JOŠ kao mali čuo sam izreku: “Zagrebi Rusu kožu i ispod nje ćeš naći Tatarina.” Oduvijek sam sebe smatrao Rusom, ali nedavno sam od svojih rođaka saznao da mi je djed bio Tatarin. * Kad sam to ispričao svojim prijateljima, neki od njih rekli su mi da su i njihovi preci bili Tatari.

Stoga sam želio saznati nešto više o tom narodu. Iznenadio sam se kad sam otkrio da među Tatarima ima slavnih osoba koje su ostvarile velika postignuća u umjetnosti, sportu i drugim granama ljudske djelatnosti. Naprimjer, ruski baletni plesač i koreograf Rudolf Nurejev, koji je dao velik doprinos razvoju plesne umjetnosti, zapravo je bio Tatarin. U zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza živi oko sedam milijuna Tatara. Želio bih vam ispričati neke zanimljivosti koje sam saznao o tom narodu.

Tatare se od davnine povezuje s mongolskim i turkijskim plemenima. Oni su u 13. stoljeću sudjelovali u vojnim pohodima mongolskog vođe Džingis-kana. * Njegovo se carstvo prostiralo na golemom području koje se po veličini može usporediti s bivšim Sovjetskim Savezom. Godine 1236. oko 150 000 Džingis-kanovih ratnika prešlo je Ural i krenulo u pohod na Europu. Najprije su napali ruske gradove.

Ubrzo nakon što su pokorili Rusiju Mongoli su osnovali mongolsko-turkijsku državu, čiji je zapadni dio kasnije nazvan Zlatna Horda. Njezina prijestolnica, Saraj Batu, nalazila se na rijeci Volgi. Ta je država obuhvaćala teritorij koji se protezao od Urala do Karpata te od Kavkaza do dalekih područja Sibira. Ruske kneževine morale su plaćati danak Hordi. U 15. stoljeću Horda se raspala na manje teritorijalne cjeline — kanate. Neki od njih bili su Krimski, Astrahanski i Kazanjski Kanat.

U današnjoj Republici Tatarstanu, koja je smještena na krajnjem istoku europskog dijela Rusije, živi više od četiri milijuna ljudi raznih nacionalnosti. Tatarstan ima površinu od 67 800 kvadratnih kilometara i ubraja se u gospodarski najrazvijenije republike Ruske Federacije. Najveći je proizvođač nafte i plina na području Rusije, a poznat je i po proizvodnji automobila i zrakoplova. U Tatarstanu ima nekoliko zračnih luka.

Glavni grad Kazanj nalazi se na mjestu gdje rijeka Kazanjka utječe u Volgu. To je moderan grad s milijun stanovnika. Kao i mnogi  drugi ruski gradovi, Kazanj ima vrlo lijepu podzemnu željeznicu. * Svaka je stanica uređena u drugačijem stilu. Neke izgledaju vrlo suvremeno, a druge odišu orijentalnim ili srednjovjekovnim duhom. Jednu stanicu u Kazanju krase 22 zidna mozaika na kojima su prikazani motivi iz starih tatarskih bajki.

Godine 1804. ruski car Aleksandar I. osnovao je Sveučilište u Kazanju, koje je postalo jednom od najistaknutijih obrazovnih i kulturnih ustanova u zemlji. Nakon njega u Tatarstanu su osnovana i neka druga sveučilišta. Kazanjsko sveučilište ima jednu od najvećih knjižnica u Rusiji. U njoj se nalazi 5 milijuna knjiga i drugih publikacija. Među njima je i 30 000 vrlo starih rukopisa, od kojih neki potječu iz 9. stoljeća.

Užitak je šetati Baumanovom ulicom, koja se nalazi u središtu grada. Ondje ima mnogo lijepih trgovina i kafića. Moja žena i ja nedavno smo posjetili Kazanj. Nakon razgledavanja grada uživali smo u plovidbi Volgom.

