ŽIVOTINJSKI svijet ozbiljno je ugrožen. Mnogi znanstvenici smatraju da izumiranje životinjskih vrsta poprima zabrinjavajuće razmjere. Mnoge životinje stradavaju zbog toga što ljudi zaposjedaju ili uništavaju njihova prirodna staništa. Stradavanju životinja doprinosi i industrijska proizvodnja hrane te činjenica da se mnogi ljudi zabavljaju gledajući krvave borbe životinja i da svoje kućne ljubimce bezdušno ostavljaju na ulici.

Neki smatraju da je sve to neizbježna posljedica napretka ljudske civilizacije. No je li Bog htio da ljudi tako postupaju sa životinjama? Je li prestao mariti za ta svoja stvorenja te ih prepustio na milost i nemilost ljudima? Kako znamo da je Bogu ipak stalo do životinja?

Kad je stvorio ribe, ptice i kopnene životinje, Bog je bio zadovoljan onim što je načinio. Biblija kaže: “Vidio je Bog da je to dobro” (1. Mojsijeva 1:21, 25). Stvoritelj se s ljubavlju brinuo za sva ta stvorenja — od onih najvećih pa sve do najmanjih. Stvorio ih je tako da budu “po prirodi mudra”, a usto im je pružio i obilje hrane te sve drugo što je potrebno da bi mogla lijepo živjeti u svojim prirodnim staništima. Jedan pisac Biblije slikovito je to opisao sljedećim riječima: “Svi oni čekaju tebe da im hranu daš na vrijeme. Što im daješ, uzimaju. Otvaraš ruku svoju i site se darovima dobrim” (Mudre izreke 30:24; Psalam 104:24, 25, 27, 28).

Istina, Bog je prvog čovjeka, Adama, postavio da bude gospodar svim životinjama. One nisu bile stvorene s razumom ni s duhovnim potrebama (2. Petrova 2:12; Juda 19). Za razliku od njih, Adam je bio stvoren “na Božju sliku” te je stoga bio uzvišenije biće. On je mogao pokazivati iste osobine kao i njegov Stvoritelj, Jehova (1. Mojsijeva 1:27; Psalam 83:18). No čovjek time nije dobio pravo da postupa sa životinjama na način koji se protivi Stvoriteljevom naumu.

Adam je počeo davati imena životinjama zato što mu je Jehova povjerio taj lijep i zanimljiv zadatak. Jehova je pritom pomagao Adamu tako što je životinje “dovodio pred čovjeka da vidi kako će koje stvorenje nazvati” (1. Mojsijeva 2:19). Čovjek je trebao slušati upute svog Stvoritelja jer je jedino tako mogao dobro gospodariti životinjama koje su mu bile povjerene na brigu.

Nažalost, Adam se pobunio protiv svog Stvoritelja. Njegova je pobuna nanijela ogromnu štetu ljudskom rodu i svim ostalim živim bićima na Zemlji. No Stvoritelj je ljudima jasno dao do znanja kako trebaju postupati sa životinjama. Premda je s vremenom dopustio ljudima da jedu životinjsko meso te da koriste životinje u neke druge svrhe, nikad im nije dozvolio da s njima okrutno postupaju. Biblija kaže: “Pravednik se brine za dušu životinje svoje, a milosrđe zloga zapravo je okrutnost” (Mudre izreke 12:10).

Bog je u drevno doba Izraelcima čak dao zakone kojima je pokazao da misli na dobrobit životinja. Svetkovanje šabata, odnosno tjednog dana počinka, koristilo je i njihovim životinjama jer su i one mogle otpočinuti od napornog rada (2. Mojsijeva 23:12). Zanimljivo je da su ljudi trebali priskočiti u pomoć ozlijeđenoj  životinji premda na taj sveti dan nisu smjeli ništa raditi (Luka 14:5). Nadalje, Bog je kazao da se biku ne smije uskratiti hrana dok vrši žito te da se na tegleću stoku ne smije stavljati pretežak teret (2. Mojsijeva 23:5; 5. Mojsijeva 25:4). Bilo je zabranjeno upregnuti bika i magarca u isti jaram kako se nijedna od tih životinja ne bi ozlijedila (5. Mojsijeva 22:10). Biblija jasno pokazuje da su ljudi bili dužni cijeniti životinje te postupati s njima obzirno i samilosno.

Mnogi ljudi misle samo na sebe i ne mare za to kako će ono što rade utjecati na životinje, no Bog je samilostan prema tim svojim stvorenjima. Kad je prorok Jona nemilosrdno reagirao na to što su se stanovnici drevne Ninive pokajali i bili pošteđeni Božje kazne, Jehova je rekao: “Meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju što je desno, a što lijevo, a usto i mnogo stoke?” (Jona 4:11). Te riječi jasno pokazuju da se Stvoritelj sažalio čak i na životinje!

Sasvim je jasno da Bogu nije svejedno kako ljudi postupaju sa životinjama. Njegov ljubljeni Sin, Isus, čak je rekao da niti jedan vrabac ne padne na zemlju, a da naš nebeski Otac ne zna za to (Matej 10:29). Za razliku od Boga, ljudi puno toga ne znaju. Čak i kad se iskreno trude paziti na okoliš, ne razumiju u potpunosti kako ono što rade utječe na planet na kojem žive. Da bi ljudi bolje gospodarili Zemljom i vodili brigu o životinjama, trebaju promijeniti svoj način razmišljanja.

Lijepo je znati da će pod vlašću Božjeg Kraljevstva “zemlja biti puna znanja o Jehovi”, kako to Biblija kaže u Izaiji 11:9. Tada će ljudi koji su poslušni Bogu biti poučeni svemu što trebaju znati da bi mogli ispravno gospodariti Zemljom. Stvoritelj će se pobrinuti da između ljudi i životinja vlada mir, pa će Zemlja i jednima i drugima ponovno biti divan rajski dom, kao što je to Bog u početku i naumio.

Opisujući promjene koje će se tada dogoditi, Biblija kaže: “Vuk će boraviti s janjetom, leopard će ležati s jaretom, tele i lav mladi i životinja uhranjena zajedno će biti, a malen dječak vodit će ih. Krava i medvjedica zajedno će jesti, a mladunčad će njihova skupa ležati. Lav će jesti slamu kao bik. Dijete koje sisa igrat će se nad rupom kobrinom, dijete od prsa odbijeno stavljat će ruku na rupu zmije otrovnice” (Izaija 11:6-8). Nije li to divno obećanje?