći više nisam znao što bih, pa sam molio Jehovu da ja umrem umjesto nje.”

Što vam je pomoglo da prebrodite to teško razdoblje?

“Puno nam je značila podrška naše kršćanske braće. Neka od njih zvala su nas iz raznih dijelova zemlje. Jedan dragi brat zamolio me da uzmem svoju Bibliju. Potom je mojoj ženi i meni suosjećajno pročitao neke stihove iz Psalama. Te su nas riječi jako utješile jer smo u to vrijeme prolazili kroz jedno od najtežih razdoblja u liječenju naše kćeri.”

● Rosimeri “Moja je kćerkica imala četiri godine kad su nam liječnici rekli da boluje od leukemije.”

Kako ste reagirali kad ste to čuli?

“Nisam mogla vjerovati da je to istina. Plakala sam danju i noću, preklinjući Boga da mi pomogne. Kad je moja starija kći vidjela koliko joj je seka bolesna, to ju je jako pogodilo. Zbog toga sam je morala poslati da neko vrijeme živi kod moje majke.”

Kakve je nuspojave imala vaša kći?

“Budući da je svaki dan išla na kemoterapiju, postala je anemična, pa su joj liječnici prepisali preparate željeza i eritropoetin kako bi joj porastao broj eritrocita u krvi. Krvna slika joj je bila jako loša, a imala je i strašne grčeve.”

Koliko je trajalo liječenje?

“Dvije godine i četiri mjeseca primala je jaku kemoterapiju. U tom joj je razdoblju otpala kosa i jako se udebljala. No voljela se šaliti i to joj je pomoglo da izdrži. Nakon otprilike šest godina liječnik je rekao da se bolest očito povukla.”

Što vam je pomoglo da se nosite s tom teškom situacijom?

“Moja kći i ja često smo se molile i razmišljale o biblijskim primjerima vjernih Božjih slugu koji su izdržali razne kušnje. Poslušale smo i Isusov savjet iz Mateja 6:34 i nismo se previše opterećivale time što će biti sutra. Puno nam je značila i pomoć naše kršćanske braće, pa tako i članova Odbora za kontaktiranje s bolnicama, te brižnog medicinskog osoblja koje ima puno iskustva u liječenju takvih teških bolesti.”

Možda je neko dijete koje poznajete oboljelo od raka. Možda je i vašu obitelj snašla ta nevolja. Ako je tako, nadamo se da će vam iskustva navedena u ovom članku pomoći da shvatite kako je u takvoj situaciji sasvim normalno biti tužan. Uostalom, i Biblija kaže: ‘Ima vrijeme kad se plače’ (Propovjednik 3:4). Budite uvjereni da pravi Bog, Jehova, sluša naše molitve i da će pružiti utjehu svima koji mu se iskrena srca obraćaju za pomoć (Psalam 65:2).