PRVOG studenoga 1755. portugalski grad Lisabon u jutarnjim je satima pogodio snažan potres. Potom je u gradu izbio požar, a na pučini su se podigli ogromni valovi koji su se svom silinom sručili na obalu. Poginulo je na tisuće ljudi.

Nakon potresa koji je 2010. zadesio Haiti u uvodniku kanadskog lista National Post pisalo je: “Sve velike tragedije stavljaju na kušnju čovjekovu vjeru u postojanje neke više sile. No neke od njih, poput ove reprize strašnog lisabonskog potresa, iskušavaju našu vjeru u još većoj mjeri.” U zaključku članka stajalo je: “Možda je Bog napustio Haiti.”

Budući da je Jehova Bog svemoguć, on ima neograničenu moć, što znači da može i stati na kraj patnjama (Psalam 91:1). No njemu je i stalo do nas. Zbog čega možemo biti sigurni u to?

Bog suosjeća s ljudima koji pate. Kad su Izraelci bili robovi u Egiptu, gdje su ih njihovi gospodari ugnjetavali, Bog je rekao Mojsiju: “Vidio sam nevolju naroda svojega u Egiptu, čuo sam kako vape zbog onih koji ih tjeraju na rad i dobro znam boli njihove” (2. Mojsijeva 3:7). Što nam govore te riječi? Bog nije ravnodušan prema ljudskim patnjama. Naprotiv, on suosjeća s ljudima. Stoljećima kasnije prorok Izaija zorno je opisao kako se Bog osjećao kad je vidio da Izraelci pate. Napisao je: “U svim nevoljama njihovim on je osjećao bol” (Izaija 63:9).

“Svi su putevi njegovi pravda” (5. Mojsijeva 32:4). Bog je uvijek pravedan i nepristran. Jehova “čuva put onih koji su mu vjerni”, no on je i obećao da će “uzvratiti nevolju onima koji [pravednicima] nanose nevolju” (Mudre izreke 2:8; 2. Solunjanima 1:6, 7). “Bog nije pristran prema knezovima i ne pridaje veću važnost dostojanstveniku nego siromahu, jer svi su oni djelo ruku njegovih” (Job 34:19). Bog ujedno zna kako trajno otkloniti ljudske patnje. Njegovo rješenje tog problema daleko je bolje od svega što ljudi mogu učiniti. Ljudska nastojanja da se otklone patnje mogla bi se usporediti sa stavljanjem flastera na tešku ranu. On može prekriti ranu, no ne može je zacijeliti niti umanjiti bol i patnju.

Bog je ‘milosrdan, dobrostiv i pun milosti’ (2. Mojsijeva 34:6). Riječ “milosrđe” u biblijskom smislu odnosi se na duboko suosjećanje i samilost koji nekog potiču da pomaže drugima. Hebrejska riječ koja se prevodi s “dobrostiv” srodna je glagolu koji “opisuje reakciju osobe koja je spremna od srca pomoći onome kome je pomoć potrebna”. Prema djelu Theological Dictionary of the Old Testament, pokazati milost znači “zauzeti se za nekoga tko je žrtva nesretnih okolnosti ili se nalazi  u nevolji”. Jehova Bog ne samo da osjeća bol kad ljudi pate nego im želi i pomoći zato što je milosrdan, dobrostiv i pun milosti. Stoga možemo biti sigurni da će on stati na kraj patnjama.

U prethodnom članku objasnili smo da Bog nije kriv za ljudske patnje i naveli tri glavna razloga zbog kojih ljudi danas doživljavaju mnoge patnje. Razmotrimo podrobnije svaki od njih.

Prvi čovjek, Adam, u početku je bio poslušan Bogu. No kad je trebao odlučiti hoće li ostati podložan Božjoj vlasti ili postati neovisan, izabrao je neovisnost. Htio je vidjeti kamo će ga to dovesti. Oglušio se na Jehovino upozorenje: “Sigurno ćeš umrijeti” (1. Mojsijeva 2:17). Budući da je Adam odlučio odbaciti Božju savršenu vlast, svi njegovi potomci postali su grešni i nesavršeni. “Preko jednog čovjeka grijeh je ušao u svijet i preko grijeha smrt”, objašnjava Biblija, “i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili” (Rimljanima 5:12). No Bog će odstraniti sve posljedice grijeha.

Kao što smo već rekli, Adam je odbacio Božje vodstvo, koje je ljudima neophodno da bi živjeli sretnim životom te bili pošteđeni nevolja i patnji, pa čak i prirodnih katastrofa. Njegovu bismo odluku mogli usporediti s odlukom bolesnika koji odbija pomoć vrsnog i iskusnog liječnika. Liječnik dobro zna do kakvih sve komplikacija može doći, no bolesnik nije s tim upoznat i mogao bi puno propatiti zbog toga što se oglušuje na liječnikove savjete, a zbog njegove nerazborite odluke mogli bi patiti i neki drugi ljudi. Tako i ljudi ne žele slušati Božje mudre savjete. Zbog toga loše gospodare Zemljom — naprimjer, prilikom gradnje kuća ne poštuju propisane sigurnosne standarde i zanemaruju razornu moć Zemljinih prirodnih sila — a to dovodi do velikih stradanja kad dođe do neke prirodne katastrofe. No Bog neće dopustiti da takvo stanje traje u nedogled.

Zašto je Bog dopustio Sotoni da tako dugo vlada svijetom nakon pobune u Edenu? U jednoj knjizi piše: “Svaka nova vlast može u početku tvrditi da su za postojeće probleme krivi oni što su prije bili na vlasti.” Da je Jehova prerano svrgnuo s vlasti “vladara ovog svijeta”, Sotona bi za sve svoje neuspjehe mogao okriviti prethodnog vladara, Boga (Ivan 12:31). No Bog je Sotoni dao dovoljno vremena da pokaže kako bi svijet izgledao pod njegovom vlašću i time je dokazao da je Sotona loš i nesposoban vladar. No kako možemo biti sigurni da će patnjama doći kraj? Odgovor na to pitanje dobit ćemo u idućem članku.