POVIJEST bilježi mnoge važne događaje u kojima su vremenske prilike odigrale presudnu ulogu. Razmotrimo dva primjera koja to potvrđuju.

Godine 1588. španjolski kralj Filip II. poslao je na Englesku svoju veliku ratnu flotu — čuvenu Armadu. No Španjolci nisu uspjeli potući Engleze jer im je planove poremetilo veliko nevrijeme.

Španjolsko brodovlje uplovilo je u kanal La Manche, gdje su ga dočekali engleski brodovi. Pokretljivija engleska flota napala je španjolske brodove, no nije im nanijela veliku štetu. Armada se potom usidrila pred Calaisom. Ondje su Španjolci trebali čekati da im stigne pomoć prije nego što krenu u napad na Englesku.

U međuvremenu su Englezi pod okriljem noći zapalili nekoliko svojih jedrenjaka te su ih bez posade poslali prema španjolskoj floti. Uz pomoć vjetra i povoljne morske struje zapaljeni su brodovi zaplovili ravno prema usidrenom španjolskom brodovlju. Španjolci su na mnogim brodovima brže-bolje odsjekli sidra kako bi umaknuli zapaljenim jedrenjacima. Taj ih je potez skupo koštao.

Nakon okršaja kod Calaisa obje su flote zaplovile prema Sjevernom moru, tjerane vjetrom koji je brodovima puhao u krmu. No Englezima je nestalo baruta, pa su se zaputili prema svojoj obali. Budući da se zbog nepovoljnog vjetra i engleskih brodova više nisu mogli vratiti kroz La Manche, Španjolci su bili prisiljeni krenuti na sjever, oploviti Škotsku i Irsku te se tako dužim putem vratiti kući.

Na teško oštećenim španjolskim brodovima ponestalo je hrane i vode, a brojni članovi posade bili su ranjeni ili su bolovali od skorbuta. Kako su danima gladovali, s vremenom su još više oslabjeli.

Nakon što je flota oplovila Škotsku, na Atlantskom oceanu podigla se jaka oluja, pa je vjetar počeo nositi brodove prema irskoj obali. U takvoj oluji najbolje  je spustiti sidro i sačekati da se oluja stiša. No budući da su Španjolci na mnogim brodovima odsjekli sidra kako bi što prije umaknuli zapaljenim engleskim jedrenjacima, 26 brodova razbilo se o stijene na irskoj obali. Tom je prilikom poginulo pet do šest tisuća ljudi.

Na putu do Španjolske život je izgubilo gotovo 20 000 ljudi. Vremenske prilike — ili bolje reći neprilike — odigrale su presudnu ulogu u pomorskoj bici u kojoj je Armada izgubila mnogo ljudi i brodova te pretrpjela težak poraz. U to su, po svemu sudeći, čvrsto vjerovali i Nizozemci, koji su bili saveznici Engleza. Jedna medalja koja je kasnije iskovana u Nizozemskoj u znak sjećanja na slavnu pobjedu nad španjolskom Armadom odražava uvriježeno gledište da Bog prouzročuje oluje i druge prirodne katastrofe. Na njoj piše: “Puhnuo je Jehova i oni su se raspršili.”

Stranice svjetske povijesti vjerojatno bi bile drugačije ispisane da strašno nevrijeme nije iznevjerilo Napoleonovu vojsku u bici što se 1815. odigrala kod Waterlooa. Na tom bojnom polju koje se nalazi dvadesetak kilometara južno od belgijskog grada Bruxellesa u samo nekoliko sati poginulo je ili je bilo ranjeno više od 70 000 vojnika. Britanski vojvoda od Wellingtona odabrao je mjesto na kojem će se sukobiti s Napoleonom te je rasporedio svoje snage na obližnjoj uzvisini. Iako je Napoleon imao puno više vojnika, morao je prije mraka poraziti neprijateljsku vojsku jer su Wellingtonu te noći trebali stići u pomoć pruski vojnici. No i u ovoj je bici nevrijeme odigralo ključnu ulogu.

U noći uoči bitke počela je pljuštati jaka kiša. Većina vojnika rekla je da im je to bila najgora noć u životu. Premda su neki uspjeli podići šatore, jedan je vojnik kazao kako su im kreveti bili toliko natopljeni vodom da su se osjećali kao da leže na dnu jezera. Tlo se pretvorilo u živo blato. Da bi što prije porazio Wellingtona, Napoleon je odlučio krenuti u napad u cik zore. No bitku je započeo tek nekoliko sati kasnije.

Zašto nije ranije krenuo u napad? Ponajprije zato što je morao sačekati da se tlo barem malo posuši. Silno blato smanjilo je razornu moć topova, koji su bili Napoleonovo omiljeno oružje. Teški topovi zaglibili su u blatu, pa ih vojnici nisu mogli dovoljno brzo premještati po bojnom polju i približiti neprijatelju. Osim toga, kugle su se trebale odbijati od tla i tako nanositi još veću štetu Wellingtonovim snagama. Međutim, to se nije dogodilo jer su kugle udarale o mekano blato. To je bio težak udarac za Napoleona i njegovu vojsku. Zbog strašnog nevremena francuska je vojska pretrpjela poraz, a Napoleon je bio odveden u izgnanstvo.

Nevrijeme je očito bilo presudno za ishod oba događaja koji su snažno utjecali na stvaranje moćnog Britanskog Carstva i uvelike promijenili tijek povijesti.