Jedna od najistaknutijih znamenitosti u Kazanju njegov je čuveni kremlj (gradska tvrđava). To povijesno središte grada, čije su najstarije građevine nastale još u 16. stoljeću, jedina je tatarska tvrđava u Rusiji koja je sačuvana do današnjeg dana. Unutar kamenih zidina kazanjskog kremlja nalaze se kula Sjujumbeki, predsjednička palača, džamija i pravoslavna crkva.

UNESCO je 2000. uvrstio kazanjski kremlj na svoj Popis svjetske baštine. Ta tvrđava naročito lijepo izgleda noću, kad je sa svih strana osvijetljena reflektorima, a njezin se veličanstveni odraz zrcali u rijeci.

Tatari su najveći turkijski narod u Rusiji. Ne zna se koliko ih točno živi u toj ogromnoj zemlji, no procjenjuje se da ih ima oko 5,5 milijuna.

 Tatarski jezik pripada turkijskoj porodici jezika, u koju spadaju i azerbajdžanski, baškirski, jakutski, kazaški, kirgiski, nogajski, turkmenski, turski, tuvinski i uzbečki. Neki od tih jezika toliko su slični da se ljudi koji njima govore mogu u određenoj mjeri sporazumjeti.

U svijetu ima na milijune ljudi koji govore turkijskim jezicima. Diljem Tatarstana ljudi u svakodnevnoj komunikaciji govore i tatarski i ruski. Oba su jezika podjednako zastupljena u dnevnom tisku i književnosti te na radiju i televiziji. U kazalištima se izvode predstave na tatarskom koje se bave temama iz tatarske povijesti, narodnih priča i svakodnevnog života.

Nazivi ulica i trgovina u Kazanju i drugim gradovima također su napisani na ruskom i tatarskom. U ruskom jeziku postoje mnoge riječi tatarskog porijekla. Tatarski se jezik nekada pisao arapskim alfabetom, no to se promijenilo nakon što su Tatari došli pod sovjetsku vlast. Godine 1928. njihov se jezik počeo pisati latinicom. Od 1939. piše se ćiriličnim pismom koje sliči ruskoj ćirilici.

Tatari su u prošlosti bili lovci i stočari. Stoga u tradicionalnoj tatarskoj kuhinji ima mnogo jela od mesa. Jedno od njih je beleš, omiljeno jelo mnogih Tatara.  To je jedna vrsta pite s nadjevom od krumpira, mesa, luka i raznih začina. Beleš se peče oko dva sata. Kad bude gotov, iznese se na stol za kojim se okupila cijela obitelj. Reže se dok je još jako vruć, tako da se iz njega sve puši.

Jedan od najstarijih i najpoznatijih tatarskih blagdana zove se Sabantuj. On je nastao iz poganskog obreda u sklopu kojeg su se ljudi zajedno molili te prinosili žrtve bogu Sunca i duhovima svojih predaka, vjerujući da će im se zbog toga nastaviti obiteljska loza, da će im se umnožiti stoka i da će im zemlja dobro roditi.

Tatari jako vole konje. Oni su važan dio njihove kulture i spona s njihovom nomadskom prošlošću. U Kazanju se nalazi jedan od najboljih hipodroma na svijetu, koji ima 12 konjušnica i veterinarsku ambulantu. Ondje konji čak mogu plivati u bazenu!

U Kur’anu piše: “Mi smo u psalmima (Zebur), poslije Tore (Tevrata) napisali da će Zemlju naslijediti moji dobri službenici” (El-Enbija [Poslanici], 21. sura, 105. ajet). Ta je misao očigledno preuzeta iz Biblije — iz Davidovih psalama koji su zapisani više od 1 500 godina prije tih riječi iz Kur’ana. U Psalmu 37:29 stoji: “Pravednici će posjedovati zemlju i živjet će na njoj zauvijek.”

Iz kojih će naroda i plemena doći pravednici koji će dobiti te blagoslove? Proročanstvo iz Indžila (novozavjetnih knjiga) kaže: “Vidio sam veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika” (Otkrivenje 7:9). Kako li će biti lijepo živjeti na Zemlji kad svi ljudi budu dio tog divnog međunarodnog bratstva! *